Nezavisna Država Hrvatska: Najbolje čuvana tajna Vatikana

Datum objave: utorak, 12 jula, 2011
Veličina slova: A- A+

Vatikan

Početkom juna 2011. rimski papa Benedikt Šesnaesti posetio je Hrvatsku, dajući podršku njenom putu ka Evropskoj uniji i pozivajući je da i dalje ostane verna Vatikanu, boreći se za hrišćanske vrednosti. Oduševljeno dočekan od preko 3oo ooo Hrvata, papa nije propustio da usput pomene kvislinšku tvorevinu, Nezavisnu Državu Hrvatsku, kao instrumentalizovanu od fašizma i nacizma (nijednom ne pominjući 7ooooo žrtava ustaškog konclogora Jasenovac, koje su stradale zato što su bile Srbi, Jevreji i Romi, kao ni ulogu preko 1ooo rimokatoličkih župnika, fratara i časnih sestara, koji ne samo da su podržavali Pavelića i njegove monstrume, nego su i aktivno učestvovali u pokoljima nedužnih ljudi ,kao „zaklete ustaše“.) Mlako se ograđujući od NDH, papa je veličao zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, koga je njegov prehodnik, papa Ivan Pavao Drugi, 1998. proglasio „blaženim“, i koji je, po Benediktu Šesnaestom, navodno bio žrtva dvaju totalitarizama – nacizma i komunizma.

Racinger je, još kao kardinal, 15. februara 1998., u hrvatskom (negda ilirskom) vatikanskom Zavodu Svetog Jeronima održao besedu u čast Stepinčevu. (To je onaj zavod u kome je monsinjor Mađarec 1941. godine oduševljeno dočekao Antu Pavelića, a monsinjor Ratko Perić, sadašnji biskup, 1991. godine Franju Tuđmana.) Racinger je tada istakao da je Stepinac bio jedan „Božiji Hrvat“, kakvog je Dante opevao u „Raju“ svoje „Božanstvene komedije“. Stepinac je, po Racingeru, bio živa slika „trpećeg Krista“, koji je na kraju poneo njegovu trnovu krunu i muke. Suprostavljajući se totalitarizmima, kardinal DIXIT, Stepinac je u doba nacizma, bio „branitelj židova, pravoslavaca i svih progonjenih, zatim je, u vremenu komunizma, postao odvjetnik svojih vjernika, svojih svećenika progonjenih i ubijanih“. U svojoj besedi, kao učenik germanske škole srbofobije, Racinger je istakao da je Stepinac postao nadbiskup Hrvatske 1936. godine, kada je rimokatolicima bilo teško, jer su trpeli Jugoslaviju „koju su saveznici nakon Prvog svetskog rata stvorili od suprotnih elemenata i sa snažnim protukatoličkim nabojem“.

Pred dolazak u nezavisnu EU Hrvatsku, ove, 2o11, papa je o Stepincu opet fabulirao kao o borcu protiv ustaškog režima i branitelju Srba, Jevreja i Roma, kao i velikom humanisti. Nazvao je velikim pastirom i hrišćaninom onoga koga italijanski naučnik Marko Aurelio Riveli zove „nadbiskupom genocida“.

A koliko je Stepinac zaista bio protiv ustaškog režima, koga se Racinger javno odriče, dovoljno je pisano. Doduše, nadbiskup zagrebački je u nekim svojim prpovedima u doba rata ustajao protiv rasizma i nasilja, ali ga to nije sprečavalo da bude vojni vikar ustaške vojske, član NDH Sabora, nosilac ustaških odlikovanja i, naravno, koordinator prekrštavanja Srba u Pavelićevoj monstrum-državi. Da i ne govorimo da je vatreno branio NDH u Vatikanu, koji je, preko Vlade Kraljevine Jugoslavije, bio odlično obavešten o zločinima hrvatske CivitasDei. Godine 1943, Stepinac je papi Piju Dvanaestom podneo Memorandum u kome, između ostalog, piše o vekovnoj vernosti Hrvata papi, i upozorava ga šta bi se desilo ako bi NDH propala:“/…/ Njezinom propašću ili fatalnim smanjenjem – tisuće najboljih hrvatskih vjernika i svećenika žrtvovalo bi dragovoljno i rado svoje živote da zapriječe tu mogućnost. Ne bi bilo uništeno samo onih cca24oooo prelaznika sa srpskog pravoslavlja, nego i čitavo katoličko pučanstvo tolikih teritorija sa svojim crkvama i svojim samostanima/…/ Napredak katolicizma je najuže povezan sa napretkom Hrvatske Države, njegov opstanak uz njen opstanak, njezin spas-njegov spas“.

A 10. juna 1943. ustaški izaslanik u Rimu, Lobkovic, javlja da je Stepinac mnogo učinio za NDH pred Kurijom:“/…/ Nadbiskup je vrlo pozitivno izvijestio o Hrvatskoj. Naglasio je, da je neke stvari s kojima se on inače nikako ne slaže – prešutio, samo da stvori o Hrvatskoj ŠTO BOLjI DOJAM/…/ Mnogo je u Vatikanu izticao naše zakone za zločin pobačaja, koji su zakoni u Vatikanu vrlo dobro primljeni /…/

Nadbiskup je na temelju tih zakona OPRAVDAO DJELOMIČNO I POSTUPAK PROTIV ŽIDOVA (toliko o Stepinčevom zastupanju Jevreja, nap. V. D.), koji su kod nas bili najveći pobornici i najčešći izvršitelji zločina ovakve vrsti“. (Stepinac je branio ustaške zakone protiv pobačaja u doba dok su ustaše vadile nerođenu srbsku decu iz utroba majki, i na kame ih nabijali; ovakva hipokrizija je metastaza onog licemerja zbog koga je Dostojevski tvrdio da je papizam gori od ateizma, jer propoveda izopačeni Hristov lik.) A zvanični ustaški list, „Hrvatski narod“, 27. jula 1944. godine preneo je poruku Stepinca da je „nepokolebljivi optimist“ o budućnosti Hrvata. Novine su hvalile Stepinca zbog uloge koju je imao u Vatikanu, braneći NDH.

Posle rata, Stepinac je na Kaptolu skrivao kako ustaške zločince, tako i njihovu arhivu, ali i zlato opljačkano od žrtava, koje je, jednim značajnim svojim delom, završilo u vatikanskim trezorima.

Kakav je Stepinac bio „branitelj“ Srba, posvedočio je i njegov sekretar, monsinjor Stjepan Lacković, koji se vratio u Hrvatsku posle 45 godina emigracije (i dao intervju „Azur žurnalu“ broj 9, za januar 1991. godine), koji je vodio spiskove prekrštenih Srba:“/…/ Mnogi pravoslavaci koji su ovdje živjeli stoljećima isto su tako pozdravili tu priliku da mogu sada s Hrvatima katolicima biti u jednoj vjerskoj zajednici/…/ Politička vlast (ustaše, nap. V.D.) je mislila da će riješiti pitanje i našeg suživota i zajedništva./…/ Svi moramo doći u jednu zajednicu djece ljudske, a to nije nikakva politička ustanova, već katolička crkva/…/“

Dakle, Lacković ni jednom jedinom rečju nije izrazio žaljenje što su Stepinac i on sam učestvovali u NASILNOM KATOLIČENjU SRBA, nego je tvrdio da je Pavelić time hteo da dođe do „srećnijeg suživota“ na prostoru NDH… Toliko o Stepincu, koga papa Benedikt predstavlja kao „humanistu“ i zaštitnika Srba, Jevreja i Roma…

USTAŠTVO: BORBENI RIMOKATOLICIZAM

Papa Racinger se, u svojim izjavama, ograđivao od ustaša (tobožnjih su instrumentalizovali zli fašisti i nacisti), pa je, kao što smo videli, i Stepinca proglasio borcem protiv ustaštva. No, naravno, to je samo maskiranje prave istine. U svojoj programskoj knjizi, „Strahote zabluda“ (poglavnikov „Majn kampf“ ), godine 1937., Pavelić je istakao da Hrvati ne mogu živeti u Jugoslaviji koja teži da se „preokrene tisućgodišnja orijentacija hrvatskih katolika i da se prekinu pradavne veze Hrvata sa Svetom Stolicom“. Pavelić je ozakonio sve ono za šta se u današnjoj Hrvatskoj založio i papa – katolički kult porodice, zabranu pobačaja, „kršćanske vrednote“. Ali, te „vrednote“ važile su samo za rimokatolike.

Pavelić je pravoslavne Srbe u Hrvatskoj smatrao za strano, antikatoličko telo, koje treba ukloniti iz narodnog organizma. NDH je doživljavao kao predstražu rimokatoličke Evrope, koja brani istu od „varvarskog Bizanta“, to jest Balkana. Pre no što je stigao u Zagreb, papa Benedikt se sećao hrvatskih kardinala Šečera, Kuharića i Bozanića, koji su mu stalno govorili da Hrvatska nije Balkan, nego Srednja Evropa. I ustaše su Hrvatsku izdvajali iz oblasti Balkana: u intervjuu španskom fašističkom listu „Arriba“ datom 26. maja 1943, Pavelić kaže: “Balkanski je duh imao ekspanzivnu moć koja je uspjela da prodre do granice Beča. Austro-Ugarska je imala snage da goni taj duh ka Jugoistoku, gdje više nije predstavljao nikakvu opasnost. Dužnost je Hrvatske da nastavi sa ovim pritiskom na balkanske običaje dok ih ne svede u njihove prave granice“. A ustaški ideolog, svećenik dr Ivo Guberina, usred rata ponavlja poglavnikove ideje: “Uništen je bizantsko-pravoslavni pritisak na Hrvatsku i stvorena je mogućnost da Hrvatska zaigra ulogu predziđa Europe. NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA JE JEDINA DRŽAVA SA KATOLIČKOM VEĆINOM NA BALKANU. JEDINA VRATA KATOLICIZMA NA BALKANU. Ne samo to. NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA JE DANAS NAJJAČI BEDEM SREDNjE EUROPE“.

A ovo se sve uklapalo u staru vatikansku predstavu o Srbima kao „remetilačkom faktoru“. Setimo se da je austrougarskom poslaniku u Vatikanu, grofu Moricu Palfiju, kardinal Meri del Vala, sekretar najmanje države na svetu, 1914. blagoslovio rat protiv Srbije, sledećim rečima: “Papa i Kurija vide u Srbiji razornu bolest, koja pomalo nagriza monarhiju i koja će je vremenoim rastočiti/…/ Njegova Svetost je u više mahova izrazila svoje žaljenje, što je Austro-Ugarska u više mahova propustila da kazni svog opasnog dunavskog suseda.“

Pavelić je bio više nego odani rimokatolik. Njegova ćerka, Mirjana Pavelić-Pšeničnik, , u intervjuu „Globusu“ (17. maj 1991.) kaže: “Tata je bio katolik i mi smo imali svog kapelana koji je nedjeljom dolazio kod nas. Čak smo sagradili i kapelicu za njega. Svake nedjelje smo slušali misu, a tata je čak i ministrirao, jer je to kao mladi dečko naučio. Ministrirao je kod isusovaca u Travniku“.

Da, to je isti onaj Pavelić kome su, kako svedoči Kurcio Malaparte, ustaše slale, na poklon, kotaricu punu očiju poklanih Srba…

HRVATSKI RIMOKATOLICI SE NE ODRIČU USTAŠTVA

Iako se, zarad EU vrednosti, zvaničnici Hrvatske formalno odriču ustaštva, rimokatolički živalj i njegovo sveštenstvo ostaju najdubljim simpatijama vezani za period NDH. O tome govori popularnost pevača Marka Perkovića Tompsona, koga je sadašnji papa primao u audijenciju, i koji je ove godine, skupa s drugim hrvatskim pevačima, dočekivao papu pesmom o porodičnim vrednostima. Tompson u svojim songovima veliča ustaške koljače poput Jure Francetića i Maksa Luburića, kao i samog Antu Pavelića. Upravo rimokatolički sveštenici pravdaju Tompsona kao odanog „domoljuba“. U novinama „Vjesnik“, sveštenik Pavle Primorac je istakao da neki kritičari mrze Tompsona samo zato „što im je svaka ideja nacionalnoga i vjerskog opredjeljenja mrska“, da bi fra Martin Planinić u „Fokusu“, marta 2006, ustvrdio da mu je omiljena pesma „Kroz Imotski kamioni žure, voze bojnu Francetića Jure“ (inače, zloglasnog komandanta ustaške „Crne legije“.)

Opravdanja NDH i njene ideologije može se, među rimokatoličkim klerom, naći u izobilju. Tako je don Luka Vučo, u „Novom listu“, maja 2003, tumačio popularnost ustaškog pozdrava „Za dom spremni“ na sledeći način: “Uzvik „Za dom spremni“ nije kod naroda pristajanje uz ustaštvo, već želja za samostalnošću od Srba koja je postojala, nažalost, samo za ustaša“. Don Anto Baković je u listu „Narod“, avgusta 2oo3, izjavio:“U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj se probudio genije hrvatskog naroda, u kojoj je hrvatski narod konačno dobio svoju slobodu, svoju hrvatsku državu, a sve je to trajalo sasvim kratko, očajno kratko…“Govoreći o krvoloku Anti Paveliću, na misi zadušnici u zadarskoj crkvi Ivana Krstitelja u januaru 2oo5, fra Vjekoslav Lasić je istakao: “Poglavnik je za života učinio mnogo dobrih djela, a jedno od najvećih je obnova NDH. To uskrsnuće su Hrvati, skupa sa svojim mučenikom, blaženim Alojzijem Stepincem, doživjeli kao ostvarenje najvišeg sna… Poglavnik je bio dobar čovjek i branitelj Hrvatske, vođa zemlje čije zasade leže u današnjoj Hrvatskoj“. Pater Vladimir Horvat, na Radio Mariji u julu 2oo5, poriče da je Jasenovac bio logor smrti i užasa (za koga Jevreji koji su preživeli tvrde da je, po monstruoznosti s kojom su nevini ubijani, bio strašniji od industrijske smrti Aušvica), i kaže da tu ljude „nisu dovodili da ih ubijaju, nego da rade“.

Jednom rečju, NDH se među rimokatoličkim sveštenstvom doživljava kao država svoja, u kojoj su branjene vrednosti rimokatolicizma. Zato nije nimalo slučajno da se papa Benedikt Šesnaesti nikad neće pokloniti žrtvama u Jasenovcu, niti će biti spreman da se kaje zbog nedela ustaških klerofašista. NDH je ipak bila rimokatolička CIVITASDEI, ostvarenje srednjevekovnih ideala krstaških ratova u dvadesetom veku. Dok se borimo protiv revizije ishoda Drugog svetskog rata i svih laži koje bi da rehabilituju nacizam (u ime navodnog antikomunizma, a u stvari rusofobije i srbofobije), i to treba imati u vidu.

Izvor: FOND STRATEŠKE KULTURE




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top