arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Ko se zaista borio protiv fašizma u Hrvatskoj

Srpski narod je od prvog dana rata bio nosilac antifašističke borbe i na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Označeni od predstavnika ustaške vlasti kao elemenat koji ugrožava životne interese hrvatskog naroda Srbi su već maja 1941. počeli da pružaju spontani otpor ustaškom genocidu. Otpor je bio prožet svešću o gubitku države, a sa njom i svake sigurnosti. Tokom letnjih meseci 1941. otpor je prerastao u organizovani antifašistički ustanak srpskog naroda u Hrvatskoj i na ostalim teritorijama određenim granicama fašističke NDH. Unutar ustaničkog pokreta došlo je do podele na pristalice komunističke ideologije (zagovaraju revolucionarnu smenu vlasti) i zagovornike nacionalne ideje i održanja starog poretka (četnički pokret). Orjentišući srpske ustanike ka politici saradnje

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (4): Niko nije popisivao mrtve

Profesor Svetozar Livada u svojoj poslednjoj studiji – knjizi „Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011“, navodi da su Srbi iz Hrvatske značajno stradali u mnogobrojnim ratovima, međutim napominje da te žrtve do danas niko nije izbrojao, niti je to pitanje na temeljan, naučan način istraženo, ukoliko se izuzme nekoliko demografskih projekcija. U nedostatku tačnih podataka i profesor Livada, oslanjajući se na postojeće demografske podatke, nudi projekciju koliko je srpskog stanovništva iseljeno, najvećim delom prisilno, tokom proteklog građanskog rata u bivšoj zajedničkoj državi. Prosto upoređivanje popisa stanovništava daje stravične odgovore! Veritasova evidencija – Ako je prema popisima stanovništva 1991. godine u Hrvatskoj živelo 581.663 stanovnika srpske nacionalnosti, a

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (2): Kako je stvorena Krajina

Svetozar Livada u svojoj poslednjoj knjizi „Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011“, navodi da prvi istorijografski zapisi o naseljavanju Srba u severnoj Dalmaciji (Dalmatinska zagora) datiraju još iz 14 veka, tokom vladavine plemena Šubići „kao najdugovečnijeg vlastodržaca od 12 hrvatskih plemena“. Kasnije, ova doseljavanja bivaju snažnija i brojnija, a masovnije naseljavanje srpskog stanovništva počelo je kada „Bosna šapatom pade“ 1463. godine, a zatim i u 16. i 17. veku. Nakon što je Hrvatska zahvaljujući turskoj ekspanziji opustošena i rakomadana, sa gubicima koji se procenjuju na čak 400.000 stanovnika, bilo je potrebno nešto učiniti i zaštititi preostali deo teritorije od daljeg upada i pljački. Rešenje je pronađeno u

Milutin Živković: NDH U SRBIJI

Ustaški režim u Priboju, Prijepolju, Novoj Varoši i Sjenici (april–septembar 1941) Milutin Živković: NDH U SRBIJI (PDF) Izdavači: DRUŠTVO ISTORIČARA SRBIJE „STOJAN NOVAKOVIĆ“ INSTITUT ZA SRPSKU KULTURU PRIŠTINA-LEPOSAVIĆ Urednik: Prof. dr Momčilo Pavlović Recenzenti: Prof. dr Momčilo Pavlović Prof. dr Ljubodrag Dimić Dr Kosta Nikolić Dr Bojan Dimitrijević Prevod arhivske građe sa italijanskog: MA Dubravka Nešić Lektura: Ana Gvozdenović Prelom teksta i korektura: Nebojša Stambolija ISBN 978-86- Objavljivanje ove knjige pomoglo je Društvo istoričara Srbije „Stojan Novaković“ i gospodin Milenko Vujić iz Beograda

Nikola Lunić: Nestajanje Srba u Hrvatskoj

U razdoblju od 1880. do 2011. godine u granicama današnje Republike Hrvatske Hrvati su izrazito većinsko stanovništvo, dok su Srbi sa značajnim udjelom neprestano druga po brojnosti nacionalna zajednica. Piše: Nikola Lunić U postocima broj Hrvata se kretao od 68,39% 1900. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najmanje) do 90,42% 2011. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najviše). Broj Srba se kretao od 22,21% 1921. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najviše) do 4,36% 2011. godine (kada ih je u postotnom, ali i u apsolutnom broju bilo najmanje). U tu 131 godinu bilo je 14 popisa stanovništva u pet državno pravnih sistema: Austro-Ugarska, Italija,

Hrvatski ministar najavio ekshumacije Srba koje su ustaše pobile 1942.

Nakon zahtjeva Veljka Džakule, čija je porodica stradala kraj Pakraca, ministar branitelja Tomo Medved najavio da će započeti pripreme za ekshumaciju Srba koje su ustaše likvidirale u Drugom svjetskom ratu. Piše: Nenad Jovanović Ministar hrvatskih branitelja i vicepremijer Tomo Medved najavio je da će u narednim mjesecima krenuti pripremne radnje za ekshumaciju Srba koje su ustaše u avgustu 1942. bacali u bunare u selima Dereza i Kusonje kod Pakraca. Po pisanju ‘Novog lista‘, okidač za tu odluku bio je dopis koji je njegovom Ministarstvu poslao nekadašnji srpski aktivist Veljko Džakula koji je zatražio ekshumaciju leševa na tom području, među kojima je i 12 članova njegove porodice. Medved je potvrdio da

Srpska crkva u Pritoci, ili kako Al Džazira miniranje naziva zubom vremena

Hram je posvećen Sv. apostolima Petru i Pavlu, za njega je zemljište dao lokalni beg, ali Al Džazira propušta da naglasi da su ga srušile ustaše, a Srba u Bihaću i okolini više nema. Pravoslavna crkva, srez Pritoka- opština Bihać. Ovako počinje jedan tekst vezan za pravoslavnu crkvu, srez Pritoka kod Bihaća: „Naselje Pritoka nalazi se sa istočne strane od Bihaća i udaljeno je od centra grada sat hoda. Proteže se od Ribićke glavice na sjevernoj strani do naselja Ružica na južnoj.Smješteno je u ravnici po kojoj su nekad bile razastrte livade i pašnjaci, koje se spuštaju do Une.Upravo na toj ravnici, uz magistralni put, Bihać- Bosanski Petrovac, još stoji

Saša Nedeljković: Pomoć stradalnicima iz Hrvatske

Najveće iskušenje na kome se pokazala čvrstina sokolske zajednice  bio je dolazak izbeglica iz novostvorene Banovine Hrvatske 1939. Pred hajkom HSS i njegove Zaštite sokolske izbeglice iz Banovine Hrvatske pomoć su potražile u Beogradu i Srbiji. Najugroženiji sokoli u Betini kod Šibenika Branko Bilić, Šime Kapov, Petar Juroš i Jere Mikin, pred terorom Zaštite, sklonili su se u Beograd 21. novembra 1939. Primio ih je Savez Sokola u Beogradu i pomogao im. (1) “Jutarnji list” od 17 decembra 1939. objavio je apel Sokolskog društva Beograd II za pomoć sokolima, koji su bili otpušteni iz službe u raznim mestima Banovine Hrvatske, ili koji su pred pretnjama i napadima morali da se

LOGOR “CIGLANE”, ZABORAVLjENO STRATIŠTE POTKOZARSKIH SRBA

Služenjem parastosa i polaganjem cvijeća, obilježeno je stradanje žrtava ustaškog terora u logoru “Ciglane”. Kroz ovaj logor prošlo je preko 14.500 žitelja Kozare i Potkozarja, većinom onih koje su ustaše i domobrani zarobili nakon Bitke na Kozari. Objavio D. Stojnić Bio je to sabirni logor, u kojem su logoraši bili i gladni i žedni, i kojim su harale razne bolesti. Krajnje odredište za one koji prežive “Ciglane”, bili su logori smrti “Jasenovac” i “Gradiška”, priča Mladen Vučkovac, autor knjige o ovom logoru. – Ni danas se ne zna koliko je ljudi stradalo na ovom mjestu. Inače se o ovom logoru vrlo malo zna. Nije se o njemu ranije ni puno

JVUO

USTANAK SRBA 1941. GODINE: Spontani otpor ustaškom progonu

Ustanak Srba 1941. bio je spontani odgovor na progone, pokolje i planirano biološko uništavanje od strane fašističke vlasti u Hrvatskoj. U početku otpor  nije bio  posebno organizovan, naročito u organizaciji oružane borbe. Ustanak je isprovociran žestinom djelovanja fašističkih neprijatelja. Poslije sloma Jugoslavije granica Njemačke sa Rajne pomjera se na Vislu. Namjera je Njemačke  da ovlada istočnom Evropom, a taj  politički, osvajački, plan zavisio je od velikih sila izvan njemačkog kruga. Jugoslavija je 1941. razbijena. Na ruševinama Jugoslavije  povučene su granice novih država, i ta je činjenica velikim dijelom  odredila i prirodu izbijanja ustanka Srba na toj teritoriji. Ustanak je bio neminovan iako ga niko nije planirao. Prema novonastaloj geopolitičkoj situaciji

MASTILOVIĆ: Mapa Jugoistočne Evrope sve više liči na onu koju je uspostavio Hitler 1941. godine

Nema sumnje da je ono što je radio Haški tribunal u prethodnom periodu ne samo pokušaj cementiranja novog geopolitičkog stanja na Balkanu, već i novi način falsifikovanja istorijskih činjenica. Osim toga, upornim pokušajima da se Srbi u Haškom tribunalu „zvanično“ proglase za glavne krivce krvavih ratova na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih godina XX vijeka, pa čak i za genocidni narod, nastoji se amnestirati i opravdati uloga zapadnih sila u razbijanju Jugoslavije, ali i  zločini genocida koje su nad Srbima u Drugom svjetskom ratu provodili Hitlerov Treći Rajh i njegovi vjerni saveznici i sateliti, poput Nezavisne Države Hrvatske.  U petak, 24. jula, predsednik Ruskog istorijskog društva (RIO) Sergej Nariškin,  održao je

Petar Dodik

Petar Dodik: Susret sa smrću

Petar Dodik rođen je 1925. godine u selu Husimovci (Sanski Most), od oca Ilije i majke Stoje – djevojačko prezime Kudra. Učesnik je ustanka u okolini Sanskog Mosta u Drugom svjetskom ratu i partizanskog pokreta. Nakon rata obavljao je političke funkcije u Jugoslaviji, a bavio se i diplomatskim radom. Napisao je knjigu „Moj životni put“, gdje opisuje svoje odrastanje, ratna dešavanja, zločine, ali i poslijeratni period. Donosimo jedan isječak iz knjige koji govori o stradanju porodice Dodik, i Petrovom trkom za život: Moj životni put PDF  Izvor: Srbi u BiH

NE ZABORAVITI STRADANjA SVEŠTENIKA I SVIH LjUDI IZ VOZUĆE

U manastiru Sveta Trojica – Vozućica u opštini Zavidovići u FBiH služeno je večernje bogosluženje povodom obilježavanja Svetih dabrobosanskih mučenika, među kojima je vozućki sveštenik Jovan Zečević koji je postradao u logoru 1941. godine. Protojerej-stavrofor Zoran Živković rekao je Srni da je ovo bogosluženje molitveno sjećanje na teška stradanja sveštenstva u Drugom svjetskom ratu, ali i svih ljudi sa područja Vozuće. „Molimo se Bogu za sve postradale. Stradanja srpskog naroda i sveštenika, među kojima je Jovan Vozućki, ne smije da bude prepušteno zaboravu da bi nam svima budućnost bila bolja, a stradanja nikada više nikome ponovljena“, naglasio je otac Živković sinoć nakon molitve. Večernjem bogosluženju povodom obilježavanja Svetih dabrobosanskih mučenika

Slobodan Antonić: O brojevima i pokolju – odgovor Mišini

Ako ne možemo dostojno da obeležimo srpska stratišta i grobišta po NDH 2.0, šta nas sprečava da to uradimo u Beogradu? Deo odgovora su naše bezumne mape uma. A deo je, izgleda, i „struka“. Na moj članak Jasenovac u Beogradu reagovao je Veljko Đurić Mišina tekstom Odgovor Slobodanu Antoniću ili kada nešto ne znaš, pitaj one koji znaju. Mišina i ja se, očigledno, razlikujemo u shvatanju javnog zadatka inteligencije. On misli da je glavni zadatak intelektualca da čuva znanje o nekoj temi. Svako ko hoće o toj temi nešto da zna ili kaže u javnosti, treba najpre da se obrati „čuvaru znanja“, a ovaj će mu preneti šta o tome

SJEĆANjE NA MUSTAFU ĐERZIĆA – Srbin musliman štitio svoje pravoslavne sunarodnike od ustaša

Selo Gare nalazi se danas u opštini Zavidovići u entitetu Federacija BiH. Gare se nalaze u blizini Vozuće koja je poznata po zločinima mudžahedina nad Srbima na kraju odbrambeno-otadžbinskog rata. Tada je Vozuću sa okolinom, napustilo 7 680 Srba. Selo je većinski muslimansko. Tokom Drugog svjetskog rata iz ovoga sela ustaše su regrutovali muslimane za svoje jedinice. Najviše muslimana bilo je u lokalnoj muslimanskoj miliciji. Neki su išli dobrovoljno, a neki pod prisilom. Nažalost, i u ovom muslimanskom selu bilo je onih koji su činili strašne zločine i pljačke nad srpskim stanovništvom. Prema svjedočenjima preživjelih Srba nakon rata, ovi milicioneri pripadali su Hadžiefendić ligiji sa sjedištem u Tuzli. Na čelu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.