arrow up

Đurđica Dragaš: Boli li nas 10. april?

Mi, potomci žrtava NDH, nosimo znak, krst koji se prenosi s generacije na generaciju, ali žig utisnut na srpsku kožu kao da ne boli čitavo srpsko “biće”. Kao da smo ga, kao narod, zaboravili, potisnuli, prekrili naslagama opraštanja. Pomalo zbunjena vremenskim (ne)prilikama objavih juče na Fejsbuku fotografiju voćke čiji su se crveni cvetovi nazirali ispod naslaga aprilskog snega. Koliko je komentar – život je borba– koji sam napisala uz fotografiju, ustvari bio tačan shvatila sam uveče prolazeći kraj istog stabla. Snega više nije bilo, voćka je bila ponovo slobodna, ali cvetovi više nisu bili onako crveni. Njihovi ožiljci svedočili su o nevolji koja ih je tog jutra zadesila. Ranjena voćka

Dobrivoje Vidić: JEDNA NEISPRIČANA ISTORIJSKA PORODIČNA PRIČA

Oslobađanje gradova NDH od partizana. Kako je to izgledalo iz ugla srpskih stanovnika Dervente, Banjaluke, pa i drugih gradova NDH. Posle genocida 1941, ko je ostao živ, posle ubijanja uglednih, odvođenja u Jadovno i Jasenovac, i progona u Srbiju, pada pod zaštitu njemačkog Vermahta i njihovih EK centara od 20. januara 1941. Od tad Srbi, koji su izbjegli u sela, dobijaju pravo da se vrate u svoje kuće. Nemačka Štalova divizija trećepozivaca im to garantuje i pomaže oko useljavanja i izbacivanja ustaških porodica,koje su predhodno useljene od strane NDH, sa rešenjem direktora NDH agencije. Direktor za Banjaluku te agencije što je otimala i na sebe knjižila srpsku imovinu je bio

USTAŠKI TABLOIDI U BOSNI TOKOM DRUGOG SVETSKOG RATA: Da li je ikada veće ZLO štampano bilo gde na SVETU?

Za vreme drugog svetskog rata, Kraljevinu Jugoslaviju su 6.4.1941. napale sile Osovine i prisilile njenu vojsku na kapitulaciju 17.4. 1941. Deset dana pre su u Zagreb ušle nemačke snage, te je istog dana proglašena Nezavisna država Hrvatska. Pobedničke Sile Osovine su odlučile da cela teritorija BiH dođe pod vlast NDH, čiji je poglavnik Ante Pavelić započeo politiku s ciljem eliminacije srpskog stanovništva, koje je uključivalo prisilno prevođenje na katoličanstvo, proterivanje i genocid. Vlast NDH je, s druge strane, muslimansko stanovništvo smatralo Hrvatima islamske vere. Pavelićeva propaganda je radila punom parom.. Muslimansko-bošnjaško stanovništvo u Bosni i Hercegovini bilo je veoma uzrujano uoči ulaska Jugoslavije u Drugi svetski rat. Sporazum Cvetković-Maček od

Obilježene 82 godine od stradanja Srba u Potkozarju

Prošle su 82 godine od ustaškog pokolja 624 Srba među kojima je bilo 208 djece iz Potkozarja kod Banjaluke, nekadašnje Ivanjske i Piskavice. U Hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Potkozarju služena je sveta liturgija, a potom i parastos žrtvama masovnog pokolja, koji su pripadnici fašističke NDH počinili u Potkozarju i Piskavici 1942. godine. Ustaše su 5. i 12. februara 1942. godine u Potkozarskim selima Ivanjske i Piskavice ubile 624 srpskih civila, među kojima 208 djece do 15 godina. Ubijeni civili sahranjeni su po svojim dvorištima, tako da nije bilo zajedničkog spomen-obilježja, a pokrenuta je inicijativa da se izgradi spomenik sa imenima svih ubijenih. O ovom zločinu ćutalo se više od

Pokolj nad Srbima 7. februara 1942. godine u Štrpcima kod Prnjavora

Dana 7. februara 1942. godine, gotovo u isto vrijeme dok se dešavao pokolj Srba u selima Drakulić, Šargovac i Motike, u selu Štrpci kod Prnjavora hrvatske ustaše su na najsvirepiji način izvršili težak zločin uglavnom nad srpskim ženama i djecom.  Жrtve su bile starosti od 3 mjeseca do 70 godina. Жrtve su silovane, klane noževima, ubijane tupim predmetima, masakrirane i samo nekolicina je ubijena vatrenim oružjem. U rano jutro 7. februara 1942. godine, po velikoj hladnoći, grupa od stotinu ustaša dolazi iz Prnjavora u centar sela – Glogovac, koji je bio nastanjen njemačkim stanovništvom – folksdojčerima. To njemačko stanovništvo se odmah po okupaciji organizovalo u formacije, naoružalo i počelo sa

Spomenik srpskoj deci u selu Noskovačka Dubrava

Godine 1964, na mesnom groblju u selu Noskovačka Dubrava u opštini Čađavica, Virovitičko-podravska županija (na desnoj obali Drave), podignut je ovaj spomenik deci srpskoj deci iz Potkozarja koja su stradala u ustaškom logoru za žene i decu koji se nalazio u štalama vlastelinskog imanja grofa Draškovića. U periodu rada logora, od avgusta do decembra 1942. godine, preminulo je 69 deteta starosti od 4. meseca do 4 godine. Do 1990. godine obavljane su redovne komemoracije uz učešće predstavnika matične Bosanske Dubice, a obnovljene su 5. decembra 2014. godine. Spisak dece stradale u ovom logoru: Vuković Milja, 4 meseca Bošlić Rade, 18 m. Miljević Gina, 3 godine Vujčić Ratko, 10 m. Vujković

Na današnji dan se sjećamo zločina nad srpskim ženama i djecom u selu Kremna 16. decembra 1941. 

Zločin nad Srbima u Kremni je zločin koji je u sjećanju naroda našeg kraja skoro izblijedio, zločin koji pamti još samo nekolicina. Prvi šturi zapisi o ovom zločinu su se pojavili tek 40 godina poslije pokolja i o njemu su znali samo mještani. Ovo je naš doprinos da se ovakve stvari ne zaborave i da se ne ponove. To dugujemo svim našim mučenicima. 16. decembra 1941. godine, hrvatske ustaše i domobrani iz Prnjavora dolaze na Vučijak u selu Kremni i uz pomoć Mađara koji su tada naseljavali Vučijak, počinju pljačku i zulum po selu Kremna koje je udaljeno nekih 5 km od Prnjavora. Vučijački vod ustanika pod komandom Trivuna Bojanovića

MASOVNA GROBNICA I STRATIŠTE „RADULOVAC“

Oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru, 4. decembra 1941. godine oko podneva, upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana upada na imanje Nikole Čornog u selu Lišnji, te zarobljavaju one Srbe koji su to jutro došli da cijede ulje iz sjemenki. Zarobljene Srbe su tada potjerali do Simića brda uzdignutih ruku, gdje su ih postrojili, pretresli i oduzeli sve dragocjenosti koje su imali po džepovima. Sredoje Vasić o ovom događaju svjedoči:„Druga grupa vojnika je iz Čorli i Paramija gonila prema nama dvije kolone pohvatanih ljudi. Tada sam gledao kako su jednog starijeg čovjeka iz Čorli, koji nije mogao

Mara Protić: I sada osjećam toplinu krvi mog Stojadina na licu

Često me u snu doziva da ga branim i da mu dođem, jecajući i brišući suze svjedoči baka Mara Protić. Divljačke ustaške horde i koljači početkom Drugog svjetskog rata nisu mimoišle ni baraćka sela. U jednom danu u selu Podgorja je ubijeno i spaljeno skoro 200 civila. Svemu svjedoče spomenici žrtvama kao i svjedoci koji su preživjeli ovaj pokolj. Mara Protić (1919.) jedna od preživjelih opisala je taj 6. septembar 1941. -Ono što su tog dana učinile ustaše ne bi učinile ni najkrvoločnije zvijeri. Bili smo u zbjegu u Smrčevoj kosi iznad sela Podgorja. Mnogo svijeta sklonilo se pred najezdom ustaške nemani, starci, žene i đeca su tu bili jer

dara_banovic.jpg

Ustaški pokolj u Velikom Palančištu oktobra 1942.god.

U prijepodnevnim časovima 20. oktobra 1942 godine , na dan svetih mučenika Sergija i Vakha (Srđevdan) , naišla je esesovska vojska na područje skoro cijelog sela Veliko Palančište , zatim većeg dijela sela Malo Palančište i dijela Jelovca koje graniči sa Velikim Palančištem i pokupila svo stanovništvo bez obzira na godine uzrasta i sakupila kod zaseoka Vučkovići u Velikom Palančištu. U popodnevnim časovima istog dana došla je jedna jedinica ustaša koja je preuzela sav sakupljeni narod os esesovaca koji su se zatim povukli na front. U predvečernjim časovima 20 oktobra , dakle, istog dana, ustašu su izvršile razdvajanje muškaraca preko 15. godina na jednu stranu , a žene i djecu

Jelena Kovačević: Mrak iz sokolskog doma

Pokolj Srba u Jajcu i Jezeru Sokolski dom napunila je tama.Mrak se po njemu vije i tišina dubokapropada sve dublje i dublje u otvorena ždrela.Zver se diže, zver prilazi bliže.Ista ona zver iz Glamoča i Livnakoja je kidala grla i noževe ljubila,krv sa njih uz rakiju pila. Pada noćas kiša i ulica je puna blata.Ljudi jure, poludeli, i viču imena raznaoca, muža, brata.Na ulici ništa sem mraka.Nema uhvaćenih, nema hvatača. U sokolskom domu iste noći tišina se udarcima kida,udara zver u glavu sve dok uhvaćenom lobanja nije prslai pod se uleže pod težinom telaod vrata do prozora, napred i nazadza mošnje zver je uhvatila čoveka i zubima kida. Idućeg dana

1941: Godina kada je Zlo ovladalo katoličkim medijima

“Najgore što nam se može dogoditi je podcjenjivanje i neprepoznavanje nacističke aveti, koja ima i svoje mutacione oblike, ali uvijek ima svoju nacionalsocijalističku, dakle rasističku bit”, bosanski franjevac Marko Oršolić, “Zlodusima nasuprot; religija i nacionalsocijalizam”. Postojalo je razdoblje u povijesti kada je, rečeno riječima kardinala Josipa Bozanića, “Zlo ovladalo medijima”, i to katoličkim. Radi se, dakako, o Drugom svjetskom ratu. U poplavi falsifikata, revizionističkih interpretacija, ostrašćenih kvazikontekstualizacija i, ako hoćete, “jalovih rasprava” o ovom problematičnom dijelu povijesti Crkve, kada je ljudskost bila na ispitu kao nikad prije, odlučili smo se baviti na način da prezentiramo svojevrsnu skraćenu verziju lista u fokusu. Radi se o mehaničkoj prezentaciji dijela rezultata višemjesečnog istraživanja katoličkog

visocica-divoselo.jpg

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na Kruškovačama

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA KRUŠKOVAČE KRUŠKOVAČE Genocid nad srpskim civilnim stanovništvom sela Divosela, Čitluka i Ornica u Lici kod Gospića izvršile su ustaše 5. i 6. augusta 1941. godine. Nečuveni masakr nad izbjeglicama izvela je ustaška vojska Nezavisne Države Hrvatske, poglavara Ante Pavelića, u uvali Kruškovače, jačine jedne bojna, ličkog zdruga, pod komandom Ivana Devičića Pivca. Tog ljetnog dana 5. augusta u samo svanuće srpske izbjeglice iz svojih spaljenih sela kuća, našle su se iznenađene, opkoljene zvijerima u ljudskoj spodobi. Čula se ustaška vika, urlikanje, vriska: „Koljite! Ne pucajte!

O OVOME SE NE PIŠE! Nekažnjeni zločini bosanskih muslimana nad Srbima u Sremu

Te 1944. godine, Trinaesta SS Handžar divizija (sastavljena od bosanskih muslimana) učinila je u sremskom selu Bosut zverstva od kojih se ledila krv u žilama. Piše: Milan MilivojevićU posleratnim predanjima i sećanjima preživelih ostalo je zapamćeno da su ti vojnici, koji su na svojim glavama nosili fesove sa plavim kićankama i koje je Hitler smatrao svojom SS elitom, a Hrvati ih svojatali nazivajući ih cvećem, za koje je Hajnrih Himler želeo da ponesu vojničku tradiciju starih austrijskih pukova iz Bosne, redom pretresali seoske kuće, ubijali sve što im je došlo nadohvat ruku, muškarce žive palili u buradima, uhvaćene žene mrcvarili i silovali, potom im odsecali dojke i solili rane, trudnicama

krvavi-sid.jpg

Krvavo šidsko leto 1942. godine – podsetnik

Široko rasprostranjen nacizam/fašizam dostigao je svoj vrhunac u ustaškoj tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Ratne prilike u kojima nelogično postaje logično, potčinile su veru političkim ciljevima (ili obrnuto). Šid kao multietnička sredina sa većinskim srpskim pravoslavnim stanovništvom može se uzeti kao svojevrsni primer ratnog užasa Drugog svetskog rata. Sa jedne strane, Šid je dao velik broj žrtava (u odnosu na svoju populaciju), dok je sa druge strane pretrpeo relativno mala materijalna razaranja. Patnje protivnika nacističkog i ustaškog režima, prvenstveno Srba, Jevreja i Cigana, bile su na zenitu 1942. godine. Te godine, jedna za drugom, bile su organizovane velike racije – tokom juna meseca pohapšeni su Cigani, tokom jula meseca Jevreji a

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.