arrow up

MILOŠ KOVIĆ – JUNAK NAŠEG DOBA

Većina onih koji su u nedjelju prespavali Liturgiju i probudili se sa blagom dilemom da li da se maskiraju u zombija, vampira ili kakvu drugu spodobu, vjerujem da nisu kadri da sagledaju širu sliku stvarnosti koja se ne projektuje, barem ne na tako „zanimljiv” način kao stvarnost njihovih „junaka” zatočenih u ružičastim utvrđenjima razvrata i bluda, na društvenim mrežama i tabloidima. Čovjek je biće izbora. Upravo na tome se zasniva njegova sloboda po kojoj se tako očito razlikuje od svih drugih stvorenja. Svaki dan pred nas stavlja nove i veće izbore. I prekjuče smo imali jedan takav izbor – između Liturgije i spavanja, između svetog Luke i Noći vještica. Biramo

milan_bastasic_tv.jpg

Braćo Srbi, ko vas nagovori na ovo istorijsko zlo, na neistinu o stradanju svoga naroda?

Krajem aprila 2012. godine, preživjeli jasenovački dječak – logoraš, sada već pokojni dr Milan Bastašić, zaputio se u Zagreb gdje je na Cvjetnom trgu postavljen paviljon za obilježavanje godišnjice proboja iz koncentracionog logora Jasenovac. Projekat je, u sklopu akcije ”Arhitektura sećanja” realizovan od strane Vijeća srpske nacionalne manjine u Zagrebu. U pozivu organizatora bilo je navedeno da će na okruglom stolu, koji će uslijediti glavna tema biti rasprava o broju žrtava u Jasenovcu uz napomenu da minimalni broj žrtava, a za koje je utvrđeno ime i prezime, iznosi 83.145, od čega 20.101 djece do četrnaest godina starosti. U to vrijeme, Milan nije mogao ni pretpostaviti da će svega nekoliko godina

Vladimir Umeljić

Istoričar dr Vladimir Umeljić: Dokumenta o genocidu u NDH uništavana u Brozovo vreme

Ovo, za “Novosti”, naglašava dr Vladimir Umeljić, istoričar i teolog, kojem je upravo ovih dana Izdavačka kuća “Filip Višnjić” u Beogradu objavila istorijski roman “Vučji mesec iznad kuće Čarnojevića (Prilozi za familijarnu hroniku)”. Priznavanje nezavisnosti Kosova i Metohije predstavljalo bi duhovnu kastraciju, a zatim i kolektivno samoponištenje srpskog naroda. Imam poverenja u naš narod uprkos sistematskom rasrbljivanju, koje traje od one nesrećne jugoslovenske zaslepljenosti po završetku Prvog, Drugog svetskog rata i Brozovog terora. I, naravno, uprkos svim drugo i trećesrbijancima, koji se iz raznoraznih razloga kockaju tuđim novcem. Mislim, ili se barem nadam, da ih je naš narod prozreo i stavio ih na mesto koje zaslužuju. Ovo, za „Novosti“, naglašava

Jasenovac nije političko sredstvo, već stratište Srba

Srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik istakao je da je skandalozan i ponižavajući, i sa ljudskog i sa političkog stanovišta, predlog predsednika SDA Bakira Izetbegovića da u “zakonu o zabrani negiranja genocida u Srebrenici”, koji je nametnuo Valentin Incko, budu ugrađeni i amandmani koji bi se odnosili na Jasenovac. “Ponižavajući je, jer je to pokušaj trgovine stratištima, izjednačavanja zločina, kao i korišćenja najvećeg stratišta srpskog naroda ikada u prizemne političke svrhe”, istakao je Dodik, prenosi RTRS. On je ocenio da bi Izetbegović “da nas podmiti amandmanom u koji bi trebalo da stane pola miliona ubijenih Srba, ne bi li mi prihvatili da se na nekim drugim mestima dešavalo šta se

Pilselov poziv na dijalog: izazovi i odgovori

Nedavni nastup na srpskoj državnoj televiziji hrvatskog političkog teologa i ekumenskog delatnika Draga Pilsela, učenika argentinskog kardinala Bergolja, sadašnjeg rimskog pontifeksa, privukao je pažnju srpske javnosti.  Pažnja je izazvana kako Pilselovom spremnošću na dijalog o spornim pitanjima srpsko-hrvatskih odnosa, tako i izvesnom samouverenošću koja ga je podstakla da govori ne samo u svoje nego, sasvim samozvano, i u ime vrha Srpske pravoslavne crkve. Tim povodom „Pečat“ donosi stavove Časlava D. Koprivice, Nikole Milovančeva, Nikole Жivkovića i Zorana Čvorovića o Pilselovim viđenjima. Licitiranje brojem jasenovačkih žrtava ZORAN ČOVOROVIĆ KOSOVO, JASENOVAC, SRBI Hrvatski teolog i nekadašnji „dragovoljac“ Drago Pilsel je jasan: srpska „mitomanija“ s brojem ubijenih Srba u Jasenovcu predstavlja glavnu barijeru

Hebrang: Fantomske jame i laži o Jasenovcu

Umanjivanje ustaških zločina u Drugom svjetskom ratu i tvrdnje da su u koncentracionom logoru Jasenovac ubijani Hrvati i neprijatelji partizana, a ne Srbi, Jevreji, Romi i antifašisti, u Hrvatskoj traje nesmanjenom žestinom. Nekadašnji saradnik Franje Tuđmana, ministar zdravlja i odbrane Andrija Hebrang jame u koje su tokom Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ bacani Srbi naziva – fantomskim. “Šaranova jama je samo jedna od bezbroj laži sa kojima se već decenijama Hrvati drže u kazni kao zločinci”, tvrdi Hebrang. On potpuno podržava istrijski revizionizam Romana Ljeljka, koji u svojim knjigama tvrdi da u Jasenovcu “ljudi nisu ubijani već spašavani”, te da je to “grobnica ubijenih domobrana i ustaša, a ne Srba”. Ljeljak

Komšić u Švedskoj ponižava Rome, da bi satanizovao Srbe

Muslimanski članovi Predsjedništva Жeljko Komšić i Šefik Džaferović na večeri koju je organizovao Stefan Lofven, premijer Švedske za zemlje učesnice Međunarodnog foruma o Holokaustu koji se održava sutra u Malmeu, naglašeno je porekao genocid nad Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Pošto je glavna namjera da se ubistva ratnih zarobljenika 1995. godine u Srebrenici nikako ne stave u ravan sa Pokoljem, odnosno zločinom genocida nad Srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu, Жeljko Komšić to naziva “zločinima”. I to kako slijedi (citiramo): “Podsjetio je da je genocid počinjen nad Jevrejima, tokom postojanja kvisilnške Nezavisne Države Hrvatske, kao i zločini počinjeni nad Srbima i Romima, ali i brojnim političkim protivnicima tog režima, ostavio

KNJIЖEVNA KRITIKA: Svest o najstrašnijem zločinu

Knjiga Jelene Kovačević “Stradanje” jedna je u nizu koja se na dokumentarno-umetnički način bavi ustaškim zločinima počinjenim u sistemu logora Jasenovac, kao i na drugim stratištima Nezavisne države Hrvatske. Piše: Slađana Ilić Ukoliko razmotrimo generacijski raspon umetnika koji u centar nekih od svojih dela stavljaju tu temu, kao i hronologiju publikovanja tih ostvarenja, možemo se u duhovnom smislu ohrabriti. Osim stvaralaca nešto starije životne dobi, koji su tom strašnom istorijskom periodu bili bliži, a čiji su neposredni preci stradali u NDH, toj temi, prilično skrajnutoj – iz društveno-političkih razloga, ali i zbog pošasti zaborava koji je, doduše, ideološki podstican (nekih šezdesetak godina i više) – vraćaju se i pripadnici srednje

Crkva sv. Ane

Svedočenje o stradanju Jele Rakić iz sela Strmen

Jelu su ustaše uhvatili, redom silovali, iskopali oči, nabili na kolac i bacili u staro korito reke Save. Jela Rakić je rođena 1928. godine u zemljoradničkoj porodici u selu Strmen, opština Crkveni Bok, srez Kostajnica, od oca Damjana i majke Marije-Mace, rođene Đuričić. Ubijena je od  strane Jasenovačkih ustaša 13.10.1942. Jela je detinjstvo provodila kao i sva deca toga kraja, pohađala školu, čuvala stoku i pomagala roditeljima oko seoskih poslova. Izbijanjem II svetskog rata i proglašenjem NDH, stanovništvo triju sela opštine Crkveni Bok (Strmen, Crkveni Bok i  Ivanjski Bok) bilo je prisiljeno ići na prekrštavanje iz pravoslavne u katoličku veru. Posle toga su živeli u relativnom miru sve do 13.10.1942.

Danas, 80 godina od početka Pokolja, sećanje na žrtve se vulgarizuje, a njihov broj umanjuje

To je posebno vidljivo na slučaju Jasenovca, gde se prošlost falsifikuje i umesto o istraživanju svih pojedinosti genocida, danas se samo govori o ciframa, koje čak i desetostruko umanjuju broj žrtava genocida u NDH. U nedelju 12. septembra u svečanoj sali Sabornog hrama u Kragujevcu, u okviru Velikogospojinskih svečanosti, s blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa šumadijskog Gospodina Jovana, održano je predavanje na temu “Podvig i žrtva u srpskoj istoriji”. Gosti ove tribine, bili su prof. dr Miloš Ković sa Filozofskog fakulteta u Beogradu i dr Nemanja Dević iz Instituta za savremenu istoriju. Posle uvodnog izlaganja o. Srećka Zečevića, istoričari su stavili akcenat na tužnu godišnjicu iz 1941. i kragujevački masakr. Gospodin

FILIP RODIĆ: Maestralnost srpskog autošovinizma

Hvalospev ustaškom dirigentu u „Politici“ predstavljao bi mnogo veći skandal da mu poslednjih nedelja i meseci nisu prethodila mnogo ozbiljnija ogrešenja o Srbe postradale u NDH počinjena u Beogradu, u medijskoj, ali i „naučnoj“ sferi. Piše: Filip Rodić Na više od pola stranice u „Kulturnom dodatku“ najstarijeg dnevnog lista na Balkanu, beogradske „Politike“, od prošle subote imali smo priliku da pročitamo veličanstveni omaž jednom pukovniku oružanih snaga NDH i vrhovnom vojnom kapelniku ustaške tvorevine, dirigentu Lovru fon (plemenitom) Matačiću. Da stvar bude još gora, u celom tekstu pod naslovom „Maestralni maestro Lovro Matačić“ nijednom rečju nije pomenuta njegova svesrdna podrška jednom kanibalističkom režimu kakav je bio onaj ustaški, u čijoj

NE PRIČEŠĆUJTE NAS OTROVOM: JASENOVAČKE ЖRTVE I BORBA ZA ISTINU

U martu ove, 2021. godine, Aleksandar Nećak, Jevrejin koji se godinama bori za kulturu sećanja na žrtve Drugog svetskog rata među srbijanskim Jevrejima, ali i među Srbima, jasno i glasno je poručio:“Kad kod se pomenu sećanja na jevrejske žrtve iz perioda Holokausta, kao eho odjekne:“A naše srpske žrtve, njih je bilo najviše?“ TUĐA RUKA SVRAB NE ČEŠE Ni jedan Jevrejin iz Srbije nikada nije sporio postojanje i brojnost srpskih žrtava, NIKADA. To što se mi sećamo naših žrtava, i što se na isti način i uz dužno poštovanje sećamo i svih drugih žrtava, ne znači da smo jedini dužni da se borimo i za memorijale srpskim žrtvama. Naravno da smo

FOTO: WIKIPEDIA

Dragoslav Bokan: Ubijali su nam decu – Ovo svaki Srbin treba da zna

Sav smisao istorije krije se u odnosu nekog naroda prema deci svojih neprijatelja. I tome da li su i oni tretirani samo kao „budući ratnici i osvetnici“ ili, ipak, kao deca: bespomoćni mališani što, poput svake svetinje, ne smeju da budu ni dirnuti – a kamoli plašeni, mučeni i ubijani. I u toj disciplini (duboko povezanih sa istinskim hrišćanstvom) mi, Srbi, smo se pokazali dostojnim svog „arhiepiskopa u večnosti“, Svetog Save, pa i njegovih (i Hristovih) zaveta. Za razliku od naših komšija sa zapadne, prekodrinske i prekosavske strane. Surovost onih koji su „imali dovoljno (demonski inspirisane) snage“ da odvajaju našu dečicu od njihovih majki i očeva, besprimeran je slučaj u

Đurđica Dragaš: Ne opraštam i ne zaboravljam zločine nad srpskim narodom, i to je u redu

Napisala sam i, u prethodnih godinu dana, ovde objavila tri teksta u kojima sam se bavila Drugim svetskim ratom, ali i sukobom koji je početkom devedesetih besneo u bivšoj Jugoslaviji. Pisala sam o sebi, svojoj porodici, narodu kojem pripadam. Kao i uvek kad se “potegnu” takve teme, bilo je reakcija, što privatnih što javnih, na portalu RTS-a i društvenim mrežama. Zahvalna sam svima koji su mi pružili podršku, saosećanje i razumevanje, ali bilo je, naravno, i onih koji su kritikovali, koji stvari ne “vide” mojim očima. Iako je normalno da čoveka to pomalo zaboli, kad bolje razmislim, zahvalna sam i njima. Zašto?! Zato što su me podstakli na razmišljanje o

Danilo Kovač: Izučavanju genocida nad Srbima u Drugom svjetskom ratu treba pristupiti sa naročitom pažnjom, a potom bez ublažavanja prenijeti na učenike

Kovač smatra da je ove obimne sadržaje potrebno sagledati iz ugla više nastavnih predmeta ‒ istorije, pravoslavne vjeronauke, srpskog jezika, filosofije, sociologije i likovnih umjetnosti, da se obrada sadržaja proprati/dopuni pedagoški prilagođenim stručnim vođenjem i obilaskom stratišta Srba. Izučavanju genocida nad Srbima u Drugom svjetskom ratu treba pristupiti sa naročitom pažnjom, a potom bez ublažavanja prenijeti na učenike što je pedagoški izazov, ocijenio je profesor istorije u nacionalnom i međunarodnom programu Gimnazije Banjaluka Danilo Kovač. Kovač je rekao Srni da je poruke o stradalim sunarodnicima moguće interpretirati i prenositi budućim generacijama na razne načine, a da se čini da je uloga škole i nastavnika naročito značajna u ovom procesu.Prema njegovim

NAJNOVIJE VIJESTI

Izrael

“Što je u jednom imenu?”, kaže Julija kad čuje da je Romeo

Zagreb

U Zagrebu nakon četiri godine! U početku sam osjećala samo umor i

S partizanima

Kad je početkom rujna Italija kapitulirala, na Sušaku je nastala prilična panika.

Na Sušaku

Od lipnja 1941. pa do kapitulacije Italije u jesen 1943. godine živjela

Pad Jugoslavije

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu.

Udaja

Oženili smo se 2. rujna 1940. godine. Fritz je bio isto tako

Rat

Krajem semestra u Pariz su došli moji roditelji i Mira. Tata je

Pariz

Koliko god mi je bilo teško ostaviti Fritza, moram priznati da mi

Fritz

No sudbina je promijenila tijek ovih događaja. Otputovala sam, doduše, u Pariz,

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.