arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Martyrdom of the Serbs

Persecutions of the Serbian Orthodox church and massacre of the Serbian people / Documents and reports of the trustworthy United nations and of eyewitnesses. Prepared and issued by the Serbian Eastern Orthodox diocese for the United States of America and Canada. This valuable book, printed in America in 1943, was received by the association Jadovno in 1941. as a gift from Mr. Nebojša Kapetina from the Netherlands, for which we are grateful. We are grateful to Mr. Igor Knežević, owner of the company Das from Belgrade, Serbia, for the service of digital scanning of the book. We recommend you to read. You can read or save the book in PDF

Milan Bastašić: U logoru Jasenovac

Poslije jednog doručka, probraše između nas priličan broj djece i kažu da idemo graditi “nasip”. Postrojiše nas, vičući na nas da se žurimo: „Trk, trk”! Napomena: Sa nepunih dvanaest godina Milan Bastašić je krajem septembra 1942. godine, uz odrasle muškarce sa Kotara Grubišno Polje, u marvenom vagonu odvežen u logor Jasenovac. Bog ga pogledao pa se nakon dva mjeseca, bolestan od tifusa vratio kući. U Jasenovcu je radio i na izgradnji nasipa. Sustigosmo kolonu odraslih, koji su išli ispred nas. Uskoro ulazimo u nekakav put, blato, u pravom smislu riječi, do koljena. Ustaše idu po nasipu i stalno nas požuruju: „Trk, trk”. Nekima ostaju cipele u blatu, nekima ispadne kakva

U Jasenovcu su Jevreji imali u svojim rukama celokupnu internu upravu

Zapisnik objavljen u knjizi „USTAŠKA ZVERSTVA – Zbornik dokumenata (1941–1942)“ u izdanju Arhiva Vojvodine i saizdavaštvu sa Eparhijom bačkom i Arhivom Republike Srpske. Priredio Milan Koljanin. Novi Sad, 2020. ZAJEDNIČKA IZJAVA 9 BIVŠIH ZATOČENIKA O STANjU U LOGORIMA GOSPIĆ I JASENOVAC DATA 15. APRILA 1942. U KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE U IME GRUPE 13 OSLOBOĐENIH IZ LOGORA JASENOVAC. (538) ZAPISNIK od 15 aprila 1942 g. SASTAVLjEN U KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU. Nas trinaest bivših zatočenika u ustaškom logoru u Jasenovcu, koji smo na 31. marta o. g. pušteni na slobodu, molimo da zapisnički zavedete jednu našu konstataciju, kao nadopunu našim izjavama, koje smo dali u naše pojedinačne zapisnike

ANDRIJA ARTUKOVIĆ – HRVATSKI AJHMAN

SAD su sredinom februara 1986. godine izručile hrvatskog ratnog zločinca Andriju Artukovića, ministra unutrašnjih poslova ustaške Nezavisne Države Hrvatske /NDH/. Artuković, jedan od najvećih zločinaca, desna ruka poglavnika Ante Pavelića, uhapšen je u SAD 14. novembra 1984. godine, a izručen vlastima tadašnje Jugoslavije tek u 12. februara 1986. godine. Tadašnje jugoslovenske vlasti sudile su mu samo za pojedinačne slučajeve ubistva, ali ne i za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima, što se i danas smatra farsom i pokušajem da se, u ime bratstva i jedinstva, sakrije suština ustaških zločina. KORISNIK „PACOVSKIH KANALA“ Artuković, ministar policije u ustaškoj NDH uhapšen je u Los Anđelesu, pošto je u SAD živio od 1948.

Grajf, Srbi i sećanje na genocid

Niko nema pravo da sakrije istinu o genocidu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u toku Drugog svetskog rata ako zaista brinemo o budućnosti sopstvenog naroda, kako se košmari prošlosti ne bi ponovo oblikovali kao sudbinska realnost. Hvala gospodinu Gideonu Grajfu koji nas je na to podsetio. Gospodin Gideon Grajf, znameniti izraelski istoričar (rođen 1951. godine, u Tel Avivu), koji se većim delom svoje istraživačke delatnosti bavio pitanjem nacističkog uništenja jevrejskog naroda u Drugom svetskom ratu, dao je važan naučni doprinos u proučavanju nemačkog koncentracionog logora Aušvic-Birkenau. Sticajem okolnosti, kao već afirmisan stručnjak, upoznao se sa sistemom logora Jasenovac gde je vršena fizička eliminacija Srba, Jevreja i Roma, u Nezavisnoj državi Hrvatskoj,

Pomen

Milan Žutković: JASENOVAC

Jasenovac nije samo groblje. On je opomena. I dok ga pamtimo mučenici žive. A kad ga zaboravimo, mi smo mrtvi. JASENOVAC gde je čovek prestao, a mučenik počeo Nije to mesto, to je rana što stoji uspravno. Tu zemlja više ne prima kišu, nego suze koje nikad nisu presušile. Tu je tišina glasnija od svakog krika, a trava zna imena pre nego što ih ljudi nauče. Svako zrno praha je nečije „majko“, svaki kamen – prekinuta molitva. Ovde su deca prestala da rastu, a nebo se spustilo da ih pokrije. Ovde su majke učile kako se umire stojeći, a očevi kako se ćuti da se ne izda vera. Jasenovac nije prošlost. On je dan

sisak.jpg

Spisak ubijene i umorene dece na teritoriji NDH – 74.580 popisanih imenom i prezimenom

Iako je najveći deo stradao od ustaša, popisana su deca stradala od svih zaraćenih strana, kao i ona za koje se ne zna tačan uzrok i krivac smrti. „Stanje stvari“ ekskluzivno donosi spisak ubijene i umorene dece na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske. Reč je o dva spiska stratišta dece ubijene i umorene u „NDH“ – prvi sa nazivom „veći“ (za stratišta na kojima je stradalo desetoro ili više dece) i drugi sa nazivom „manji“ (za stratišta na kojima je stradalo do devetoro dece). Spiskovi su dati po stratištima, azbučno. Ukupan broj dosad popisane stradale dece (do 14 godina) iznosi 74.580 (sedamdeset četiri hiljade petsto osamdeset). Podsećamo da, prema statističkim standardima,

Advokatska kancelarija Radić: Netačni podaci na izložbi „Prihvatni logor Zemun 1942-1944“

Predlažemo da se umesto „Jevrejskog groblja“ stavi „Srpsko pravoslavno groblje u Zemunu“, kako je to konstatovala Državna komisija u Zapisniku sastavljenom 6. decembra 1944. Iako nije otvorena za posetioce, zahvaljujući razumevanju rukovodstva Centra, juče (3. 2. 2026) nam je omogućen obilazak Izložbe „Prihvatni logor Zemun 1942–1944“ u Centralnoj kuli Memorijalnog centra „Staro sajmište“, autora postavke dr Milana Koljanina i Asje Drača Muntean. Bilo bi korisno da se što veći broj ljudi suoči sa nemačkim i hrvatskim zločinima počinjenim nad logorašima „Jevrejskog logora Zemun“ (8.12.1941– 10.5.1942) i logorašima „Prihvatnog logora Zemun“ (10.5.1942–17.4.1944), kao i da saznaju za Srpsko pravoslavno groblje u Zemunu gde je sahranjeno 6.500 žrtava iz „Prihvatnog logora Zemun“. Pomenuti logori, kao i Srpsko pravoslavno

Piše: Čanković Dane Smrt Davida Dragičevića u Banja Luci nije samo smrt jednog mladog čovjeka, ona je mnogo više. Kao da dobra i loša strana sa njom hoće nešto veliko da urade.

KAJANjE  I  PRAŠTANjE ili ŠTA ČEKA NARODNA SKUPŠTINA R. SRBIJE

Evo tri dana je prošlo od obilježavanja Dana stradanja jevrejskog naroda. Piše: Čanković Dane Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija br. A/RES/60/7 iz 2005. godine, 27. januar je ustanovljen kao Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta. Taj datum je izabran zato što su 27. januara 1945. godine snage Crvene armije, pod komandom Ivana Stepanoviča Konjeva, oslobodile koncentracioni logor Aušvic-Birkenau (Osvjenćim) i spasile preživele zatvorenike. I nikad nije previše sećati se katastrofalnog i zastrašujućeg stradanja jevrejskog naroda, pa da se to čini i svaki dan. Tim pre  što se situacija u svetu komplikuje do te mere da se ništa ne može isključiti, pa ni razaranje Izraela kao države. Narodna skupština R. Srbije obilježila je

Nikola Pejaković: Svetosavska besjeda

Mi, sadašnji Srbi, moramo da se konačno okrenemo na pravu stranu i pomolimo Bogu i Svetome Savi, i Svetom Đorđu koji je ubio aždaju. Pomaže Bog, braćo i sestre. Koga mi to danas slavimo? Svetog oca Savu? Rastka Nemanjića, sina slavne srpske loze, princa, pa monaha, pa sveca? Koga mi to danas slavimo? Mi, braćo i sestre, danas slavimo – Boga! Mi slavimo Oca i Sina i Svetoga Duha! Mi slavimo Gospoda našega Isusa Hrista! Eto, to mi slavimo. Danas ga slavimo, pijemo, jedemo, a sutra će ga, na žalost, neki od nas izdati. Ko će izdati? Ko neće… Nema ko neće. Ja prvi. Izdamo li Hrista, izdali smo i

JASNA POPOVIĆ: MATEMATIKA GENOCIDA

Pre nekoliko godina zgrozila me je lekcija u sinovljevom udžbeniku za istoriju u kojoj je pisalo da je bilo ekstremno zabavno da vas kao malog dečaka otmu od roditelja i podvrgnu torturi koja će od vas kasnije stvoriti elitne ubice! Svog naroda, naravno! Samo godinu pre toga, skromno, u jednom pasusu pisalo je da su Srbi došli na teritoriju današnjeg Kosova  odatle oterali, pazite sad – starosedeoce Albance! Dakle, starosedeoce koji će se na nacionalnoj mapi Evrope pojaviti tek 11 vekova kasnije. Te iste Albance, po našem (po biserima) poznatom autoru, Miahljčiću, porazio je još Car Dušan, a na Maričkoj bici, koja je, kao što znamo, skupo koštala srpsku državu,

USTAŠKA „CRKVA“ OPET VREBA SRBE I NjIHOVE HRAMOVE: Šta se krije iza ideje oživljavanja HPC iz epohe pavelićeve NDH

I ovogodišnje obeležavanje pravoslavnog Božića u Hrvatskoj je, i poput prošlog, u režiji Domovinskog pokreta i udruženja građana Hrvatskog pravoslavnog centra iz Vukovara, ponovo iskorišćeno za oživljavanje teme tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, projekta koji je nastao u vreme ustaške NDH i njenog poglavnika Ante Pavelića, sa ciljem pokatoličavanja i nacionalnog preoblikovanja Srba. Za razliku od kafanskih „domjenaka“ koje su DP i HPC organizovali ranijih godina, poslednji u Splitu je samo naoko bio uglađeniji, ali su poruke upućene Srbima ostale iste – da nisu zaseban narod već materijal za asimilaciju, bilo kroz prevođenje u katoličanstvo, bilo kroz prebacivanje u pseudopravoslavnu organizaciju odvojenu od SPC.Sve to je nastavak Pavelićeve ideje da „grkoistočnjake“

Akademik Vasilije Krestić iizjava novinarima u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske /ANURS/, gdje je predstavljena njegova studija čiji je izdavač Udruženje za odbranu ćirilice "Dobrica Erić" iz Beograda.

Vasilije Đ. Krestić O Memorijalnom centru srpskim žrtvama genocida

U „Politici“ objavljenoj uoči Nove godine mogli smo pročitati tekst iz kojeg smo saznali da je patrijarh Porfirije posetio Memorijalni centar žrtvama holokausta, koji se nalazi na mestu Starog sajmišta, na ušću Save u Dunav, i da se u njemu poklonio nedužnim stradalnicima. Taj čin našeg patrijarha zaslužuje svako poštovanje. Međutim, on nameće pitanje gde je i šta je s Memorijalnim centrom u kojem bi se  patrijarh poklonio srpskim žrtvama genocida. Koliko znam Jevreji imaju u više evropskih zemalja memorijalne centre, što je za pohvalu. Mi u Srbiji nemamo ni jedan. Što nam ne služi na čast. Više puta, sa samog političkog vrha čuli smo obećanja da će uskoro biti

Rat protiv zaborava profesorke Smilje Avramov

Smilja Avramov može da nam posluži kao dragoceni putokaz na putu nacionalnog osvešćenja i ozdravljenja. Kada je 2. oktobra 2018, u 101. godini, prestalo da kuca već uveliko oslabljeno srce legendarne profesorke međunarodnog prava Smilje Avramov, Srbija je ostala bez jednog od najumnijih, najobrazovanijih i najčasnijih predstavnika istinske nacionalne elite. Iako je svojim javnim delovanjem i napisanim knjigama višestruko zadužila našu zemlju, mora se primetiti da je oproštaj od Smilje Avramov bio, baš kao i njena slabo posećena sahrana, prilično skroman, a deo javnosti takođe je neprijatno iznenadilo saznanje da cenjena profesorka nikada nije postala član Srpska akademije nauka i umetnosti. Na njen stoti rođendan, pre malo više od pola

Jovan Mirić: „Ne brini, čika će to polako“

Ubijanje srpske dece nije ni zverstvo ni divljaštvo, jer ni zveri ni divljaci nisu takvi. U objašnjavanju ubijanja dece ne obraćamo se ni biologiji ni izvorima (retke) individualne patologije. Obraćamo se kulturi Jedna od teorijskih orijentacija u psihologiji, etološka psihologija (ili biologija ponašanja, kako se ponekad naziva), poznata je naročito po metodu posmatranja živih jedinki u prirodnim uslovima. Najširi teorijski okvir za etologe je teorija evolucije. Svaka živa vrsta raspolaže, prema njima, jednim ograničenim skupom za nju specifičnih urođenih sistema ponašanja, koji se, iako urođeni, mogu u manjoj ili većoj meri menjati pod uticajem iskustva. U proučavanju čoveka etolozi su naročito  bili okrenuti neverbalnoj komunikaciji i uspostavljanju veze između majke

NAJNOVIJE VIJESTI

Tito i Stepinac

Malo je poznata jedna veoma zanimljiva i jako bitna epizoda iz istorije

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.