Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

FELjTON – NASILjE NA ULICAMA SARAJEVA: Bande SDA pljačkale su po centru, sve radnje bile su srušene i prazne

Datum objave: nedelja, 23 maja, 2021
Veličina slova: A- A+
Specijalna policijska jedinica pod Draganom Vikićem provalila je u hotel “Holidej in” i uhapsila članove SDS-a koje su pronašli na licu mjesta.
Foto: Iz izveštaja nezavisne međunarodne komisije

Priredili: Dragan Vujičić i Ivan Miladinović

Oni su odvedeni u Policijsku stanicu u Lugavinovoj ulici, pretučeni i ispitivani. Prema njihovim izjavama, niko od njih nije imao snajperske puške niti je pucao na demonstrante. Kod njih nije nađeno oružje. Kako nije bilo inkriminirajućih dokaza protiv njih, pušteni su nakon dva dana. Svi zaposleni u hotelu, za koje je CSB sumnjao da su povezani sa SDS-om, takođe su uhapšeni. Međunarodni novinari su nasilno “evakuisani”, dok je “Holidej in” opljačkan.

Sarajevska policija, kao i druge državne institucije, praktično su etnički očišćeni od Srba mnogo prije ovih događaja. Bivši policajac Simo Tuševljak, govoreći kao svjedok u MKSJ-u, izjavio je da je SDA u mjesecima između izbora i izbijanja rata namjerno uklanjala Srbe sa položaja u MUP-u SRBiH i zamijenila ih sa članovima SDA i HDZ iz rezervne policije. Osoblje rezervne policije nije bilo profesionalna policija, a za neke se znalo da imaju i krivičnu prijavu.

U nekim policijskim stanicama MUP-a, pripadnici bosanskih Srba su pretučeni, razoružani i sklonjeni kad su se prijavili na posao

Početkom 1992. godine, dominacija bosanskih muslimana u MUP-u SRBiH i rezervnoj policiji stekla je takvu veličinu, da su u nekim policijskim stanicama MUP-a, pripadnici bosanskih Srba pretučeni, razoružani i sklonjeni kad su se prijavili na posao. U martu 1992. ministar unutrašnjih poslova Alija Delimustafić i zamjenik ministra unutrašnjih poslova Vitomir Žepinić sklopili su dogovor o podjeli osoblja i imovine MUP-a između RBiH i Republike Srpske. Nakon podjele imovine MUP-a, teritorija pod kontrolom MUP-a RBiH smanjila se na središnji dio gradskog Sarajeva, dok je veći dio grada stavljen pod kontrolu MUP-a RS. Neke policijske stanice i objekti bili su oštro osporavani. Škola policije na Vracama trebalo je da pređe pod vlast Republike Srpske. Međutim, 5. aprila došlo je do nasilnog sukoba zbog kontrole škole. Zamjenik ministra unutrašnjih poslova Momčilo Mandić opisao je ova dešavanja:

“DO MARTA muslimani su bili tajno angažovani na naoružavanju svog naroda i stvorili su muslimansku vojsku na osnovu Ministarstva unutrašnjih poslova. Tada su otvoreno započeli stvaranje muslimanske džamahirije i stvorili vlastitu oružanu policiju. Na primjer, etnički su očistili policijsku stanicu u Starom Gradu i protjerali sve građane koji nisu muslimanske nacionalnosti. S muslimanima smo zaključili sporazum da Specijalna policija ne može vršiti bilo kakve misije bez izričitog dogovora sve tri političke partije, što praktično znači razdvajanje Ministarstva. (…) Preduzeli smo neke mjere da stvorimo srpsko Ministarstvo unutrašnjih poslova. Dogovoreno je i to da u policijskoj školi na Vracama bude smještena specijalna policija. U Sarajevu je vladao haos. Naoružani muslimanski kriminalci sa oznakama BiH pucali su u gradu, činili masovna kršenja javnog reda i mira i nezakonito hapsili i maltretirali Srbe. Ubijena su dva policajca srpske nacionalnosti. Tačno u 14.45, naša policija započela je kretanje u pravcu policijske škole, ali su se susreli sa vatrom. Oko 170 naoružanih muslimana branilo je školu. Policijske kadete koristili su kao “živi štit”. Naša specijalna policija koristila je zvučne taktike, a niko nije ubijen. Pustili smo kadete, a ostali su se predali. Poginula su dva naša policajca, Lizdek i Pupić. U zgradi škole pronašli smo spiskove Srba određenih za likvidaciju” (Janković i Karadžić, 1993, str. 78).

Srpski policajci uspjeli su da uđu u školu uz minimalan broj žrtava. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i dekan Univerziteta u Sarajevu Nenad Kecmanović iznio je sjećanja na te dane u Sarajevu:

PARAVOJSKA JUKE PRAZINE – U izjavi Haškom tribunalu, bivši načelnik KOS Aleksandar Vasiljević je rekao: “Dana 6. aprila 1992. godine došlo je do novog incidenta kada je izvršena racija u prostorijama SDS u hotelu ‘Holidej in’. Tada je tamo bilo više ljudi koji su radili na arhivama. Prema našim informacijama, Juka Prazina je držao vatrene položaje muslimanskih paravojnih formacija u Srednjoj tehničkoj školi u blizini ‘Holidej ina’. Ovi položaji stajali su iza mase ljudi okrenutih ka pravcu Vlade Bosne i Hercegovine, prekoputa hotela. Odatle su otvorili vatru na ljude, ranili jednog ili dva, a nakon toga su proširili dezinformacije da su četnici otvorili vatru iz ‘Holidej ina’. Istovremeno, u pripravnosti se nalazila specijalna jedinica MUP Bosne i Hercegovine, pod vođstvom Mirze Jamakovića, čiji su pripadnici bili obučeni u radničke kombinezone. Oni su provalili u prostorije SDS u ‘Holidej inu’, uhvatili četiri ili pet osoba koje su u to vreme pakovale stvari, i izjavili da su četnici pucali na ljude. Ovo je bila planirana operacija radikalizacije situacije, koja se koristi kao izgovor za zauzimanje štaba Teritorijalne odbrane BiH”.

“Jedan događaj koji je dobro ilustrovao atmosferu nereda i nasilja u Sarajevu bilo je razbijanje izloga, provale u prodavnice, pljačka robe, praćeni pucanjem i zvukom razbijanja stakla. To se dešavalo tokom nekoliko noći. Do jutra su sve prodavnice u centru grada bile ispražnjene i srušene. Ovo je bio obračun između paravojnih kriminalnih grupa koje se bore za kontrolu nad određenim dijelovima grada. Ove bande, obučene u uniforme Zelenih beretki i Patriotske lige, u sastavu vojske i policije Armije BiH, preuzele su kontrolu u glavnom gradu uz podršku vlasti. Njihov motiv nije bio prije primarno etnički, međutim, srpska imovina bila je njihova legitimna meta, jer su svi Srbi osumnjičeni da su peta kolona, a bili su najmanje zaštićena grupa u gradu”.

Nasilje je izbilo na ulicama Sarajeva. Bande pod komandom Juke Prazine upale su i opustošile kancelariju SDS-a u hotelu “Holidej in”, napale Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta” i uništile biste Srba istaknutih srpskih i bosanskih pisaca, političara i partizana: Ive Andrića, Skendera Kulenovića, Meše Selimovića, Branka Ćopića, Vase Pelagića, Save Skarića, Jovana Kršića, Đure Pucara Starog i Veselina Masleše u Sarajevu. Oni su napali i opljačkali muzej “Mlada Bosna” i odnijeli bronzane tragove cipela Gavrila Principa (Čalija, 2005, str. 104). Opljačkali su stan predsjednika SDS-a Radovana Karadžića i pokrali sve porodične stvari i dragocjenosti (Janković i Karadžić, 1993, str. 8-10). “Zelene beretke” napale su i stanove pripadnika SDS-a i oficira JNA, uključujući i stan generala JNA Đurđevca.

Nekoliko noći je trajalo nasilje u Sarajevu. Razbijanje izloga i pljačkanje prodavnica praćeni su pucanjem i zvukom razbijenog stakla.

Nasilje i bezakonje na ulicama Sarajeva stvorili su snažan pritisak srpskom stanovništvu da napusti grad i ode u druga mjesta u Bosni i Hercegovini ili Jugoslaviji. General Jovan Divjak, jedini srpski oficir u ARBiH, u svojoj memoarskoj knjizi napisao je:

“Ljudi i dalje napuštaju Sarajevo uz pomoć JNA. Vojni avioni polijeću sa aerodroma sa civilima. Takođe odlaze u pretrpanim autobusima i automobilima. Oni koji ne vjeruju da će borbe uskoro prestati, uglavnom ljudi srpske nacionalnosti, odlaze. U Sarajevu se vrši totalna pljačka. Razbojnici napadaju prodavnice, kioske, skladišta, privatne kuće. Niko ne štiti imovinu. Policija je ili pasivna ili nesposobna da ih zaustavi”.

Izvor: NOVOSTI

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top