arrow up

KURDULIJIN “LET” NAD SRPSKIM JAMAMA: Sondama pretražio celo područje NDH , tražeći skrivene grobnice

Strahinja Kurdulija, rodom iz sela Korita kraj Gacka, u junu 1941. imao je pet godina. Njegova najuža familija i on su iz jedne od nekoliko porodica iz ovog kraja kojoj loza nije ugašena u zloglasnoj Korinćanskoj jami. Piše: Dragan Vujičić Taj ustaški zločin na granici Hercegovine i Crne Gore bio je prvi veliki pokolj Srba u BiH, a jama kod Gacka je prva masovna srpska grobnica u tom kraju. Pred bezdanom je likvidirano i u njega bačeno 167 Srba od 16 do 60 godina. Naknadno, još njih 50, dovedenih sa raznih strana. Strahinja je danas u ozbiljnim godinama. Ne odvaja se od 36 stranica rukom pisanog materijala o srpskim stradanjima

Pomen žrtvama svirepog zločina u selu Čavaš

U selu Čavaš u Popovom polju služen je parastos za 101 žrtvu ustaškog zločina iz 1941. godine, kada su žene, starci i djeca na svirep način ubijeni i bačeni u jamu. Riječ je o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u ovom dijelu Hercegovine. Pomenu je prisustvovao veliki broj zvaničnika, potomaka i mještana, koji su poručili da se taj zločin nikada ne smije zaboraviti. – Tu je ubijen naš 101 mještanin, od čega čak 60 odsto djece mlađe od 15 godina. Ti zlotvori su bacili bebu od devet mjeseci u vazduh i dočekali je na bajonet. Ovo je jako bitno, i gledamo da u što većem broju dolazimo i da

KALENDAR GENOCIDA NDH U HERCEGOVINI, 8. JUN: Užas Kapavičke jame i zločin u Izgorima

Hrvatske vlasti su početkom juna 1941, započele plansku lividaciju Srba u istočnoj Hercegovini kako bi se riješili buntovnog epskog srpskog elementa prema crnogorskoj granici i kako bi uvukli muslimane u zločine i time ih vezali za NDH, a suprotstavili ih Srbima i izložili ih tako srpskoj eventualnoj srpskoj odmazdi. Mora se reći da su se muslimani u velikoj većini prihvatili uloge koju im je za njih Zagreb odredio. Ljubinjski srez Od 3. do 8.juna ustaško vođstvo u Ljubinju na čelu sa Leom Togonalonm, koje je na raspolaganju imalo masu hrvatskih ustaša iz Popova polja i muslimana iz Ljubinja i okoline, uspjelo je u selima Kapavici, Pocrnju, Rankovcima, Vlahovićima i Ubosku

Prebilovci_stradanje_4.jpg

KAKO JE PREBILOVAČKA NEJAČ GURANA U ŠURMANAČKU JAMU, U KOJOJ JE SKONČALO 2000 SRBA

Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje… Od komisije su prisutni: Zapisničar:                                                                      Sekretar Zem.Kom. Nevenko Basta                                                                        Đuro Bosnić Pristupa Tikveša Mehmed sin Salke rodom iz Šurmanaca, srez Mostar, sada se nalazi u Šurmancima star 35 godina, po zanimanju zemljoradnik,  propisno opomenut na kazivanje istine, izjavljuje Tikveša Ibro p.Alije 46.god. zemlj,. iz Šurmanaca srez Mostar. Zubac Danilo, p. Jerka, Hrvat, 26 godina, zemlj,, iz „  „ „ Opomenuti na dužnost kazivanja istine izjavljuju: 5. avgusta 1941. uveče stigao je na stanicu u Šurmancima poseban voz koji je imao 6 teretnih zatvorenih

Braća mučenici Risto i Marko Popovac

Zločin nad Srbima iz Metkovića uoči Vidovdana 1941.

Ubijeno je 14 Srba, među kojima po jedan katolik i musliman. Iz Metkovića su su ubijeni  pravoslani sveštenik Vasilije Kovačina (1912), trgovac Boško Popovac (1883) i sin mu Risto (1912). UZ SCENU  ZLOČINA U AUTOBUSU KOD SLANOG NAD SRBIMA IZ METKOVIĆA I DUBROVNIKA (SKORO SVI POREKLOM IZ HERCEGOVINE) 27. JUNA 1941. GODINE.  MEĐU ЖRTVAMA NIJE BILO JEVREJA KAKO JE U FILMU “OKUPACIJA U 26 SLIKA” PRIKAZANO Ostale žrtve su Iličković Marko, Kosović Risto, Milan Lečić, Marić Lazo, Medan Jovo, Mladenović Ranko, Pravica Jovo, Vučić Milan, Batinić Božo i Hajdarhodžić Murat. Drugi sin Boška Popovca (Marko) uspeo je da pobegne. Vratio se u Metković gde mu je bila  Hrvatica i sa

STRADANJE SVEŠTENOMUČENIKA TEOFANA BEATOVIĆA: Ubijen od bratske ruke na Badnji dan 1942. godine

Sveštenomučenik Teofan (Tomo) Beatović, rođen je u Bodežištima kod Gacka 1890. godine. Poslije aneksije, zajedno sa hercegovačkim ustanicima prelazi u Crnu Goru kao dobrovoljac do 1912, kada odlazi u Sjevernu Ameriku. Postrig prima u ruskom manastiru Svetog Tihona u Pensilvaniji o gdje boravi od novembra 1919.do marta 1921.godine, kada je rukopoložen za jerođakona od Arhiepiskopa ruskog Aleksandra. Bio je zapaženi misionar, u službi bolničara do jula 1923, kada prelazi u Srpsku Novu Eparhiju (koju osniva episkop Mardarije Uskoković (Sveti Mardarije Lješanski i Libertvilski). U to vrijeme, Teofan prikuplja priloge za manastir-sirotište Svetog Save u Libertvilu. Nakon četiri godine, otac Teofan se teško razbolio. Liječi se u Čikagu i Sent Paulu,

ЖENSKO – KAMEN MEĐAŠ ISTINE I LJUDSKOSTI

Monodrama ,,Kô kamen (Velenka Brstinova i kćer joj Dragana)” je dokumentarna drama Dragane Mandrape, u izvođenju glumice Ljiljane Čekić, a u produkciji Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva ,,Prosvjeta“ iz Banjaluke. Piše: Katarina Kulezić Dok sam putovala autom po Bosni i Hercegovini, nisam razumela, ali sam osetila zašto nad tim božanskim lepotama stoji senka. Andrić je dokazivao u svojim pripovetkama i romanima da su lepa bića samom svojom lepotom prokleta. Lepota, na kojoj drugi zavide je zla kob. Dok pokušavam na silu i bezuspešno da opovrgnem tu misao, davi me Jablanica, boli me nadstrešnica, razležu se pašnjaci po kojima stoka lenjo pase, spušta se autobus bulevarom ka mostu Slobode… Balkan je

SUZE SA NEBA

Kod svakog pominjanja Stoca i Vidova polja, sa suzama  izađu  pred oči slike sa vidovdanskih pomena, sedamdesetih godina u Stocu, na kojima je sveštenik, okružen staricama u crnini, dugo čitao spisak žrtava, ustvari sva srpska imena iz Hercegovine: „Jovu, Simu, Dušana, Mihu, Šćepu, Lazara, Danila, Gojka, Ristu,  Milana, Iliju, Todora, Mitra, Savu,..   Na  vrelom podnevu, iz  ko zna  kako  pristiglog oblaka, prolilo se  nekoliko  kapi,  na  šta  mi  se  otelo iz  usta:„Evo kiše!“   Jedna  od  tih  izmučenih  majki,  koje su  svašta  preživele  ali  nikada  nisu  bile  u  očaju,  bolno me opomenula: „Sine, nije kiša  već suze  s’neba!  Na današnji  dan  uvijek  ka’ne neka.“   Ovo sam naučio za ceo život! U

Kalendar Pokolja: 12. – 15. avgust 1941. Zločini nad Srbima

Drinjača kod Zvornika. Ustaše su 12. avgusta 1941. godine u jednom magacinu u Drinjači kod Zvornika zaklale 100 Srba i pobacali ih u jednu rupu pored magacina. Pošto su žrtve bile slabo zakopane, psi lutalice su počele razvlačiti njigove posmrtne ostatke. U magacinu je po svjedočenju Pera Đukanovića bilo jedno veće hrastovo bure u kome su zatekli 150 litara ljudske krvi. Жrtve su skidane gole, vođene niz stepenice, te klane nad buretom krvi. Izvor:  Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., str. 20. Velika Kladuša, Srpska pravoslavna crkva, mučilište i gubilište Srba, njih više od 2.450 u vremenu od 30.

gat.jpg

Barjak slobode zavijorio se 6. juna 1941.

6. juna 1941. godine grupa ustanika  iz sela  Kazanaca i Vratkovića kod  Gacka napala je žandarmerijsku stanicu na Brljevu i ovom akcijom označila početak organizovanog ustanka protiv Nezavisne Države Hrvatske. U svojoj knjizi o ratnim dešavanjima  u Hercegovini pod nazivom „Krvavo kolo hercegovačko“ Savo Skoko, između ostalog, piše: „Naime, već 5. juna 1941.godine munjevito se širila vest o tragediji sela Korita duž cele „nemirne granice“. Izjutra 5. juna u pograničnim selima pojavio se Jakov Milović, koji je sa slomljenom rukom pobegao sa Korićke jame, i ispričao ljudima da su te noći muslimani iz Fazlagića Kule pobacali u jamu Golubinku na Kobiljoj glavi sve odrasle muškarce iz sela Korita i Zagradaca.

jama-pandurica.jpg

Pero inžinjera Obradovića: Sjećanje na jedan zločin

Držim jedno staro nalivpero u ruci, zarđalo, izubijano. Bože, kakav je životni put ovo pero imalo? Čuj „životni put“, kao da je živo biće, a ne predmet! A ono je stvarno svojom sudbinom i simbolikom koju nosi u sebi, oživjelo. Da li je nepoznati majstor u fabrici, gdje je proizvedeno, ko zna kada i ko zna gdje, mogao zamisliti da će ovo pero pričati jednu ovako stravičnu, i tužnu priču. Vrteći pero u ruci, mislima odlazim u rane osamdesete godine prošlog vijeka. Nekoliko žilavih i koščatih staraca, sa zavratama na glavi, ćutke, jednoličnim, ali odlučnim udarcima kosijera sjeku jasenove i grabove mladijere. Ono što posijeku, ja, tada sedmogodišnjak ili osmogodišnjag,

KAKO JE ZEC SPASIO RAJKA ĆUKA USTAŠKOG NOЖA: Sudbina posljednjeg svjedoka zločina na jami Gumna kod Kapavice

Svakog juna u ljubinjskom kraju održavaju se pomeni žrtvama ustaških zločina iz 1941 – onim na jami Gumna kod Kapavice i onim na jami Pandurica nadomak sela Vođena… A ova priča koju priča Rajko Ćuk, posljednji svjedok zločina na Gumnima neobična je i po tome što je u njoj srećnu i važnu ulogu, po našeg sagovornika, odigrao – jedan zec! On je tragediju učinio manjom barem za jednog lovca. Kako? Najveći dio života Rajko Ćuk iz ljubinjskog sela Uboska proveo je s puškom ljubinjskog sela Uboska proveo je s puškom. Kao lovac, neka vrsta hercegovačkog trapera, verao se po ljutim grebenima, planinskim i brdskim vrhovima, dolinama, loveći kune, lisice, jazavce,

Korićka jama

Poruka preživjelih iz jame

U Korićku jamu u blizini Gacka u Hercegovini, tokom 4. i 5. juna 1941. godine bačena su  134 Srbina. Kosti su izvađene iz jame 1953. i 1956. godine i pohranjene u zajedničku spomen-kosturnicu u centru sela Korita. KORIĆKA JAMA U OVU JAMU 4/5 JUNA 1941. GOD. USTAŠE SU BACILE 134 SRBINA OVOGA KRAJA KOSTI ZVJERSKI UMORENIH LJUDI IZVAĐENE SU IZ JAME 1953 I 1956 GODINE I POHRANJENE U ZAJEDNIČKU SPOMEN KOSTURNICU U CENTRU SELA KORITA PORODICE UBIJENIH I SKUPŠTINA OPŠTINE BILEĆA PORUKA PREЖIVJELIH IZ JAME „OJ KORIĆKA PUSTA JAMO KLETA, TI NAS VRATI SA ONOGA SVIJETA U NJEDRIMA TVOJIM MI SMO BILI I TU TEŠKE RANE ZADOBILI OD USTAŠKE BAJONETE

Ivan Jovanović – Crni: Ustaša jamar i Titov partizan

Ime mu je među oko 1600 ustaša- katolika poginulih „za hrvatsku slobodu“ na spomeniku u Čapljini, podignutom 2002. godine Ivan Jovanović – Crni Polupismeni seljak, ustaša jamar, mučitelj i masovni ubica, monstrum iz Šurmanaca u katoličkoj župi Međugorje, glavni ubica prebilovačkih majki i njihove dece i hiljada drugih Srba, završio je Drugi svetski rat kao Titov partizan u Жumberačkoj brigadi! U nju je stupio u maja 1945. posle zarobljavanja kod Celja i ostao do demobilizacije 3.jula 1945! Jovanović je ovu činjenicu iz svoje biografije ispričao 4. 10. 1956, isledniku Ahmetu Alečkoviću, kao okrivljeni u Istražnom otsjeku Mostar Državog sekretarijata za unutrašnje poslove BiH (zapisnik 463/56). Ivan Jovanović je rođen 1902,

NDH zločini 1941. godine (Fotodokumentacija Muzeja žrtava genocida)

Na današnji dan počeo genocid

Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine dao zeleno svjetlo za genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima… Samo u prvih sedam mjeseci ustaške vlasti prekršteno je oko 100.000 pravoslavnih, otvoren konclogor Jasenovac i počele deportacije Srba Ministar unutrašnjih poslova Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ Andrija Artuković je 13. maja 1941. godine propisao “Provedbenu naredbu o ustrojstvu i poslovanju ravnateljstva za javni red”, čime je van zakona stavljeno oko dva miliona Srba i desetine hiljada Jevreja i Roma. Ta naredba iskorištena je kao pravni osnov za genocid koji je uslijedio, a na osnovu nje Srbi su proganjani, ubijani, prekrštavani i protjerivani. Otvoren je koncentracioni logor Jasenovac, ljudi su ubijani bez suđenja i

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.