
Dugo je trajao taj moj put
Od Gračaca do Donjeg Lapca malo sam trčala, pa išla pješke. Sedmog avgusta 1995, za svega nekoliko stotina metara izbjegla sam bombardiranje kolone na Petrovačkoj cesti. Vidjela sam avione, čula zapomaganja. Bosnu sam prešla skoro pješke…, priča Aleksandra Mandić, koja je kao 15-godišnjakinja, sama kao prst, izbjegla iz Gračaca. Iz svog stana u Gračacu Aleksandra Mandić na brzinu je uzela školske svjedodžbe i izvod iz knjige rođenih, zaključala vrata i ključ ostavila ispod otirača. Bilo je to 4. avgusta 1995. godine. Mislila je da će se skloniti negdje na par dana, ali nije se vratila punih 16 godina. Tek je ove godine provela tri tjedna u svom rodnom Gračacu. Sreli













