arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Čegar: Vidio sam krv, komade lobanje, mozak ubijenih vojnika JNA

Bivši pripadnik Specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova /MUP/ takozvane RBiH Zoran Čegar rekao je danas u Sudu BiH da je, nakon ubistva pripadnika JNA ispred Doma policije u Sarajevu u aprilu 1992. godine, na „kockama“ vidio krv, komade lobanje, mozak i kosu, te cisternu komunalne službe koja je prala ulicu. U nastavku suđenja komandantu Specijalne jedinice MUP-a takozvane RBiH Draganu Vikiću i još trojici optuženih za ubistvo zarobljenih pripadnika JNA, ovaj svjedok Tužilaštva ispričao je da je predveče, po dolasku ispred Doma policije, zatekao grozan prizor. „Vidio sam i neka tijela ispred kamiona. Na ulici su bili neki nepoznati ljudi, te pripadnici Jukine jedinice i naših specijalaca. Rekli su mi

Jovanović

Vojislav bježao u Hrvoja

Za samo dvije godine /1992. i 1993./ u samo jednom hrvatskom gradu Osijeku 1.236 osoba promijenilo je ime i prezime i, mada nema zvaničnih pojašnjenja, osnovano se pretpostalja da se radilo o Srbima. I dvadeset godina kasnije, 2012. i 2013. godine promjenu imena u Osijeku zatražilo je 416 osoba. Kako navode hrvatski portali, devedesetih godina nije bilo ugodno biti Srbin u Hrvatskoj i dolazilo je do masovnih promjena ličnih podataka i pokrštavanja. „Telegram“ navodi svjedočenje dugogodišnjeg kulturnog radnika iz grada na istoku Hrvatske koji je morao da promijeni ime devetogodišnjem sinu, jer je bio izložen neizdrživom pritisku vršnjaka, kao i uvredama. „Tješili smo ga, ali kad je nakon nekoliko dana

Dokumentarni film RTRS „Južni potez“ na švedskoj televiziji (FOTO)

Dokumentarni film „Južni potez“ biće prikazan na TV kanalu BANOR TV, na švedskoj televiziji Öppna kanalen – lokalne stanice za Stokholm 24. i 29. januara. U filmu je riječ o ofanzivi nazvanoj „Južni potez“ koju su izvele jedinice regularne vojske iz Hrvatske i HVO iz BiH, a koje su 10. oktobra 1995. godine okupirale kompletnu teritoriju opštine Mrkonjić Grad. Okupacija je trajala sve do 5. februara 1996. godine, kada su grad i teritorija opštine vraćeni Republici Srpskoj na osnovu odredbi Dejtonskog mirovnog sporazuma. Jedinice regularne hrvatske vojske i HVO-a u potpunosti su devastirale grad i okolna sela i počinile nezapamćene zločine nad civilnim stanovništvom, ostavivši iza sebe najveću masovnu grobnicu

Biljana i Milica Draganić

Brčko: Ubice troje Draganića traže se preko dve decenije

Ni posle 26 godina nije rešeno ubistvo troje Draganića u Brđanima kod Konjica. Imena ubica poznata Tužilaštvu BiH, ali niko dosad nije optužen Piše: Marko Draganić U noći između 26. i 27. januara navršilo se 26 godina kako su u svojoj kući u Brđanima ratne 1993. godine iz vatrenog oružja ubijeni Boško (72) i njegove snahe Milica (39) i Biljana (38) Draganić. Kakvu je krvavu dramu preživljavalo troje Draganića u kući Boškovog starijeg sina Rajka (mlađi Nedeljko, suprug Milice, ubijen je krajem maja 1992. u Bradini) znaju samo njihove ubice, koje su za bosanskohercegovačko pravosuđe i 26 godina posle tog ubistva počinjenog iz nacionalističkih pobuda, još uvek nepoznate. Kako nam

Franjo Tuđman na Goli Otok poslao 7.000 oficira JA

„… Nedavno je baš u Glini, u kojoj je Nazor 1944. godine održao  svoj istorijski govor, održan pomen žrtvama ustaškog terora (1200 poklanih ljudi, žena i dece u glinskoj crkvi), a da na tom pomenu, bar iz pijeteta ili iz minimuma civilizacijskog ponašanja, nije prisustvovao nijedan predstavnik zvanične hrvatske države. Nije bilo ni članova CK SKH, ni Tuđmanovih hadezeovaca. Ta sramota je za komuniste utoliko veća jer je Nazor govorio u njihovo ime, a za Franju Tuđmana zato što je u to vreme bio saradnik Josipa Broza. Njegovo odsustvo, međutim, može se shvatiti jedino činjenicom da on sebe više ne smatra Brozovim već Pavelićevim sledbenikom, što je jasno demonstrirao obeležavanjem

Savo Štrbac: Leš NN. 33

Jednog prohladnog januarskog jutra 1993. godine vojska Republike Hrvatske je počela agresiju na Ravne Kotare. Napad je bio neočekivan i silovit. U prva dva dana hrvatska vojska je zauzela veći dio područja. Da bi se zaustavio njen dalji prodor u dubinu teritorije, prema Benkovcu, na Ravne Kotare su svaki dan stizali dobrovoljci i jedinice iz drugih dijelova Republike Srpske Krajine. Među prvima došla je Specijalna jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova iz Knina, da bi organizovala odbranu sela Pridrage. U njoj je bio i Mišo iz Strmice, sela pored Knina, mladić izuzetne fizičke konstrukcije, a star svega dvadeset i po godina. Borbe oko Pridrage bile su žestoke, često su se vodile prsa

Jos_nisu_procesuirani_mnogi_ratni_zlocini_nad_Srbima.jpg

Šljepice iz Islama Grčkog

Islam Grčki je bilo veliko i bogato ravnokotarsko selo sa pretežno srpskim življem i samo nekoliko hrvatskih porodica. Početkom 1993. godine, u ovom selu je živelo 197 srpskih porodica sa 976 duša. Živeo je tu i Jovan Šljepica sa suprugom Tonkom, sinovima Zdravkom i Vojislavom i kćerkom Brankom, dok mu se kćer Marija pre rata udala za Jusupa, Hrvata iz susednog sela Islama Latinskog, i živela je u Zadru. Zdravko je bio teški bubrežni bolesnik i vojno nesposoban, dok je Vojislav bio angažovan u SVK. Sinovi nisu bili oženjeni, a Branka je bila još devojčurak. Tako je bilo dok hrvatska vojska 22. januara 1993. nije izvršila agresiju na Ravne Kotare.

Mali Alan - Velebit

Zločin na Malom Alanu

Masakr nad Srbima se dogodio na planini Velebit, na lokaciji Mali Alan, 22. januara 1993. godine, kada su ustaše mučile, zaklale i mučki ubile 22 osobe srpske nacionalnosti, od kojih i jednu medicinsku sestru. Srpski kamioni su tada upali u zamku između dve baze UNPROFOR-a, baze na Matrasu-Sveti Rok i Malog Alana. Osam srpskih vojnika je uspelo da se izvuče iz zasede i preživi, a njih 22 su zarobljena i zverski masakrirana. Ustaše su im tada preprečile jedini put kojim bi mogli da izađu, a posle toga su zauzeli i veze komunikacije i preko njih javili srpskim vojnicima da na Malom Alanu ima ranjenika. U zamku je tada upala grupa od oko 30

Dugo je trajao taj moj put

Od Gračaca do Donjeg Lapca malo sam trčala, pa išla pješke. Sedmog avgusta 1995, za svega nekoliko stotina metara izbjegla sam bombardiranje kolone na Petrovačkoj cesti. Vidjela sam avione, čula zapomaganja. Bosnu sam prešla skoro pješke…, priča Aleksandra Mandić, koja je kao 15-godišnjakinja, sama kao prst, izbjegla iz Gračaca. Iz svog stana u Gračacu Aleksandra Mandić na brzinu je uzela školske svjedodžbe i izvod iz knjige rođenih, zaključala vrata i ključ ostavila ispod otirača. Bilo je to 4. avgusta 1995. godine. Mislila je da će se skloniti negdje na par dana, ali nije se vratila punih 16 godina. Tek je ove godine provela tri tjedna u svom rodnom Gračacu. Sreli

SLAVOJKA DULAĆ (1932+2016.) SVJEDOK STRAŠNOG ZLOČINA

Slavojka Dulać, rođena Vukosav, upokojila se na 19. a sahranjena 21. januara 2016. u Stepanovićevu kod Novog Sada. Pokojna Slavojka je 28. avgusta 1941, kao 9- godišnja djevojčica, jedina uspjela da pobjegne iz zapaljene pojate sa zatvorenom srpskom nejači u rodnom selu Ljubljenici kod Stoca. Prethodno su prve komšije Hrvati i muslimani u tu pojatu zatvorili sve srpske žene i djecu iz toga sela, a iz porodica Gelo i Vukosav. Pojatu su potom naunili slamom i zapalili. Odrasle muške članove ovih porodica isti zločinci poubijali su na Vidovdan iste godine u jami Barev do. Svjedočenje pokojne Slavojke o ovom zločinu sačuvano je na video snimku koji se nalazi u Dokumentacionom

rajilic_zivkovic-bozica.jpg

RAJILIĆ: APEL VLADI DA RIJEŠI PROBLEM OPSTRUKCIJE ZAKONA

Predsjednik Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske Božica Živković Rajilić apelovala je da Vlada Srpske pomogne ovoj organizaciji jer u nekim opštinama Srpske ponovo postoji velika opstrukcija službenika kada je riječ o primjeni Zakona o žrtvama ratne torture. „U manjem broju opština Republike Srpske službenici se ne pridržavaju slova zakona i prave probleme ženama koje su podnijele zahtjeve za ostvarivanje statusa i prava“, rekla je Rajilićeva Srni. Prema njenim riječima, neke opštine odmah po podnošenju zahtjeva traže od Republičkog centra za istraživanje rata i Saveza logoraša Republike Srpske uvjerenja i mišljenje, za razliku od Bratunca, Foče i nekih drugih opština u Hercegovini koje zahtjeve žena drže u ladicama po dva

Sahrana ubijenih srpskih vojnika

Zločin nad Srbima na Velebitu „Slušali smo krike naših saboraca“

„Jedva smo ih prepoznali“ Na identifikaciji 22 stradalih srpski vojnika, Veselinović je prepoznao oko 10 ubijenih, dok 12 nije prepoznao jer su bili masakrirani. – Dovezeni su u vrećama Unprofora u Gračac u Dom zdravlja. Neki nisu mogli da prisustvuju idenfikaciji. Neki su bili ranjeni i živi mučeni, pa su ih prepoznavali po kaišu ili satu. Drugi su bili zaklani, a ubijali su ih krampovima i lopatama – kaže Veselinović. Tužilaštvo za ratne zločine, počev od 2011. godine, prikupljalo je informacije, dokaze i podatke u vezi sa masakrom na Velebitu, na prevoju Mali Alan, u selima Kijane i drugim, koji su počinjeni u akciji „Maslenica 93“, kada je ubijeno nekoliko

Srpska_familija_1941.jpg

Na Kordunu grob do groba traži majka sina svoga

Svjedočanstva o zločinima u Petrovoj gori i njenim okolnim selima od decembra 1941. do kraja maja 1942. godine  Piše: Đuro Zatezalo Na području kordunaške općine Vojnić živjelo je, prema popisu stanovništva od 31. decembra 1931. godine, 31.249 stanovnika. Od toga 27.608 Srba, 3.613 Hrvata i 28 pripadnika drugih narodnosti. Od ukupno 27.608 Srba za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske ugasio se život njih 7.626, odnosno 27,62% te populacije. Među ubijenima su 1.634 djeteta u starosti do 15 godina života i palih u borbi protiv fašizma a za slobodnu svoju hrvatsku domovinu 1.508 boraca. Da bi što više osokolio svoju zlikovačku vojsku u planu potpunog istrebljenja srpskog naroda s područja Nezavisne Države Hrvatske,

Otkriven novi zločin nad Srbima!

U UN su Srbima dopisivali zločine u posljednjem ratu u Jugoslaviji i BiH i sakrivali izvještaje, kao što je pismo prvog komandanta „plavih šljemova“ Satiša Nambijara u kojem navodi da nije bio svjedok nikakvog genocida, rekao je profesor Nikola Moravčević, koji je imao uvid u arhive UN. „Niko pod mojom komandom nije bio svjedok ničega što bi po obimu prišlo blizu procjenama koje su izmislili mediji“, napisao je Nambijaru u svom izvještaju iz 1993. godine, navodeći da američka administracija odbija da vidi da Srbi u BiH imaju validna prava i opravdane žalbe. Moravčević, koji je bio prorektor prestižnog Univerziteta Ilinois u Čikagu i koji je imao posebnu dozvolu za rad

maslenica-parastos.jpg

SUTRA PARASTOS SRBIMA UBIJENIM U AKCIJI „MASLENICA“

U Crkvi Svetog Marka u Beogradu, danas će biti služen parastos za 348 Srba, među kojim 35 žena i troje djece mlađe od 12 godina koje su pripadnici Hrvatske vojske ubili na području Ravnih Kotara i Malog Alena prije 26 godina. Nakon parastosa koji je najavljen za 11.00 časova, predstavnici Udruženja porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ položiće vijence i cvijeće kod spomenika srpskim žrtvama u Tašmajdanskom parku, saopšteno je iz ovog udruženja. Hrvatske oružane snage su 22. januara 1993. godine izvršile agresiju pod kodnim nazivom „Maslenica“ na južne dijelove Republike Srpske Krajine, što je bila treća agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN. U ovoj agresiji na srpskoj strani poginulo

NAJNOVIJE VIJESTI

Svest o zlu

U globalnoj svakovrsnoj krizi koja se, izvesno, reflektuje na sve države, pa

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.