Političari u Zagrebu poslednjih dana jedinstveni u kampanji protiv upravo puštenog haškog zatvorenika. Pusić: Šešeljeve izjave štete odnosima u regionu ZAGREB OD STALNOG DOPISNIKA Hrvatskim političarima ovih dana puna su usta izjava o Srbiji, a kulminacija je usledila nakon izjava Vojislava Šešelja. Hrvatski ministar pravosuđa Orsan Miljanić poručio je da bi „ta spodoba trebala da bude u zatvoru i da Hag krši svoja pravila“, a ministar branitelja Predrag Matić je izjavio: „Idi, bre, pa se leči“. Hrvatska stranka prava, koja je posve minorna i praktično bez članstva, pozvala je da se učvrste istočne granice prema Srbiji, zamerajući ministarstvu spoljnih poslova da nije ozbiljno shvatilo problem puštanja Šešelja na slobodu. Kako

Služenjem parastosa, prisluživanjem svijeća i polaganjem vijenaca danas su u Kneževu obilježene 23 godine od formiranja 22. Kneževske pješadijske brigade Vojske Republike Srpske /VRS/.  Obilježavanju je prisustvovao predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske /BORS/ Milomir Savčić, načelnik opštine Kneževo Bore Škeljić, građani, borci i ratni komandanti iz ove brigade. „Prilika je danas da se podsjetimo na to vrijeme, ratni put 22. Kneževske brigade i naše poginule saborce i da vidimo koje smo obaveze ispunili prema njihovim porodicima“, rekao je Savčić za Srnu. On je rekao da je najveći doprinos Brigada dala u očuvanju Republike Srpske na platou planine Vlašić, na kojem je boravila najveći dio rata. Predsjednik Boračke organizacije opštine Kneževo

Služenjem parastosa i polaganjem cvijeća na spomen- obilježje radnicima ugljevičkog Doma zdravlja, poginulim borcima i civilnim žrtvama otadžbinskog rata, zdravstveni radnici iz ovog grada odali su danas počast dvojici poginulih, 14 preminulih kolega i dvjema civilnim žrtvama rata. Parastos je služen uoči krsne slave ove zdravstvene ustanove Svetog Arhangela Mihaila – Aranđelovdana. Direktor Doma zdravlja Jugoslav Cvetković rekao je da se zdravstveni radnici sa ponosom sjećaju kolega koji su život dali za Republiku Srpsku, kao i svih onih koji su radni vijek proveli liječeći ljude, a danas više nisu sa njima. „Uoči krsne slave sjećamo se onih koji su, osim humanosti u poslu kojim su se bavili, uložili i najvrednije

Krenula sam 15. novembra 2014. godine na Trg da pozdravim Sužnja. Na početku Knez Mihajlove neki reporter je u gomili prolaznika iskusnim okom nepogrešivo uvrebao neuku krezubu staricu i poturio joj mikrofon da kaže šta misli o predstojećem skupu. Verovatno će se u večernjim vestima na „javnom servisu“ i ostalim „slobodnim i nezavisnim medijima“ pojaviti slični kadrovi, iz prisutnih će neizostavno izvući svakog krezavka, musavka, čupavka ili matorka koji se uklapa u unapred zadatu predstavu. Čudi me da se posle tolikih „edukacija“ u organizaciji svakojakih inostranih fondova i neprestanih „reformi“ još uvek uporno koriste već odavno provaljeni jeftini trikovi. Ista stvar je i sa procenom broja prisutnih: vele da ih

Dok sam bio mlad nisam razumeo pravoslavne mislioce koji su tvrdili da su naši neprijatelji u stvari samo strogi prijatelji i da nam u stvari pomažu. Danas, kada sam makar u naznakama upoznao svet i pravila po kojim se „kreće“ ova misao mi je potpuno razumljiva. Dok nas „takozvani“ prijatelji štede, zavaravaju i pritiskaju na odloženo, izbegavajući da odmah primene najbolnija i najsurovija sredstva stari, dobri, neprijatelji nam odmah sve bace u lice. Zato volim Balkan i balkanske narode. Ovde nema preteranog uvijanja, svi ti u lice kažu šta misle i šta će uraditi pa makar to bilo i na vlastitu štetu. U „Evropi“ je već nešto drugačije. Pred javnošću

Dvije kaže o Svetom Patrijarhu Pavlu povodom petogodišnjice njegove blažene končine. Prva govori o njegovom odnosu prema uvođenju vjeronauke u škole, a druga prema titulama i ljudskoj prirodi. Obje povezuje isti datum, Lučindan 2001. godine, i mjesto zbivanja – Specijalna bolnica za cerebrovaskularne bolesti Sveti Sava u Beogradu.   Nekoliko dana pred Lučindan te godine, preuzeo sam popodnevno dežurstvo u bolnici i, po protokolu, počeo da pregledam novoprimljene pacijente. Prvi među njima bio je smješten na odjeljenju sa teškim bolesnicima, u krevetu pored sobe koja je tek bila okrečena i iz koje je dolazila jaka promaja. Pregledah ga i ustanovih da je pokretan i lakši pacijent i odmah ga prebacih