Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao

Datum objave: nedelja, 30 decembra, 2018
Veličina slova: A- A+
Mučeničkom stazom Jadovničkom
Mučeničkom stazom Jadovničkom

Velebit, velelepna planina, koja razdvaja Liku od Jadranskog mora. Puna životinjskog i biljnog svijeta, prepuna jama, previše krvi, previše smrti. Smrti koja se desila 1941. godine u kojoj je za samo 132 dana ubijeno 40.000 Srba i Jevreja.

Zar postoji životinja koja može ubiti malo dijete ili nemoćnog čovjeka, nemoćnu ženu, majku, baku?
Da se iživljava, naslađuje mukama, vadi oči i iz utrobe nerođeno dijete, siluje, nabija na nož, pije krv tog napaćenog covjeka?

Postoji!
Postoji zvijer, zvijer koja se ne kaje za svoja nedjela.

Odlazeći na Jadovno, da se poklonimo nevinim žrtvama i da im zapalimo svijeće, na graničnom prelazu nas dočekuje tortura.
Pretresaju nas, provociraju, snimaju, vade nam zastave da kojim slučajem ne piše nešto na njima.

Ali nije im uspjelo. Ostali smo mirni, ponosni.
Na samom parastosu, oko nas hrvatska policija, opet slikaju, snimaju. Ali neka i oni vide kako se na dostojanstven način poklanja žrtvama, i pjeva opelo u sav glas.

Velebit se tresao.

Hodajući prema jami pod Grginim brijegom, spuštene glave, u jednoj ruci mi Barjak sa dvoglavim orlom, molim se Bogu za sve nas, za nas žive i za mrtve koji su dali život za slobodu. Krvavu slobodu.
Molim se Bogu da generacije koje dolaze moraju znati gdje su nam djedovi, stričevi, gdje su sva ona ugašena ognjišta.

Da znaju da su završili u jamama, pod humkama, po rijekama. Rasuti po čitavoj Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj.
Zemlja nam je natopljena krvlju. Nevinih.

Ne smijemo zaboraviti:
Donju Gradinu,
Jasenovac,
Gospić,
Jadovno,
Pag,
Šargovac,
Motike,
Kragujevac,
Jastrebarsko,
Prebilovce!!!

Ne zaboravimo sva stratišta tokom Drugog svjetskog rata!

Srbi, ne zaboravite, jer su nas zaboravili!

Autor: Sandra Blagić

Sandra Blagić na Jadovnu
Sandra Blagić na Jadovnu

Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

4 odgovora na „Sandra Blagić: Dan kada se Velebit tresao“

Buba kaže:

Sandra je svjetlost za mnoge zabludjele srbske ovčice

Slavko kaže:

Šta da kažem odavno je sve rečeno, ali treba i dalje to ponavljati da se ne zaboravi. Ti što su to uradili i njihovi potomci čemu li se nadaju. Mnogima od njih puna su usta humanosti. Neka se stide svoje ljudskosti. Trba i drugi da žive.

Dragi kaže:

Samo napred, tuga je velika ali su ponos i istina prave vrednosti.

Bravo Sandra! Kratko i jasno do suza. Gledajući tvoju fotografiju zaigra mi srce nekom neizgubivom nadom – nije sve izgubljeno kad izgleda da je izgubljeno sve. Sjećaj se mladosti. Samo te to razvaja od marve i od nečovjeka. I pozdrav dostojanstvena mladosti srbska.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top