Uveli su nas u salu gdje sam vidjela naše vojnike gole do pasa koje su tukli u lokvama krvi. Nas tri žene su izdvojili, naredili da se skinemo, stavimo ruke na potiljak i naslonimo na zid… Preko megafona se čulo: „Sakibe Mahmuljine, ostvario si svoj cilj… odsijecajte im glave, zakopajte četnike…“   Muatez Bilah – komandant odreda El mudžahedin Piše: Aleksandar LUKIĆ Sagovornica Srne jedna je od tri Srpkinje koje su, nakon što su ih 11. septembra 1995. godine zarobili pripadnici Trećeg korpusa takozvane Armije BiH i odreda „El mudžahedin“, preživjele egzodus u seoskom domu u Kestenima, logoru Kamenica, te kampu mudžahedina u Pobriježđu kod Gostovića. U selu Kesten, nakon

„Kao u partizanskim filmovima o Nijemcima, postrojeni u špaliru i uzvikujući `Alahu ekber`, `Tekbir` prema nama se kretala muslimanska vojska, pucajući“, ističe Celjar… Neki su spominjali da smo potkusurivanje za Srebrenicu… Piše: Aleksandar LUKIĆ Dobojlija Josip Celjar, nakon što je zarobljen kao pripadnik Dobojske brigade u okolini Lozne 10. septembra 1995. godine, odveden je u zatvor u Tuzli gdje je nakon ispitivanja osuđen na 13 godina zatvora, a potom oslobođen u martu 1996. godine. Mobilisan u septembarskoj smjeni Dobojske brigade, Celjar, Hrvat po nacionalnosti, zatekao je uznemirene saborce na odbrambenim linijama u Vozući nekoliko dana uoči muslimanske ofanzive „Uragan“, od kojih su neki napuštali rovove i odlazili. „Po dolasku zatekao sam vidno komešanje

Sestra me je molila da je ubijem jer smo znali da smo opkoljeni, nisam mogao da pucam ni na nju niti na sebe. Pripadnici tzv. Armije BiH ulaze u Vozuću Piše: Aleksandar LUKIĆ Pripadnika Četvrte ozrenske lake pješadijske brigade Duška Gligorića u napadu na Vozuću zarobili su pripadnici takozvane Armije BiH i odreda „El mudžahedin“, i samo ga je puka sreća spasila da preživi višemjesečno zarobljeništvo u Kestenima, Banovićima i Tuzli, za vreme kojeg je prebijan i mučen. Gligorić je kao dvadesetosmogodišnjak zarobljen 11. septembra 1995. godine. Oslobođen je 24. marta 1996. godine. Zarobljen je oko 16.00 časova u selu Kesteni, krećući se u grupi sa 11 saboraca i civila tokom

Nedeljko Mitrović Obilježavanje stradanja srpskog stanovništva na području Ozrena i Vozuće 10. septembra Vlada Republike Srpske trebalo bi da uvrsti među događaje od republičkog značaja, izjavio je Srni predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nedeljko Mitrović.   „Mi smo to počeli obilježavati prije 10 godina povodom Međunarodnog dana nestalih, a posebno smo htjeli prihvatiti taj datum zato što je on trebalo da bude od međunarodnog značaja“, rekao je Mitrović.   Stradanja srpskog stanovništva na području Ozrena i Vozuće u septembru 1995. godine, naveo je on, predstavlja primjer lokalnog genocida jer su ubijani svi bez ikakve selekcije.   Mitrović smatra da bi bilo opravdano tražiti da

U opštini Stanari danas je služen pomen za 283 borca Vojske Republike Srpske sa područja Stanara poginula u Odbrambeno-otadžbinskom ratu i položeni su vijenci na spomen-obilježja. Stanari – pomen                 Foto: SRNA Paroh Stanislav Rađen rekao je nakon liturgije u parohijskoj crkvi Svete Petke Paraskeve da se danas odaje pomen borcima koji su dali život braneći svoje domove, a ne za tuđe interese i u stranim zemljama. „Svaki spomenik, pa i onaj mali je veliki, jer je posvećen onima koji su dali ono najvrijednije što su imali – svoj život“, istakao je paroh Rađen. Delegacija opštine Stanari položila je vijence na spomen-obilježja, a prema riječima mještanina i narodnog poslanika  Gorana Jerinića, ovaj

  Ni nakon 20 godina zločini nad Srbima u Vozući i Ozrenu nisu procesuirani, a to je posljedica toga što su Sud i Tužilaštvo BiH u funkciji bošnjačke politike u Sarajevu. Očekivana je inicijativa Zavičajnog udruženja Zavidovićana da suđenje za ove zločine bude prebačeno u sud u Doboju jer su s pravom izrevoltirani neradom pravosuđa BiH. Milenko Savanović Razgovarao: Milomir SAVIĆ Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović izjavio da je u proteklom ratu u Vozući počinjen nezapamćen zločin nad srpskim narodom, koji ima elemente genocida. „Na Vozuću su bili došli nekakvi muslimanski ratnici za koje tada niko nije znao ko su, šta su, ni kakvom su ideologijom

Čuvari su se hvalili da su zarobljenim Srbima prvo sjekli jedno po jedno uvo, a zatim vadili grkljane, čime su dokazivali koliko su ih pobili. Novinar Niko Đurić Piše: Snježana LEPIR Iako je prošlo 20 godina od njegovog zarobljavanja na vozućkom ratištu, novinar Ninko Đurić iz Prnjavora sjeća se svakog dana provedenog u muslimanskim kazamatima, svakog imena onih koji su ga mučili, svakog svog saborca i sapatnika. Đurić je zarobljen na Ozrenu 12. septembra 1995. godine, a slobodu je ugledao 24. marta 1996. godine, iako su prema Dejtonskom sporazumu svi ratni zarobljenici trebalo da budu pušteni mjesec dana nakon njegovog potpisivanja. „U zarobljeništvu sam proveo sedam mjeseci, od čega 139 dana u

Alija Izetbegović sa vođama odreda “El mudžahedin“ Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić rekao je Srni da niko od pripadnika odreda „El mudžahedin“ nije osuđen zbog zločina počinjenih nad Srbima u Vozući i na Ozrenu 1995. godine. Kojić naglašava da se neprocesuiranjem zločina nad Srbima u Vozući i na Ozrenu nastoji marginalizovati ne samo učešće stranih ratnika u redovima takozvane Armije BiH, nego i odgovornost najviših bošnjačkih vojnih, policijskih i civilnih struktura koji su učestvovali u njihovom dovođenju u BiH i strašnim zločinima koji su počinili nad ratnim zarobljenicima. „Niko nije odgovarao za njihovo dovođenje. Oni su činili sadističke, rasprostranjene zločine na