arrow up

Hrvatski glumac i njegova supruga spasavali stare i nemoćne od ”Oluje”

PULA – Za stare i nemoćne, slabe i bolesne Srbe koji u jeku ratnih dešavanja nisu uspeli da pobegnu iz Hrvatske, bračni par Galo, Srpkinja Mirjana i Hrvat Igor, bio je jedini spas. Na akciju su ih, kako kažu, motivisala dešavanja u Hrvatskoj – objavljivanje imena “neprijatelja” Hrvatske u lokalnim novinama, sa detaljima o mestu gde stanjuju, gde im supruge rade i gde im deca idu u školu. – Gledali smo ljude, prijatelje kako se u tišini pakuju i odlaze iz našeg okruženja. Osetili smo da moramo nešto da učinimo – priča Ličanka Mirjana Galo, koja je sa svojim suprugom Igorom, poznatim hrvatskim glumcem, osnovala 1994. u Puli humanitarnu organizaciju

Жeljko Obradović: Жeljeli smo zaštititi svoj narod

Niko od nas nije ušao u rat kao dobrovoljac ili specijalac. Pored ološi, bitangi i kriminalaca kojih je bilo u našim redovima, najveći dio nas bili smo normalni ljudi, nikakvi teroristi, plaćenici. Nismo htjeli bježati kao što su mafijaši iz Krajine sklanjali svoje sinove Već kad se desio Bljesak znali smo da će cijela priča završiti stradanjem, počinje svoje kazivanje Жeljko Obradović, koji je početak Oluje dočekao kao vojnik Krajine na planini Plješevici. Piše: Nenad Jovanović – Imali smo tu nesreću da smo živjeli gdje smo živjeli i niko od nas nije ušao u rat kao dobrovoljac ili specijalac. Mi smo štitili svoj narod; pored ološi, bitangi i kriminalaca kojih

Tatjana Vukobratović iz SNV-a, Petar Novaković i Slađana Sučević

U ratu za pašnjake stradaju najslabiji

Stočari oko Gračaca žrtve su liberalizacije upisa u nacionalni sistem evidencije korištenja poljoprivrednog zemljišta: Nove uvjete za upis nad poljoprivrednim zemljištem iskoristile su brojne tvrtke od kojih mnoge nemaju veze s poljoprivredom Mali stočari na području Gračaca, nezavisno od njihove nacionalnosti, ne mogu osigurati zemlju na kojoj bi napasali stoku. To se događa iz razloga jer su se na nepregledna prostranstva koja su dana u zakup, upisali ‘veliki igrači’ iz drugih dijelova Hrvatske. Oni u tom kraju ne napasaju stoku ili je broj grla u njihovom vlasništvu nesrazmjerno malen u odnosu na površinu zemlje koju su ‘bezecirali’. Od ove godine u ARKOD, nacionalni sistem evidencije korišćenja poljoprivrednog zemljišta, zainteresirani za

Mileta Sovilj

Elegija o gradu u koji nema povratka

Predstavljena knjiga “Moj Gračac” Mileta Sovilja, nekadašnjeg novinara “Novosti”, o zavičaju koji je morao da napusti. Kako beleži hrvatska štampa, tamo ljudi žive od desetak dolara GRAČAC se i dalje nalazi na 158. kilometru državnog puta Split – Zagreb, ali odavno više ne važi za srpsku varoš. I dalje je ovaj lički gradić najveća opština u Hrvatskoj, ali u njoj živi samo između osam i devet hiljada ljudi. Gračac je još 1996. proglašen za područje od “posebne državne skrbi” Zagreba, a kada su hrvatski novinari nedavno došli da vide kako se država “skrbi” o području, konstatovali su da ljudi ovde, povratnici i hrvatski Bosanci koji su došli posle odlaska Srba,

Promocije knjige ”Moj Gračac” u utorak, 7. juna u Novom Sadu i 9. juna u Beogradu

Knjiga “Moj Gračac” Mile Sovilja ima dva dijela, prvi je sjećanje na ovu veliku opštinu i nekadašnji kotar (sada prostranstvom najveću opštinu u Hrvatskoj), a drugi dio je posvećen istorijatu gračačkog sporta sve do “Oluje”, avgusta 1995. Promocije će biti održane: u utorak, 7. juna u 19 u Novom Sadu, Biblioteka grada, s početkom u 19 sati. Govoriće dr Milan Micić, Radomir Kukobat, Savo Štrbac, Danko Perić i autor. Promocija u Beogradu je u četvrtak, 9. juna (Spasovdan) u 19 sati, Dom RVMI, Savski trg broj 9. Knjigu će predstaviti Petar Peca Popović (novinar i poznati rok kritičar, porijeklom iz Gračaca), Savo Štrbac, Danko Perić, Dušan Đaković i autor, Mile

Zgrada u Metku izgrađena kroz stambeno zbrinjavanje

Nova zgrada bez stanara

U zgradi koja je napravljena kroz program stambenog zbrinjavanja u Metku, živi samo jedna baka Nema ljudi, pustoš, ništa se ne dešava, riječi su koje smo ovih dana čuli u selima u okolici Gospića. Čitluk, Počitelj, Medak, Ornice, Mogorić i Vrebac su sela koja nose veliki dio historije ličke regije, a danas su poluprazna. U samom centru Metka nailazimo na stambenu zgradu koja je napravljena kroz program stambenog zbrinjavanja, ali u njoj živi samo jedna baka, a ostali stanari su negdje daleko, kako nam govore rijetki mještani koje smo zatekli. Ispred zgrade se nalazi jedan kontejner koji je postavljen za otkup gljiva. Ispred zgrade je i tabla za selo Počitelj

Duhovna obnova parohije gospićko-smiljanske

Srpska pravoslavna parohija gospićko-smiljanska u Gospiću nakon mnogo godina doživljava svoj duhovni i Liturgijski preporod. Odlukom Njegovog Preosveštenstva Episkopa gornjokarlovačkog g. Gerasima, na parohiju čije postojanje seže još u daleku 1785.-1790. godinu, kada je podignut hram Svetog velikomučenika Georgija u Gospiću, ovih dana postavljen je novorukopoloženi sveštenik, jerej Dragan Mihajlović, koji će svoju službu svršavati u gradu Gospiću i selu Smiljanu, rodnom mjestu našeg, a cijelom svijetu poznatog naučnika Nikole Tesle, čiji je otac Milutin Tesla službovao pri hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Smiljanu. Na parohiji gospićko-smiljanskoj u poslednjih nekoliko mjeseci izvršena je kompletna obnova parohijskog doma u gradu Gospiću, koji je u potpunosti osposobljen za život i

Ličanka diže spomenik palim Krajišnicima

Dobrotvorka Milena Čanković iz Švajcarske želi da se oduži svojim zemljacima koji više ne žive na rodnoj grudi. Obeležje će biti podignuto na Fruškoj gori i podsećaće na dušu naroda koji je “Oluja” oduvala IMALA sam deset godina kada su me roditelji, Geno i Soka Čanković, s jeseni 1978. odveli sebi u Švajcarsku. Iz detinjstva i mora ljubavi, pažnje i zagrljaja bake Jeke, bezbrižnog odrastanja u Srednjoj Gori i Udbini i prvih školskih godina u Gospiću, obrela sam se u stranom svetu, sa drugačijim mentalitetom. Tada se sav moj svet srušio. Maštala sam samo o jednom – da se vratim mojoj najlepšoj na svetu Lici. I danas zamišljam kako bi

U Banjaluci obilježena krsna slava RSK

Služenjem bdenija u hramu Svete Trojice, te slavskim obredom, lomljenjem slavskog kolača i kulturno-umjetničkim programom u Banjaluci je večeras obilježena krsna slava nekadašnje Republike Srpske Krajine Nikoljdan. Nekadašnji poslanik u Skupštini Republike Srpske Krajine Krsto Жarković rekao je da je osnovna poruka da nevladin sektor koji se bavi pitanjima u vezi sa Republikom Srpskom Krajinom treba da se zajedno okupi da bi pomogli u rješavanju problema Srba protjeranih iz Hrvatske. “Krsnu slavu smo posljednji put obilježili 2001. godine, ali smo imali određenih problema sa nepriznavanjem od struktura vlasti, zbog čega se ovaj dan obilježavao na jedan lični i tih način. Nakon toga došlo je do jedne drskosti, ali smo uspjeli

Nigdje nikoga na izvoru Plitvičkih jezera

U Plitvičkom Ljeskovcu su započeli prvi projekti turizma na Plitvicama. Ondje je nekad davno bio sagrađen i prvi hotel, ali u ovom selu koje ima ogromne turističke potencijale danas ne stanuje gotovo niko Nacionalni park Plitvička jezera je za većinu sinonim za prirodno-kulturnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a, prirodne ljepote, turizam, stotine hiljada posjetitelja. No čak i bolji poznavaoci ovog prirodnog i svjetski poznatog fenomena ne znaju za podatke o drugoj strani Plitvica, o raseljavanju, demografskim promjenama, ali i pustoši na nekim rubnim područjima ovog nacionalnog parka. Iako je vojno-krajiška vlast na širem prostoru Plitvica bila uspostavljena 1712. godine, u istorijskom smislu, vojno-krajiško razdoblje datira od 90-ih godina 17. vijeka. Tada

U Srbiju stiže Krajina (5)

Piše: Prim. dr Dragica Lukić Paraćinski sanitet odvezao bolesnika za Sremsku Mitrovicu. Tražim preko policije da dođe zrenjaninski, sa prve naplatne rampe. Kažu, nema ih, otišli su, napustili punkt. Utronjala sam se.  Ostajem samo sa dva lekara, jednim tehničarom i dva studenta. Posla puno. Pomažu nam aktivisti Crvenoga krsta. Tu su i kolega Milan iz Riđice, student i dve učenice Medicinske škole iz Sombora. Pomažu iznemoglim, prenose ih na rukama. Student visok, a u naručju kao poveću lutku nosi krhku, malu bakicu. Treba zbrinuti pet, šest, osam hiljada ljudi. Kažem unproforcu da će sad sanitet, samo što nije stigao, a znam da neće stići bar jedan sat. Radnici policije uvek

U Srbiju stiže Krajina (4)

Piše: Prim. dr Dragica Lukić Golobradi dečaci zagledaju me oduševljeno. Svi bi da imaju takvu jaknu, da je nose u školu, na fakultet. A tek amblem! Nije ova jakna da se takva nosi, deco, može se prefarbati pa je onda nosite, kažem. Zašto se stidite amblema i jakne, pitaju me. Zašto se stidite srpstva, reče mi neko od njih. Čuvajte tu jaknu, ona je istorija, dobacuje neko od odraslih. Opet me guši, stežu me grudi. Koliko brige, suza, truda treba majci da odhrani vojnika, a onda ga država uzme, uzme zauvek. Bar da ima vajde od toga! A ne ovako. Ovako je moglo i bez ovoga. Možda će ovi dečaci,

kalendar-genocida.jpg

05. novembar 1944. – Godišnjica stradanja Srba u Lici

Selo Medak, Gospić. Ustaše 5. novembra 1944. pobile i spalile 40 srpskih seljaka.   Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005.   Vezane vijesti: Pokolj u selu Medak 5. novembra 1944.  

Od Prijeboja desno – Čuić Krčevina

Pustoš usred Plitvica

Unutar Nacionalnog parka, ali bez stanovnika: 1991. u Čuić Krčevini je živjelo 28 stanovnika, da bi danas Boško Ćuić ostao jedini stanovnik ovog sela i čuvar života u njemu Nacionalni park Plitvička jezera predstavlja kulturnu i prirodnu baštinu u cijelom svijetu pod zaštitom UNESCO-A. Zbog te činjenice, za većinu ljudi je nepoznanica i da su mnoga mjesta unutar nacionalnog parka pred izumiranjem. Jedno od takvih je i Ćuić Krčevina. Put putnika namjernika u ovo selo će dovesti ukoliko od Prijeboja skrene desno, uskim i krivudavim putem. Od pola sela se dodatno sužava pa više podsjeća na biciklističku stazu nego na put prema jednom selu. Na početku sela primjećujemo dva apartmanska

Izmasakrirana pa zapaljena tjela gospićkih Srba

Nekažnjene ubice gospićkih Srba na visokim položajima

U jesen 1991. godine hrvatska vojska i policija u Gospiću ubile su najmanje 124 Srba, koji su odvođeni iz kuća i stanova i likvidirani na više mjesta, podsjetio je danas Dokumentaciono-informaticioni centar “Veritas”. “Likvidirani su uglavnom viđeniji Srbi – sudije, tužioci, direktori, novinari, policajci, penzioneri, koji su bili lojalni novouspostavljenom hrvatskom `demokratskom` režimu”, saopšteno je iz “Veritasa”. Prema podacima “Veritasa”, među likvidiranima bilo je 38 žena. Ubijeno je deset bračnih parova, a u četiri navrata po jedan roditelj i dijete. Skoro polovina od 124 ubijenih Srba ubijeno je 17. i 18. oktobra 1991. godine, a pronađeni su i sahranjeni posmrtni ostaci svega 50 žrtava, dok se za ostalima još traga.

NAJNOVIJE VIJESTI

MOM DEDI NIKOLI

Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznaješ li me, zemljo? Došla sam

Srpski Velebit

Pokušavam da se setim kada sam prvi put čula za Jadovno. Bilo

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.