Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu.

 

Nova zgrada bez stanara

Datum objave: subota, 5 marta, 2016
Objavljeno u Lika
Veličina slova: A- A+

U zgradi koja je napravljena kroz program stambenog zbrinjavanja u Metku, živi samo jedna baka

Zgrada u Metku izgrađena kroz stambeno zbrinjavanje
Zgrada u Metku izgrađena kroz
stambeno zbrinjavanje

Nema ljudi, pustoš, ništa se ne dešava, riječi su koje smo ovih dana čuli u selima u okolici Gospića. Čitluk, Počitelj, Medak, Ornice, Mogorić i Vrebac su sela koja nose veliki dio historije ličke regije, a danas su poluprazna.

U samom centru Metka nailazimo na stambenu zgradu koja je napravljena kroz program stambenog zbrinjavanja, ali u njoj živi samo jedna baka, a ostali stanari su negdje daleko, kako nam govore rijetki mještani koje smo zatekli. Ispred zgrade se nalazi jedan kontejner koji je postavljen za otkup gljiva.

Ispred zgrade je i tabla za selo Počitelj u kojem danas život čuvaju tri bake. Devastirana i uništena cesta vodi kroz selo u kojem je život davno stao. Kuće uništene u ratu podsjećaju na neka ružna vremena, a od ljudi srećemo jedino tri radnika jedne privatne firme koji sa strojem melju raslinje za bio-energanu. Nailazimo na Nikolu Tarbuka iz sela Medak koji lijepe zimske dane koristi za uređenje okućnice i njiva.

– Pogledajte, ovdje iza nas protječe rijeka Lika. Imamo sve, a nemamo ničega. Ništa mi ovdje ne fali i možemo lijepo živjeti samo da je malo više ljudi, žali se Tarbuk izražavajući zadovoljstvo što smo ga obišli.

– Ovdje u ovom zaseoku živi nas petnaestak i sve nas je manje. Ja živim sa suprugom i njenom majkom od 90 godina, a moja supruga je najmlađa u ovom dijelu sela. Imamo mirovinu, družimo se sa susjedima iz okolnih sela, ali nas najviše ubija kad nemamo sa kim popričati i popiti kavu, govori nam Nikola te dodaje kako su mu djeca u Srbiji, a u zadnje vrijeme sve rijeđe dolaze.

– Imaju svoje živote, bore se tamo za svoju egzistenciju, a ove naše pustoši se rijetko sjete. Pogledajte što nam je prokleti rat napravio. Gotovo identična situacija je i u susjednom hrvatskom selu. U ovom dijelu Like nas je mržnja sve uništila, a od najbogatijih sela napravila pustoš i plodne oranice pretvorila u korov, kaže Tarbuk.

U riječi ovog starine sa bogatim životnim iskustvom se uvjeravamo na svakom koraku. Hrvatsko selo Ribnik je također ostalo bez ljudi, a od mještana se mogu čuti gotovo identične priče.

Upravo dok smo obilazili sela oko Metka, Ličko-senjska županija je pokrenula projekt razminiranja vrijedan 46 milijuna kuna od čega najveći dio ide upravo u razminiranje ovih sela. Prema riječima župana Milana Kolića, u ovoj godini iz EU fondova očekuje se još jedan veći projekt što bi konačno u značajnijoj mjeri oslobodilo Liku od mina. Malobrojni mještani ovih sela s velikom pažnjom prate sve ove vijesti i nadaju se da će njihova sele uskoro povratiti bar mali dio predratnog sjaja.

Piše: Miroslav Mašić

Izvor: PORTAL NOVOSTI

 

Vezane vijesti:

Oružano i birokratsko nasilje | Jadovno 1941.

Sjena negdašnjeg života | Jadovno 1941.

Ne mogu nam pokrasti sjećanja | Jadovno 1941.

 


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top