Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

Nova zgrada bez stanara

Datum objave: subota, 5 marta, 2016
Objavljeno u Lika
Veličina slova: A- A+

U zgradi koja je napravljena kroz program stambenog zbrinjavanja u Metku, živi samo jedna baka

Zgrada u Metku izgrađena kroz stambeno zbrinjavanje
Zgrada u Metku izgrađena kroz
stambeno zbrinjavanje

Nema ljudi, pustoš, ništa se ne dešava, riječi su koje smo ovih dana čuli u selima u okolici Gospića. Čitluk, Počitelj, Medak, Ornice, Mogorić i Vrebac su sela koja nose veliki dio historije ličke regije, a danas su poluprazna.

U samom centru Metka nailazimo na stambenu zgradu koja je napravljena kroz program stambenog zbrinjavanja, ali u njoj živi samo jedna baka, a ostali stanari su negdje daleko, kako nam govore rijetki mještani koje smo zatekli. Ispred zgrade se nalazi jedan kontejner koji je postavljen za otkup gljiva.

Ispred zgrade je i tabla za selo Počitelj u kojem danas život čuvaju tri bake. Devastirana i uništena cesta vodi kroz selo u kojem je život davno stao. Kuće uništene u ratu podsjećaju na neka ružna vremena, a od ljudi srećemo jedino tri radnika jedne privatne firme koji sa strojem melju raslinje za bio-energanu. Nailazimo na Nikolu Tarbuka iz sela Medak koji lijepe zimske dane koristi za uređenje okućnice i njiva.

– Pogledajte, ovdje iza nas protječe rijeka Lika. Imamo sve, a nemamo ničega. Ništa mi ovdje ne fali i možemo lijepo živjeti samo da je malo više ljudi, žali se Tarbuk izražavajući zadovoljstvo što smo ga obišli.

– Ovdje u ovom zaseoku živi nas petnaestak i sve nas je manje. Ja živim sa suprugom i njenom majkom od 90 godina, a moja supruga je najmlađa u ovom dijelu sela. Imamo mirovinu, družimo se sa susjedima iz okolnih sela, ali nas najviše ubija kad nemamo sa kim popričati i popiti kavu, govori nam Nikola te dodaje kako su mu djeca u Srbiji, a u zadnje vrijeme sve rijeđe dolaze.

– Imaju svoje živote, bore se tamo za svoju egzistenciju, a ove naše pustoši se rijetko sjete. Pogledajte što nam je prokleti rat napravio. Gotovo identična situacija je i u susjednom hrvatskom selu. U ovom dijelu Like nas je mržnja sve uništila, a od najbogatijih sela napravila pustoš i plodne oranice pretvorila u korov, kaže Tarbuk.

U riječi ovog starine sa bogatim životnim iskustvom se uvjeravamo na svakom koraku. Hrvatsko selo Ribnik je također ostalo bez ljudi, a od mještana se mogu čuti gotovo identične priče.

Upravo dok smo obilazili sela oko Metka, Ličko-senjska županija je pokrenula projekt razminiranja vrijedan 46 milijuna kuna od čega najveći dio ide upravo u razminiranje ovih sela. Prema riječima župana Milana Kolića, u ovoj godini iz EU fondova očekuje se još jedan veći projekt što bi konačno u značajnijoj mjeri oslobodilo Liku od mina. Malobrojni mještani ovih sela s velikom pažnjom prate sve ove vijesti i nadaju se da će njihova sele uskoro povratiti bar mali dio predratnog sjaja.

Piše: Miroslav Mašić

Izvor: PORTAL NOVOSTI

 

Vezane vijesti:

Oružano i birokratsko nasilje | Jadovno 1941.

Sjena negdašnjeg života | Jadovno 1941.

Ne mogu nam pokrasti sjećanja | Jadovno 1941.

 


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top