arrow up

Momir Radić: Kosovo i Metohija – juče, danas, sutra do prava i pravde (VIDEO)

Transkript referata advokata Momira Radića izloženog na konferenciji za odbranu Kosmeta u Narodnoj skupštini Srbije održanoj 19.08.2026. Poštovani, Zbog ograničenog vremena izneću predloge koji su u funkciji odbrane suvereniteta Republike Srbije, a saglasni su Rezoluciji 1244 SB UN, Povelji UN, Helsinškoj povelji i Ustavu Srbije: —– * —– Kosovo i Metohija je deo Republike Srbije, obzirom na sledeće pravne akte: (1) Zato je potrebno, preko Generalnog sekretara i Saveta bezbednosti, insistirati na demilitarizaciji kosovskih Albanaca, odnosno svih njihovih formi „vojske“ i oglašavanje ništavim vojnih sporazuma tzv. „Kosova“ sa Hrvatskom, Albanijom ili drugim državama koje su učestvovale u nacističko-fašističko-balističko-ustaškoj agresiji na Srbiju, vršenju zločina sa obeležjima krivičnog dela genocid protiv Srba 1941. godine,

Ko je bio Dr Milan Bulajić?

Dr Milan Bulajić je rođen u mjestu Vilusi kod Nikšića, (Kraljevina Jugoslavija), 6. septembra 1928. godine. Umro je u Beogradu 29. novembra 2009. godine. Bio je međunarodni stručnjak za genocid, internacionalni ekspert za izučavanje genocida sa gledišta međunarodnog prava, istoričar i istoriograf genocida, i jugoslovenski diplomata u oblasti međunarodnih odnosa i međunarodnog prava. Dr Milan Bulajić je bio pokretač ideje i osnivač Muzeja žrtava genocida, zatim osnivač Fonda za istraživanje genocida, jedan od osnivača i prvi koordinator Međunarodne komisije za utvrđivanje istine o Jasenovcu, kao i zamjenik predsednika odbora SANU za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim i drugim narodima u XX vijeku. Bio je pokretač ideje, i zajedno sa

Imena žrtava ustaškog genocida u Livnu i okolini ljeta Gospodnjeg 1941.

U ljeto 1991. godine, kada je u štampu krenulo prvo izdanje knjige „Ognjena Marija livanjska“, pedest godina nakon tog krvavog ljeta 1941, kojem je posvećena, još nije bio definitivno utvrđen ni spisak stratišta, a kamoli imena svih žrtava ustaškog genocida na području Livna i Livanjskog polja. Ti  podaci nijesu u potpunosti sređeni ni do danas i kako vrijeme prolazi, sve je manje nade i izgleda da će taj tužni i zastrašujući imenik ikada biti kompletiran, jer je iz dana u dan sve manje svjedoka i savremenika,  pouzdanih i vjerodostojnih. Uz sve to, na ovim prostorima je u međuvremenu progrmio još jedan rat, dogodili se novi zločini i pogromi nad preostalim

Hrvatski oficir o likvidaciji 500 srpskih civila 5. avgusta 1995. kod zaseoka Januzi na Baniji

Oficir Hrvatske vojske progovorio o masovnom zločinu nad srpskim civilima kod banijskog sela Brubno, opština Glina, kada su pripadnici 2. brigade „Gromovi“ 5. avgusta 1995. godine ubili oko 500 srpskih civila. (Prvi put objavljeno 5. 8. 2025.) Hladnjače na Baniji „U našoj motorizovanoj koloni bilo je i 35-40 kamiona hladnjača za koje smo kasnije saznali čemu su služile“, kaže svedok Da je tokom hrvatskih vojnih akcija na područja sa srpskom većinom u proleće i leto 1995. godine („Bljesak“ i „Oluja“) bilo mnogo zločina nad srpskim stanovništvom više nije tajna ni za hrvatsku javnost, koja je inače dugo pokušavala da pred tim činjenicama žmuri. Mnogo toga još nije poznato i tek

Uspon i pad Krajine: Sećanja jednog ministra (KRAJ)

Činjenica o izdaji Krajine od strane Miloševića ne negira pozitivne učinke njegove politike (Republika Srpska i uspostavljanje celovite Srbije). I u ovom slučaju se potvrđuje da niko nije sazdan iz jednog komada i da svako ima svoje lice i naličje. Piše: Borivoj Rašuo Prvi deo teksta možete pročitati OVDE. Da je zaista postojao scenarij širenja rata na Bosnu i Hercegovinu ilustrovaću frapantnom činjenicom iz razgovora sa britanskim diplomatom, koji sam vodio novembra 1991. godine u Beogradu, u svojstvu ministra spoljnih poslova u Vladi Krajine. Reč je o razgovoru koji je vođen pola godine pre početka rata u Bosni i Hercegovini. Razgovarali smo na temu Krajine, naših ciljeva i očekivanja, da bi

Uspon i pad Krajine: Sećanja jednog ministra (1)

Nakon što smo mi iz Krajine odbili Vensov plan, Slobodan Milošević je izvršio smenu Milana Babića i kompletne vlasti koju je on predstavljao. Zamenio ga je Goranom Hadžićem, koji je već sutradan prihvatio plan, čime je bio utrt put za slamanje Krajine. Autor: Borivoj Rašuo Metodološki pristup u pisanju memoarske građe, u što spada i ovaj rad, ide od favorizovanja ličnosti do davanja većeg značaja događajima koji su predmet obrade. Pristup praktikovan u ovom radu biće kombinacija ta dva koncepta, zato što se na taj način može najpotpunije izraziti bit obrađivanog predmeta. Naime, poznato je da ličnosti prave događaje, a onda ti događaji u posledičnom nizu zahtevaju uključivanje većeg broja

Đurđica Dragaš: Kiša suza u Oluji, kad nemaš ništa, a imaš sve

Kiša… Prvo letnji pljusak, a onda teška, dosadna reka. Kapi koje prodiru do kože. Uvek sam volela kišu. Sećam se kako sam, kao tinejdžerka, s velikim kišobranom šetala praznim ulicama mog grada. Mora da su komšije, smerni stanovnici male varošice, bili ubeđeni da sam pomalo “sišla s uma”, ali ja sam samo uživala, udišući miris kapi koje su se mešale s asfaltom, lišćem i travom. Sećam se straha, ali i uzbuđenog iščekivanja kad, posle duge letnje suše, “bele kule” (kako je moja baba zvala gradonosne oblake) najave oluju. Lica priljubljenog za prozor gledala sam, potpuno opčinjena, kako priroda ruši, lomi, uništava, ali i daje novi život. Radovala sam se znajući

Program obeležavanja 31. godišnjice stradanja srpskog naroda u „Oluji“

Parastos poginulima služiće se u uotorak, 4. avgusta u 11 časova, u Crkvi Svetog Marka u Beogradu. Povodom 31. godišnjice najvećeg progona i stradanja Srba devedesetih godina u Hrvatskoj u operaciji “Oluja“, Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ u saradnji sa Komisijom za nestala lica Vlade Republike Srbije organizuje: Konferencija za novinare Ponedeljak, 3. avgusta 2026. godine,u 12 časova, Palatia Srbije, ul. Bulevar Mihajla Pupina 2, Novi Beograd, sala 129, I sprat, (istočni ulaz). Tema konferencije: „Vratite nam naše najmilije- predugo čekamo“ Planirani govornici na konferenciji: Planirano trajanje konferencije je od 12 do 13:30 časova. Parastos poginulima služiće se u uotorak, 4. avgusta u 11 časova, u Crkvi Svetog

Svedoci velebitskih magli: gde su kosti Bože Latinovića

Na­kon ob­ja­vlji­va­nja ko­lum­ne „Di­gi­tal­no pri­zna­nje s Ve­le­bi­ta: gde su ko­sti Bo­že La­ti­no­vi­ća”, u ko­joj sam otvo­rio bol­no pi­ta­nje sud­bi­ne ne­sta­log kra­ji­škog bor­ca, te­le­fon­ske li­ni­je i elek­tron­ska po­šta „Ve­ri­ta­sa” usi­ja­le su se u istom da­nu. Piše: Savo Štrbac Re­ak­ci­je ko­je su sti­gle ne sa­mo da do­pu­nju­ju pri­ču o tra­ge­di­ji po­ro­di­ce La­ti­no­vić, već skla­pa­ju za­pa­nju­ju­ći, go­to­vo film­ski za­sno­van mo­za­ik o ljud­skim sud­bi­na­ma ras­trg­nu­tim iz­me­đu voj­nič­ke lo­jal­no­sti, po­ro­di­ce i ide­o­lo­gi­je. Pr­vi glas sti­gao je iz Pi­ro­ta. Dra­go­slav Le­šić (82), ver­ni či­ta­lac „Po­li­ti­ke”, ose­tio je mo­ral­nu du­žnost da po­sve­do­či o čo­ve­ku sa vi­deo-sni­ma­ka o ko­jem sam pi­sao – bri­ga­di­ru Hr­vat­ske voj­ske Ili­ji Vin­ce­ti­ću. Is­po­sta­vi­će se da isto­ri­ja ne po­zna­je jed­no­stav­ne li­ni­je raz­gra­ni­če­nja i da

KNJIGA: “501 – INTERVJUI SA ANTISEMITIMA, USTAŠAMA I NEONACISTIMA”

Autor knjige Ilija Ćalina – novinar i istraživač, doktor ekonomskih nauka, pravoslavni teolog, kako sam kaže, dvije godine je ulazio u cipele antisemita, simpatizera ustaša, nacista i fašista — onih koji negiraju Holokaust i genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Jul 2025: pola miliona ljudi na Tompsonovom koncertu u Zagrebu uzvikuje Za dom spremni — hrvatski ekvivalent Heil Hitler. Porodice, djeca, djedovi doveženi iz čitave Hrvatske. Austrijska policija procesuira svoje građane koji su prisustvovali. Unutar Hrvatske — legalan pozdrav. Preko granice — krivično djelo. Razlika između Berlina i Zagreba je tema ove knjige. Svih 501 sagovornik — bez ijednog izuzetka — branio je ustaški pozdrav. 97%

Goran Šarić: Da sam 1998. bio na mjestu Miloševića…

Dok god Srbi ne budu imali svoj narativ, dotle će biti persona non grata i vreća za udaranje. Zato, da sam bio na mjestu Slobodana Miloševića 1998., a još bolje 1988., osmislio bih srpski narativ. “Da sam bila na mjestu Slobodana Miloševića 1998. etnički bih očistila Kosovo.” – izjavila je jedna srpska ministrica. Iako je objasnila da misli samo na one Albance koji su odbijali srpsku državu, njene riječi su uz salve licemjernog zgražanja, prenesene u regionalnim medijima. Jul je mjesec balkanskog licemjera. Kao dijete sam gledao Europske igre bez granica. Sudionici su se natjecali u ispunjavanju bizarnih i šaljivih zadataka. Sad kad sam odrastao, gledam balkanske igre licemjerja bez

Dejan Baljošević: Sinovljevo novo odelo

Klečao sam tako pred ovom majkom nad novim neotpakovanim odelom njenog sina sve dok me UNMIK-policajac nije pozvao da uvedem članove porodica žrtava u šator Kada sam se nakon rata prihvatio dužnosti Koordinatora za opštinu Orahovac tadašnjeg Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju  zajedničke nam države Srbije i Crne Gore, nisam ni slutio šta me sve čeka i kakve ću sve poslove morati da radim i da će na mene pasti toliki teret odgovornosti. Kao svaki mlad i nadobudan čovek mislio sam da mogu sve, ali su me spopala takva iskušenja da sam često preispitivao sebe jesam li dorastao poverenim mi zadacima, strepeći da ne obrukam i sebe i narod

DA SE NE ZABORAVI: Zvao se Slobodan Stojanović i samo je htio da nađe svog psa

Imao je samo jedanaest godina kada su ga, jedne duboke junske noći 1992. godine, roditelji šapatom probudili i rukom mu dali znak da je vrijeme da krenu. U zbjeg. U bijeg pred smrću. Zoru nisu smeli da dočekaju u svojoj kući, u svom selu Donja Kamenica, u bratunačko-zvorničkom kraju. Razuzdano i krvoločno zlo se spremalo da u to svoje uobičajeno “radno vreme” dođe po njih. Kao što je prethodnih zora dolazilo po druge seljane srpske vere i nacije. Iskradali su se na prstima, pognuti, u strahu da ne nagaze na neku granu i sve ostalo što od sebe zvuk daje. Plašili su se vlastitog kašlja… Čuo se samo pseći lavež,

RASPOLUĆENA DINAROM

Dinara po sredini mene. Raspolutila me. Raspolućena sam Dinarom. Ja sa dva njena lica. Kamen i šuma. Rumena ruja i Suncem sasušena tanka trava. Jedno mi lice bosansko, drugo ličko, podvelebitsko. Koje je lice više moje i čija sam više ja? Ja lička i bosanska kći. Čija sam više? Piše: Cvijeta Radić Pod Dinarom se polje pružilo. Zelenilo žutim klasom presečeno ogleda se u plavetnilu od lakih krila plavih ptica ponad Troglava. A u tom polju moji. Kao na straži večnoj pod mramorom na obe strane polja. Nema nam kuća da u njima vatra zaplamti, nema ni ovce da zableji, ni psa da zalaje, ni konja da zarže… Ako! Ali

“JADOVNO 1941.” BANJA LUKA ASSOCIATION FILES COMPLAINT AGAINST SERBIA’S WAR CRIMES PROSECUTOR’S OFFICE

BELGRADE, JULY 8 /SRNA/ – The Association of Descendants and Admirers of the Victims of the “Jadovno 1941” Ustasha camp complex from Banja Luka has filed a complaint against Serbia’s Public Prosecutor’s Office for War Crimes, alleging that there is an impression that the Prosecutor’s Office has acted in a discriminatory manner toward Serb victims of war crimes and contrary to the public interest when it comes to identifying and prosecuting perpetrators of crimes against Serbs committed since January 1st 1991. year. SRPSKI In the complaint submitted to Serbia’s Commissioner for the Protection of Equality, the association states that the Yugoslav state “Committee for the Collection of Data on Crimes

NAJNOVIJE VIJESTI

Oluja u Moskvi

Mediji su upravo kao i devedesetih godina odigrali ulogu branitelja domovine, ne

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.