Transkript referata advokata Momira Radića izloženog na konferenciji za odbranu Kosmeta u Narodnoj skupštini Srbije održanoj 19.08.2026.

Poštovani,
Zbog ograničenog vremena izneću predloge koji su u funkciji odbrane suvereniteta Republike Srbije, a saglasni su Rezoluciji 1244 SB UN, Povelji UN, Helsinškoj povelji i Ustavu Srbije:
- Sprovesti demilitarizaciju Kosova i Metohije, saglasno Rezoluciji 1244.,
- tražiti povratak 1.000 lica iz srpskih bezbednosnih snaga u cilju zaštite srpskog stanovništva, imovine i verskih objekata,
- zaštititi pravo Srbije na jezeru Gazivode, hidroelektrani „Obilić“ i trafostanici Valač:
- saglasno postojećim projektima i Strategiji Srbije do 2034. godine, izgraditi hidrocentralu Ribarić na Ibru ili izgraditi više malih centrala na Ibru,
- ostvariti zaštitu srpskog stanovništva saglasno Rezoluciji 1244., Ustavu Srbije i drugim obavezujućim propisima,
- osporiti sporazume i dogovore zaključene suprotno Rezoluciji 1244, Povelji UN, Ustavu Srbije, Helsinškoj povelji, a posebno one prihvaćene noću po pod pretnjom, ucenom i prinudom,
- nastaviti kampanju otpriznavanja nezavisnosti Kosova,
- podržati formiranje Advokatske komore Kosova i Metohije u cilju poboljšanja zaštite srpskog stanovništva sa Kosova i Metohije…
- osporavati sve propise Kosova suprotne Rezoluciji 1244.
- onemogućavati Kosovu da ostvari članstvo u međunarodnim organizacijama..
—– * —–
Kosovo i Metohija je deo Republike Srbije, obzirom na sledeće pravne akte:
- Povelja UN fiksira međunarodni poredak nastao pobedom nad nacizmom. Članovi 53. i 107. Povelje UN daju mogućnost zemljama koje su bile žrtve agresije (konkretno: Srbiji) da preduzmu radnje samoodbrane pod posebnim uslovima u slučaju postojanja obnavljanja agresivne politike. Napomene radi, pravosnažnom presudom berlinskog suda Amtsgericht Tiergarten Ds 446/99 utvrđeno je da je Nemačka (Bundesver) izvršila agresiju na našu zemlju 1999. obzirom da je bila protivna međunarodnom pravu, samovlasna i zabranjena (nezavisno od toga da li je vršena iz „humanitarnih“ motiva), čime je Nemačka povredila opštu zabranu nasilja iz Povelje UN (čl. 2 tačka 4), i da nije doneta odluka SB UN.
- Prema rezoluciji SB UN 1244, Kosovo može imati samo suštinsku autonomiju
- Prema Helsinškoj povelji takođe se garantuje teritorijalni integritet (reference na Helsinšku povelju postoje u Rezoluciji SB UN 1244, ali npr. i u Sporazumu 2+4 o ujedinjenju Nemačke. Na Helsinšku povelju nedavno se pozvao i nemački premijer Merc u vezi sa pitanjem Grenlanda i teritorijalnog integriteta Danske – https://www.deutschlandfunk.de/merz-es-gilt-das-prinzip-der-territorialen-integritaet-100.html)
- Na osnovu Ustava Srbije (Preambula, članovi 114. i 182.) i osnova ustavnog uređenja, Kosovo i Metohija je Srbija. I prema Ustavu bivše SFRJ, Albanci su u SFRJ predstavljali „narodnost“ – tj. nacionalnu manjinu (a ne konstitutivni narod). Zatim, i da je bila legalna (uz proterane Srbe itd.) – skupština autonomne pokrajine nije uopšte imala ovlašćenje da 2008. godine proglasi nezavisnost, nezavisnost je proglasila neovlašćena grupa građana, van sednica takve nelegalne i nelegitimne „skupštine“, a to je praktično konstatovao i Međunarodni sud pravde u svojoj odluci
- Pravna norma ima dva obeležja: apstraktnost i opštost, važi za neograničeni broj slučajeva i za svakog jednako.

(1)
Zato je potrebno, preko Generalnog sekretara i Saveta bezbednosti, insistirati na demilitarizaciji kosovskih Albanaca, odnosno svih njihovih formi „vojske“ i oglašavanje ništavim vojnih sporazuma tzv. „Kosova“ sa Hrvatskom, Albanijom ili drugim državama koje su učestvovale u nacističko-fašističko-balističko-ustaškoj agresiji na Srbiju, vršenju zločina sa obeležjima krivičnog dela genocid protiv Srba 1941. godine, formiranju posebnih „crkava“ na štetu SPC („NDH“, „Hrvatska pravoslavna crkva“ i sl.). Napomene radi, Robert Gelbart, specijalni izaslanik američkog predsednika Klintona za Balkan je 1998. na konferenciji za štampu u Beogradu izjavio da je OVK „bez ikakve sumnje teroristička grupa“, a Rezolucijom SB UN 1160 (1998) eksplicitno su osuđeni svi oblici terorizma „OVK“ (condemning all acts of terrorism by the Kosovo Liberation Army).
(2)
Povratak srpskih snaga bezbednosti predviđen je Rezolucijom SB UN 1244, ali do sada nije ostvaren. Na tome je insistirao i predsednik vlade Srbije Zoran ĐINĐIĆ (u dopisima 6.2.2003. upućenom SB UN i stalnim članovima), a pitanje su otvarale i sadašnje vlasti. Ovaj zahtev i pritisak treba da se što pre nastavi obzirom da se krše ljudska prava i sloboda Srba, SPC i njenih vernika na KiM, da se čak proglašavaju „strancima“(!) i da nisu ostvareni parametri predviđeni rezolucijom SB UN 1244 (miran suživot, povratak interno raseljenih lica na Kosmet itd.).
Posebno bih želeo da ukažem da EU, odnosno njen ovdašnji predstavnik, uopšte ne uvažava rezoluciju SB UN 1244, što je suprotno članovima 24. i 25. Povelje UN. (http://91.222.7.144/hronika/peter-sorensen-ohridski-sporazum-i-njegov-aneks-za-sprovodjenje-obavezujuci-i-za-beograd-i-za-pristinu-i-cine-deo-njihovog-evropskog-puta.-eu-ocekuje-da-obe-strane-ispune-obaveze.html)
(3)
Obzirom na opstrukciju nelegalnih prištinskih vlasti i uzurpaciju imovine oko jezera Gazivode i trafostanice Valač, najbolje bi bilo da se na reci Ibru izgradi brana i HE Ribarići, koja je ionako predviđena prostornim planom Republike Srbije.
(4)
Javno tužilaštvo za ratno zločine poseduje obimnu dokumentaciju koju je o zločinima nad Srbima sakupio državni komitet bivše Jugoslavije. Potrebno je da se deblokira i ubrza postupanje po ovim predmetima – čime bi se onemogućila i satanizacija Srba.
(5)
Nelegalnim otcepljenjem „Kosova“, Srbi su – od konstitutivnog naroda – srozani na nivo ispod nivoa obične nacionalne manjine, često bez prava na bilo kakav efektivan pravni lek i efikasnu odbranu. Treba organizovano i dokumentovano ukazivati na brojne probleme srpskih građana, SPC i njenih vernika na Kosovu i Metohiji (npr. zabrane ulaska patrijarha, donošenje zakona o strancima, etničko čišćenje, ukidanje dinara kao sredstva plaćanja, Poštanske štedionice, proganjanje poštara i doktora, energetika/Gazivode, mobilna telefonija itd.) – institucijama koje omogućavaju status, odnosno kršenje ljudskih prava i sloboda. Kao na primer: pravo na slobodu i bezbednost, pravo na život i zabrana mučenja, sloboda misli, savesti i veroispovesti (odnosno prava Srpske pravoslavne crkve i njenih vernika – čak uz pokušavanje uzurpiranja crkvene imovine i „prepisivanja“ na neke imaginarne ili druge crkve, nepoštovanje sudskih odluka, uništavanje crkava), sloboda izražavanja, pravo na imovinu, zabrana diskriminacije, pravo na pravično suđenje i delotvoran pravni lek (u vezi sa neprocesuiranjem zločina nad Srbima, ubistvima ili nestajanjem svedoka tih zločina itd.). Napominjem da je jedno od obeležja krivičnog dela genocid dovođenje određene nacionalne, etničke ili verske grupe u takve životne uslove koji dovode do potpunog ili delimičnog istrebljenja grupe.
(6)
Sporazume koji su potpisani pod prinudom, ucenom, prevarom… treba osporavati. Sama Bečka konvencija o ugovornom pravu to zabranjuje. Osim toga, mnoge lažne vesti u vezi sa Srbima koje su plasirane devedesetih godina su u međuvremenu demantovane, a pojavili su se i tada nepoznati dokazi (npr. izveštaj Dika Martija o trgovini organima, podaci o prisustvu i ulozi Bin Ladena, uništavanje srpskih crkava u Martovskom pogromu 2004. godine…), uz nove primere reafirmacije važenja Helsinške povelje – pa to može da se takođe ističe.
(7)
Uz navedenu argumentaciju, potrebno je nastaviti i sa kampanjom otpriznavanja.
Predlažem da se ovde prisutni predstavnici država-stalnih članica SB UN, odnosno drugih prijateljskih država,. angažuju na ostvarivanju ovih tačaka u cilju odbrane osnovnih ljudskih prava i sloboda naših sunarodnika na Kosovu i Metohiji, verskih sloboda SPC i teritorijalne celovitosti – čime se štiti i poredak međunarodnog prava uspostavljen pobedom nad nacizmom/fašizmom uspostavljen Poveljom UN.
Autor je advokat, magistar pravnih nauka i sudski prevodilac. Referat podnesen na Međunarodnoj konferenciji o Kosmetu, održanoj 19.08.2026. u Narodnoj skupštini Republike Srbije.