SRAMOTA AKADEMSKE ELITE I BORBA ZA NACIONALNO BIĆE NARODA

U prepunoj sali Biblioteke grada Beograda, 17. septembra, održana je izuzetno posjećena i uzbudljiva promocija nove knjige književnika Anđelka Anušića — „Vreme će proći, ali sramota naša neće proći“. Ovo djelo nije samo istorijski i književni zapis; ono je dramatičan krik i anatomska studija vijekovnog stradanja srpskog naroda — od srednjovjekovnog Kosova i Metohije, do ustaškog pogroma u Jasenovcu i Jadovnu, preko krvavog razbijanja Jugoslavije, spaljene i etnički očišćene Republike Srpske Krajine, odbranjene Republike Srpske, i obratno ‒ do privremeno okupiranog Kosova i Metohije i naših savremenih iskušenja.
Svaki od govornika na promociji osvijetlio je ovo kapitalno djelo iz svog ugla, ali sa zajedničkim zaključkom: knjiga Anđelka Anušića je obavezno štivo koje svaki Srbin mora pročitati ukoliko želi da razumije prošlost i sačuva sopstvenu budućnost!
Anđelko Anušić: „Imenujem dželate, ali i našu nacionalnu sramotu“
Autor knjige, književnik Anđelko Anušić, istakao je da je ovo djelo nastajalo decenijama, samostvarajući se tokom istraživanja građe za romane i pripovijetke, odnosno njegovog književnog rada, te da predstavlja svojevrsno duhovno ishodište i sintezu svih njegovih tema i djela.
Anušić je otvoreno poručio da se ne ustručava da stvari nazove pravim imenom, ali da najveća opasnost leži u našem sopstvenom zaboravu i predaji.
– Ovo je knjiga o stradanju srpskog naroda od Kosova do Jasenovca, do Srpske Krajine i Republike Srpske, i obratno ‒ do Kosova i Metohije, (Paštrik, Košare), pa do današnjih dana. U knjizi imenujem dželate, narod iz kojeg potiču, govorim o srpskim žrtvama, kosovskom zavjetu žrtve kao zalogu budućnosti, ali govorim i o (samo)zaboravu srpskog naroda sopstvenih mučeničkih žrtava, to jest svojih predaka. Sramota iz naslova se odnosi na cjelokupnu našu akademsku zajednicu, vladare, posebno intelektualce — čast izuzecima koji ne ćute.

Autor se posebno dotakao skandaloznog odnosa prema revizionistima istorije srpskog stradanja ‒ domaćim i inostranim ‒ koji se otvoreno rugaju srpskim žrtvama. Nadovezujući se na besjedu prof. dr Slobodana Antonića (promotera Anušićeve knjige) koji je podsjetio na Nijemca, istoričara Aleksandra Korba, doktoranda na Humboltu, sa tezom da u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije bilo genocida, jer nisu našli ‘master plan’, nisu našli plan gdje je pisalo da će istrijebiti Srbe.
– I taj doktor Korb bio je gost Muzeja žrtava genocida u Beogradu , 25. jula 2019. godine, gdje se ragovaralo o genocidnim temama, sa tadašnjim direktorom Muzeja i dvojicom saradnika te važne državne ustanove. Poslije smo čitali, i vidjeli, objavljen je snimak sa tog skupa na društvenim mrežama, da je Korb učestvovao i u prvom tzv. ekumenskom razgovoru o žrtvama Jasenovca, u manastiru Jasenovac, iste te godine, gdje je domaćin bio episkop Ćulibrk… Šta će čovjek koji negira genocid u NDH na takvim mjestima?
Anušić je podsjetio i na kobni nemar prema arhivskoj građi, dnevniku Alojzija Stepinca.
– Dnevnika se dočepala UDBA i odnijela ga u Beograd, a niko se od srpskih intelektualaca u dugom međuvremenu nije potrudio da se domogne tog dnevnika. Šta se sve moglo pročitati, i saznati iz prve ruke, na temelju tog dnevnika! Kada je došlo do sukcesije SR Jugoslavije 2000. godine, taj dnevnik je predan Zagrebu, kao i sva druga dokumentacija!

Zoran Kolundžija: „Nema organizovane borbe protiv spoljašnjeg neprijatelja“
Urednik i vlasnik izdavačke kuće Prometej, Zoran Kolundžija, upozorio je na zastrašujući učinak „specijalnog” rata koji se vodi protiv našeg naroda, naglašavajući da naše najvažnije knjige nastaju isključivo samopregornim trudom pojedinaca, dok sistemska državna strategija potpuno izostaje.
Kolundžija je iznio slikovitu i oštru paralelu o odnosu države prema nacionalnoj kulturi.
– Naš spoljašnji neprijatelj je toliko moćan da sve vodi ka tome da sami sebe poništimo. Naše su najznačajnije i najdirljivije knjige nastale trudom pojedinaca, nema sistemskog rada. Da puste sada nas četvoricu, koji sada govorimo, da državi predložimo elaborat kako ući u borbu sa strancima koji su finansijski sposobniji, a imaju mnogo ljubavi za svoje interese — mi bismo predložili program koji bi zaista mogao da se realizuje, a koštao bi manje nego dovođenje određenih košarkaša u Zvezdu i Partizan! Ne može se bez organizovane sistemske borbe protiv nama na oko nevidljivog spoljašnjeg neprijatelja!

Dr Slobodan Antonić: Srpska petokolnaška elita i nezabilježeni hrvatski rekord
Ugledni sociolog i analitičar prof. dr Slobodan Antonić predočio je zastrašujuće istorijske fakte o obimu kulturocida nad srpskom knjigom, ali i oštro žigosao domaću petokolonašku inteligenciju koja je prihvatila neprijateljske narative.
Antonić je iznio podatak koji mora da alarmira čitavu srpsku javnost.
– Hrvatska država je za vrijeme posljednjeg rata uništila 2.700.000 srpskih knjiga! Radi poređenja, Nijemci su u Drugom svjetskom ratu 100.000 knjiga spalili i još 1.000.000 uništili iz biblioteka. Naše komšije Hrvati su uspjeli da i u tome postignu rekord kojeg mi uopšte nismo svjesni.
Govoreći o uzrocima našeg današnjeg pada, Antonić je otvoreno ukazao na djelovanje „pete kolone“ u samoj Srbiji.
– Pitanje istine nije pitanje akademske vještine, to je pitanje opstanka, egzistencije. Ako ne znaš istinu — propašćeš. 10. aprila 1941. kada je proglašena NDH, morala je srpska elita da zna šta čeka srpski narod, jer ustaše nisu krile šta će da urade. A bilo je situacija kada dvojica Hrvata vode čitavo selo u jame jer Srbi nisu znali šta im se sprema… Nažalost, jedan dio naše akademske elite danas je prihvatio hrvatsko stanovište o Jasenovcu i albansko stanovište o Kosovu i Metohiji. Prisutna je prava epidemija malodušnosti, ravnodušnosti, moralnog defetizma gdje ljudi odustaju od sebe samih, kako to apostrofira Anušić u svojoj knjizi. Imamo opasan dio javnosti koji u bukvalnom smislu predstavlja petu kolonu — a sa petom kolonom ne možemo postaviti konsenzus, jer su ponutrili neprijateljsko stanovište.

Marko Miljanović: Zvono koje optužuje i svetost zavjeta
Istoričar umjetnosti Marko Miljanović detaljno je analizirao umjetničku i metafizičku dubinu Anušićeve knjige, ukazujući na ikonički simboliku samog poveza i korica knjige.
Miljanović je istakao da crkveno zvono sa prednje korice — postavljeno u središtu, osvijetljeno kroz vertikalu sa cvjetnim buketom i krstom — nosi duboku poruku prosuđivanja moralnosti i razlikovanja dobra od zla.
– Pored primarne bogoslužbene uloge, zvono je u Anušićevoj knjizi dobilo metaetičku ulogu u prosuđivanju metafizike moralnosti… Ono bolno odzvanja i opominje na pokajanje. Jedan od najboljih vjesnika pokajanja bio je i jasenovački mučenik Vukašin Mandrapa iz Klepaca, koji je u čuvenoj eshatološkoj rečenici: ‘Samo ti, dijete, radi svoj posao’, predao svoj život dželatu, ali zauvijek pobijedio zlo.
Miljanović je naglasio da Anušić u svom uvodnom slovu spaja Srpsko stanovište, Miloša Crnjanskog i Magnum krimen Viktora Novaka i potresna memoarska svjedočanstva logorskog zatočenika Siniše Mihajlovića (Putevima nestajanja), preko kojih prikazuje tamnu ontologiju ustaškog koljačkog posla. Oslanjajući se na Dostojevskog i pitanje iz Braće Karamazov — „Zar čovek može zasnovati sreću na nesreći drugoga?“ — Anušić razobličava hladni egoizam zapadnog svijeta koji pokušava da uništi pravoslavni svijet.

Poziv čitaocima: Knjiga koja se mora naći u svakom srpskom domu!
Kada pročitate knjigu Anđelka Anušića „Vreme će proći, ali sramota naša neće proći“, sve istorijske i savremene kockice se konačno slože. Postaje potpuno jasno od čega kao narod moramo da se čuvamo, ko su nam spoljni zatirači, a ko unutrašnji nosioci defetizma i predaje.

Ovo nije knjiga za lako čitanje pred spavanje; ovo je duhovni i nacionalni momento mori, anatomija našeg stradanja i alarm za buđenje iz pogubnog samozaborava. Kako zaključuje Miljanović, krajnje je vrijeme da se borimo za očuvanje svijesti o sopstvenom biću — da ne bismo, po riječima Karla Jaspersa ‒ kojeg je citirao Anušić u svojoj besjedi ‒ postali samo „bespomoćni stradalnici koji više ne žive iz sebe samix“.
Novinarka Srpskog kola
Dragana Bokun
Izvor: Savez Srba iz regiona