arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Porušena kuća u kojoj je živeo Draža Mihailović

Ovih dana porušena je skromna porodična kuća u Bregalničkoj ulici broj 24 u Beogradu (opština Zvezdara), u kojoj je do Drugog svetskog rata, odnosno do 1941. godine, imao prebivalište prvi gerilac porobljene Evrope, pukovnik, u toku rata general, ministar vojske i komandant Jugoslovenske kraljevine vojske u otadžbini, Dragoljub Draža Mihailović. Na licu mesta istaknuta je tabla koja informiše da je to učinjeno po odobrenju Sekretarijata za urbanizam grada Beograda. Osim toga, na tabli se nalazi prikaz budućeg izgleda višespratne stambene zgrade, kao i drugi podaci vezani za izdato odobrenje. Pitam se da li je to trebalo uraditi. Mi zatiremo mnoge tragove naše prošlosti. Ja sam verovatno poslednji živi komšija koji

Bećković: Republika Srpska sudbinu vezala za srpsku kulturu

Akademik i književnik Matija Bećković rekao je da je Republika Srpska zamijenila Crnu Goru i svoju sudbinu vezala za sudbinu srpske kulture. – Šta su Leotar i Trebinje bez Dučića, šta Zmijanje bez Kočića, šta Grmeč bez Ćopića, šta Kozara bez Kulenovića, šta Rzavski bregovi bez Ive Andrića – poručio je Bećković. On je ocijenio da se Crna Gora nakon šest vijekova predala. – Predali su se junački, pod oružjem i u narodnoj nošnji. Ali to nije Crna Gora već Montenegro, koji je napunio 13 godina. Još je maloljetan i ne odgovara za svoje postupke. U 21. vijeku počinje ispočetka. I kao što je takozvana Republika Kosovo, tako je takozvana

Slobodan Antonić: Toksični jugoslavizam

Jugonostalgija je pogrešna zato što je neobjektivna i neuravnotežena. A posebno zato što je plodno tle za ideju obnove antisrpskog jugoslavizma, ovog puta pod NATO kišobranom. Slobodan Antonić (Foto: Sonja Rakočević) Nedavno je Borka Pavićević sahranjena uz himnu „Hej Sloveni“ – jer za nju, kako je rečeno, „nije bilo razlike između nekadašnje Jugoslavije i današnje Srbije, sem sužavanja prostora„ (Srbija kao „mala Jugoslavija“). A Srđan Dragojević je, takođe nedavno, napisao: „Vraćam se proverenoj teoriji jugoslovenstva. `Ja sam Srbin, ja sam Hrvat, ej, Bošnjak sam, ahoj, ja sam ponosan Slovenac`… Ne – vi ste kurci. Jebala vas nacija. Budite, ako ste ljudi – Jugosloveni“. * * * Srbi su voleli Jugoslaviju.

Rade R. Lalović: NEKOLIKO POETSKIH SLIKA SA ANTISRPSKIM KOMUNISTIČKIM RUKOPISOM

U srpskoj poeziji stradanja i patnje kao najčešći motivi su poetski uobličena zvjerstva ustaša i  strane okupacione sile  na stratištima rasutim na svim prostorima bivše Jugoslavije  gdje su Srbi živjeli. Ali, na srpskim stratištima nije prisutan samo ustaški, hortijevski ili drugi okupatorski rukopis zločina, prisutan je, istorijski gledano u velikoj mjeri, a u poeziji još uvijek  samo sporadično naznačen i vrlo krvav rukopis komunističkog zločina nad nedužnim srpskim življem. Pjesničke slike toga, komunističkog zločina, tek u zadnjim decenijama počinju da se javljaju zajedno sa istorijskim svjedočenjima i dokumentima koja osvjetljavaju djelovanje jugoslovenskih komunista i razloge njihovog krvavog obračuna sa srpskim narodom, njegovom kulturom, vjerom i tradicijom. Neki istorijski izvori, a

Nedopustivo poređenje ustaša i četnika

U dopisu „Ustaše i četnici nisu isto” („Politika”, 10. avgust), Radmilo Rončević, hirurg i naučni savetnik, sasvim argumentovano i koncizno kritikuje izjavu gospodina Milorada Pupovca, zastupnika srpskog naroda u Hrvatskoj, povodom godišnjice „Oluje”, da se „ustaše i četnici najbolje mogu razumeti u onome što je najgore za Hrvate i Srbe”. Na teritoriji bivše Kraljevine Jugoslavije postojala su dva antifašistička pokreta – Ravnogorski, pod komandom generalštabnog pukovnika Dragoljuba Mihailovića, čiji je cilj bio oslobođenje zemlje od okupatora, i partizanski, na čelu sa komunističkim vođom Titom, koji je pored oslobodilačke borbe imao za cilj revolucionarno svrgavanje buržoaske, kapitalističke vlasti u Jugoslaviji. Otuda, u borbu su se uključili tek posle napada Hitlera na

PARTIZANI I ČETNICI I DALjE RATUJU – I nikako da odlože oružje!

Komunistička pošast stigla je Srbima samo dve godine pošto je polomila Rusiju i tek što je osnovana (1919), Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) založila se za uspostavljanje „sovjetskog Balkana“, za progon „zapadnih Srba“ s njihovih vekovnih prostora jer su oni tamo označeni kao „okupatori“, za razbijanje tek stvorene Jugoslavije „na posebne države – Hrvatsku, Crnu Goru, Makedoniju, Sloveniju… dok će se mađarska i albanska nacionalna manjina otcepiti, jer je njihovu zemlju… »anektirala« srpska buržoazija“. KP je podržala ustaški ustanak u Lici (1932), a nešto kasnije, u zatvoru u Sremskoj Mitrovici,  Mile Budak i Moša Pijade potpisali su sporazum o uništavanju Srba. Na Bujanskoj konferenciji (1943), Miladin Popović i Dušan Mugoša obećali su Šiptarima

Putin: U nekim zemljama nameću se netačni razlozi za Drugi svetski rat

„U nekim zemaljama nastavlja se sa nametanjem besramno netačnih razloga za Drugi svetski rat“, rekao je ruski predsednik Vladimir Putin. Predsednik Putin obratio se na otvaranju izložbe „1939. Početak Drugog svetskog rata“. Izložba je otvorena u Ruskom saveznom arhivu i pokriva period između trenutka kada je Čehoslovačka prestala da postoji kao suverena država u martu 1939. i napada Nemačke na Poljsku 1. septembra 1939. „Drugi svetski rat je bila užasna nesreća za čitavo čovečanstvo, koja je nanela duboke rane milionima ljudi i ostavila traga na sudbine generacija“, podvukao je Putin. On je naglasio da, nažalost, u nekim zemljama postoje napori da se uzroci za Drugi svetski rat preprave zbog ličnih,

Svijeća Foto: RTRS

Sveti Ranđel 1944.

Posvećeno Jelici Mitrović, profesorki Nemačkog jezika u Gimnaziji čiju su majku streljali partizani po ulasku u Leskovac u oktobru 1944. godine. Uvek kada odemo na groblje moja majka i ja posetimo porodičnu grobnicu veletrgovca Mitrovića i majka položi buket cveća na – NjEN grob. Samo to – položi cveće na NjEN grob. Zatim nekoliko minuta stojimo – ćuteći. Znao sam da moja majka dok stojimo kraj groba – plače. Taj plač se nije čuo. Ali, ja sam znao da plače jer je iz tašne vadila maramicu i brisala suze. A znao sam to i po tome što je njena ruka kojom je držala moju ruku drhtala sa prekidima – onako

Protojerej Dragan Mićić: Ako mi prećutimo, progovoriće kamen

Po nalogu iz Beograda na spomen ploču srpskim žrtvama u Mauthauzenu ne može da se stavi krst, jer „krsno znamenje vređa nečija osećanja”. Ko stoji iza odluke da svi narodi osim Srba imaju pravo sećanja na svoje žrtve, i ko (iz Beograda!) zahteva da stratište u Mauthauzenu, gde su sahranjene kosti više od 10.000 stradalnika ne bude obeleženo krsnim znamenjem, pitanje je koje srpskoj javnosti upućuje protojerej stavrofor Dragan Mićić, starešina Hrama Sv. Vasilija Ostroškog Čudotvorca u austrijskoj parohiji Linc. Pečatov sagovornik kaže: „U 50 godina otkako je osnovana parohija Linc, po rukopoloženju vladike Lavrentija 1988. godine 30 godina služim srpskom narodu koji živi u pokrajini Gornja Austrija, i u

Dragoslav Bokan: SRPČAD, OKAČENA NOGICAMA ZA GRANjE ŠLjIVA

Na današnji julski dan u Velici i Gornjoj Rženici su u Drugom svetskom ratu, 1944. godine, pobijeni skoro svi stanovnici – među kojima najviše devojaka, žena i dečice.  Piše: Dragoslav Bokan Lokalni muslimani iz Rožaja i okoline su, uz podršku Šiptara sa Kosova i drugih okupatorskih oružanih trupa (iz u borbama prethodno razbijenih SS jedinica „Skender beg“ i „Princ Eugen“) a pod ideološkim  vođstvom Sahit Hodže i Osmana Rastodera (predratnog matičara i islamskog veroučitelja) tada napravili zastrašujući pokolj, gori, crnji i krvaviji nego ma gde drugde po okupiranim delovima ondašnje Evrope. Devojke, žene i devojčice su silovane, bebe bacane na nož, ljudi živi spaljivani, samo zato što su pravoslavni Srbi

Brutalni falsifikat na HRT: Riječi ustaškog vođe Mila Budaka pripisuju Draži Mihailoviću (VIDEO)

Sve je više uočljiva sklonost savremenih režima, posebno u Crnoj Gori, a kako vidimo i Hrvatskoj da prekrajaju istoriju, izvrću istorijske činjenice, kako bi upotpunili, ili pokušali da upotpune prazna uporišta na kojima počivaju njihove ideologije. Najnoviji brutalni falsifikat desio se na hrvatskoj televiziji, gdje u jednoj dokumentarnoj seriji, u razgovoru između Josipa Broza Tita i kardinala Alojzija Stepinca, Tito prenosi „Dražine“ riječi, koje on nikada nije naravno izgovorio. Zapravo to su riječi ustaškog vođe, i jednog od ideologa ustaške genocidne tvorevine Mila Budaka, koji je najpoznatiji po takozvanoj formuli rešavnja „srpskog pitanja u NDH“ koja je glasila: jednu trećinu ubiti, jednu protjerati, i jednu pokatoličiti i pohrvatiti. Jasna je

Nekad kad zapepeli vazduh, možda je Čiča: Godišnjica od ubistva generala Draže Mihailovića

Nekad kad zapepeli vazduh… Jasno razaznam u njemu Svetoga Savu. Al’ nekad se desi da neka druga trunčica pepela padne mi na glavu. I ne znam koja je te trunčice priča, ali zastanem i pomislim – možda je Čiča Na današnji dan desila su se dva tragična događaja koja su imala teške posledice po sudbinu srpskog naroda – 1918. godine komunisti su zvjerski likvidirali rusku carsku porodicu Romanovih, a 1946. od iste ruke stradao je i vođa srpskog antifašističkog pokreta Dragoljub Draža Mihailović. 1946. godine zverski je likvidiran general Dragoljub Draža Mihailović, poslije montiranog procesa vladajuće Komunističke partije Jugoslavije. „Nekad kad zapepeli vazduh… Jasno razaznam u njemu Svetoga Savu. Al’

U Zagrebu da se podigne spomenik Žrtvama ustaškog režima

Antifašistička liga Hrvatske podnijela je zahtjev da se izmjeni Zaključak o podizanju spomenika žrtvama Holokausta u Zagrebu te da na postamentu spomenika u posveti umjesto „žrtvama Holokausta“ stoji „žrtvama ustaškog režima“, saopšteno je u ponedjeljak iz Lige. Liga je zatražila da posveta bude ispisana na latinici te na jezicima i pismima zajednica žrtava – ćirilicom, jidišem i romskim jezikom. „Zaključak Skupštine grada Zagreba, donesen 4. juna, izazvao je nedvosmislenu osudu jevrejskih organizacija iz Hrvatske kao i Svjetskog jevrejskog kongresa“, istakli su u saopštenju. Jevrejska opština Zagreb (ŽOZ) u pismu objavljenom 19. juna odluku Skupštine ocijenila je sramotnom, tvrdeći da se time želi prikriti prava istina o stradanjima Jevreja na području

Nikola N. Živković: „Neonacista“ u vozu ili Slučaj jednog službenika nemačke železnice

Kako je jedan bezazleni slučaj preko razglasa u nemačkom vozu postao slučaj? Zato što jedan putnik pripada privilegovanoj grupi ljudi – jednoj „nevladinoj organizaciji“. Nikola N. Živković (Izvor: Carsa) Događaj se zbio u prvoj polovini jula ove godine i to u brzom vozu, koji saobraća između Minhena i Frankfurta. Naslovi bulevarske štampe glasili su otprilike ovako: Nacistička najava u brzom vozu šokirala putnike“ („Nazi-Durchsage im ICE von München nach Frankfurt schockt Reisende“). A šta se zaista dogodilo? Prošle nedelje, u istočnom delu grada Frankfurta pronađena je bomba. I mašinovođa preko razglasa kazao je sledeće: „Dragi putnici, naš voz za sada 45 minuta kasni, jer se morala odstraniti bomba, koju su

Draža Mihailović na sudu: O Trinaestojulskom ustanku

Partizana ne beše nigde. Ni tu, uz naše more, ni u napadima na Danilovgrad, Nikšić i Podgoricu. Istini za volju, moram reći da se stotinak partizana bilo pridružilo napadu na Podgoricu, koji je vodio pukovnik Bajo Stanišić, ali su pobegli već narednog jutra. General Draža Mihailović Na Fejsbuk grupi “Istorijske debate” pojavila se objava moderatora Borisa Zogovića, koja je izazvala veliko interesovanje svojim sadržajem, ali i korektnu i interesantnu polemiku članova te grupe. Radi se o izjavi Dragoljuba Draže Mihailovića, armijskog generala i načelnika Štaba Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u Otadžbini, tokom suđenja koje je trajalo od 10. juna do 15. jula 1946. godine pred komunističkim sudovima. Da napomenamo, Viši

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.