Jerko Zovak: Kad episkop srpski ušutkuje srpskog episkopa zbog broja žrtava u Jasenovcu (2018)

ПАМТИМО!!!

Da se nije radilo o izjavi tek za jednokratnu upotrebu svjedoči spontano reagiranje episkopa Jovan tijekom izlaganja njegova starijeg kolege, Atanasija Jeftića (84) na jednom humku Spomen područja Jasenovac.

Nakon što je episkop (u mirovini) Jeftić počeo govoriti o „700 hiljada ubijenih Srba” u Jasenovcu, Jovan Ćulibrk je spontano uzviknuo: “Prekinite vladiko, nije ih bilo toliko…”. Vjerojatno šokiran imperativnom upadicom kolege po struci i brata dakako, Jeftić je prekinuo govoriti ‘ratnohuškački’.

Uvelikom intervju, kojeg je Jutarnji list objavio 27. veljače 2016. godine pod naslovom: ‘Komunistička optužnica ne može biti polazna točka razgovora o Stepincu’, episkop Pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk (rođen 16. travnja 1965. godine u Zenici) referirajući se na konstataciju novinara kako je „na kraju liturgije u jasenovačkoj crkvi patrijarh Irinej govorio o ‘stotinama tisuća’ ubijenih Srba na području logora Jasenovac… kazao je:

„Što se tiče brojeva stradalih u sistemu koncentracionih i logora smrti Jasenovac, vrijedi ponoviti da konfuzija oko njih nastaje isključivo zbog toga što socijalistička Jugoslavija, a ni zemlje nastale njenim raspadom, nije uložila dovoljno ni sredstava, ni rada ni ljudi da bi se došlo do pouzdanih naučnih rezultata.

Nakon što su donesene prvobitne procjene broja žrtava – uglavnom oko 1948. godine – normalne zemlje su osnovale ili zadužile posebne naučne institucije da se bave detaljnim proučavanjem karakteristika Drugog svjetskog rata, zločina koji su se desili u njemu, kao i broja žrtava.

Rezultati njihovog rada su dospjeli krajem osamdesetih godina i ponegdje su brojevi žrtava bili veći, ponegdje manje-više isti, a ponegdje manji u odnosu na prvobitne procjene.

Auschwitz predstavlja dobar primjer: prvobitne procjene govorile su o četiri miliona žrtava; konačni rezultati govore o broju od 1,1-1,5 miliona žrtava. Ogroman hijatus (šupljina, prekid veze… op.JZ) od četiri stotine tisuća govori nam da i u slučaju Jasenovca moramo računati na veliku marginu. Ta margina je velika kada se radi o mnogo sistematičnijoj nacističkoj industriji smrti i može se očekivati da će ona biti još veća, u postotcima, kada je u pitanju NDH.

Bez dugotrajnog i posvećenog rada većeg broja naučnika, nikada nećemo imati ni približan broj stradalih i tko god, u ovom trenutku, pretenduje da vlada konačnim brojem žrtava, jednostavno je – i tu ne biram riječi – pretenciozni amater.

Konfuzija oko broja žrtava u Jasenovcu, NDH i Jugoslaviji uopšte je predmet zgražavanja u međunarodnim naučnim krugovima; možda najsvježija – barem u pristupu – enciklopedija holokausta, ona Waltera Laquera, iznosi broj od stotinu do sedam stotina tisuća žrtava Jasenovca. To je apsurdno ali se bojati da će taj apsurd biti još očigledniji u novijim izdanjima enciklopedija i opštih pregleda“, zaključio je tad episkop Jovan.

Da se nije radilo o izjavi tek za jednokratnu upotrebu svjedoči spontano reagiranje episkopa Jovan tijekom izlaganja njegova starijeg kolege, Atanasija Jeftića (84) na jednom humku Spomen područja Jasenovac, održanog dvije i pol godine nakon tog intervjua, 8. rujna 2018.

Naime, nakon što je episkop (u mirovini) Jeftić počeo govoriti o „700 hiljada ubijenih Srba“ u Jasenovcu, Jovan Ćulibrk je spontano uzviknuo: „Prekinite vladiko, nije ih bilo toliko…“. Vjerojatno šokiran imperativnom upadicom kolege po struci i brata dakako, Jeftić je prekinuo govoriti ‘ratnohuškački’.

Mada je naš izvor vrlo pouzdan, zbog neobičnosti događaja, kontaktirali smo episkopova tajnika Đorđa s ciljem potvrđivanja ili demantiranja informacije.

– Po episkopu Jovan ovlašten sam prenijeti vam kako on svoje stavove o broju žrtava u Jasenovcu temelji na naučnim spoznajama, a ne na predanjima.- bio je kratak i jasan tajnik Đorđe, ne zeleći tome bilo što dodati ili oduzeti.

Što je i razumljivo. Nije isto biti episkop u istočnoj Hercegovini i u Pakracu, sve da imaju ista stajališta o ovako osjetljivoj temi, a nemaju. Naime, neki velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve proslavili su se svojom izrazito velikosrpskom, a često i ratnohuškačkom retorikom, dok Jovan, izgleda, pokušava biti vjerski vođa koji svoje stavove utemeljuje u znanosti, a ne u mitovima.

Bez vidljivih razlika u toj oblasti, prevelik dio klera ‘Crkve u Hrvata’, po sadržaju i namjeni svojih poslanica, puno su bliži kolegama pravoslavnim episkopima u Beogradu, nego katoličkim biskupima u Rimu. Sisački biskup Vlado Košić, na primjer, po namjeni svojih istupa, puno je bliži velikosrpskom i ratnohuškačkom vladiki Lukijanu, koji je do 1991. bio Pakračko-slavonski episkop, nego miroljubivom kršćanskom kozmopoliti Papi Franji.

Mada je u pitanju bila izuzetno vrijedna informacija, temeljem koje je moguće zaključiti kako nisu svi klerici svjesni krivotvoritelji povijesnih istina i/ili huškači na međunacionalnu mržnju, nismo pronašli niti jedan medij koji je to zabilježio. Ni lijevi ni desni, ni hrvatski ni srpski. A nije da ih tamo nije bilo. Medija. Izgleda, taj incident bez presedana nikome nije koristan.

Допуна наслова и опрема: Стање ствари

(Sbplus.hr, 12. 9. 2018)