Đurđica Dragaš: Žuti jaglaci divoseljački

Izrasli, pitomi i tanani, kao nejač divoseljačka, kao jagnjad nevina, kao pogled majčin…

Procvetali su jutros žuti jaglaci na Kruškovačama.
Procvetali… u zelenoj pustinji Velebita!

Izrasli iz zemlje natopljene krvlju.

Sićušni, nežni cvetovi… kao dečje ruke, kao paperjasta kosa pod majčinim dlanom.
Izašli s rosom, okupani suzama.

Žuti jaglaci divoseljački!!!

Donele ih bose devojačke noge.
Nosile ih majke u nedrima, krili starci među grubim dlanovima.

Donela ih deca u očima… žute jaglace sa kućnih pragova.
Nosio ih vetar sa zgarišta, spirala kiša s hladnog kamena.

Izrasli, pitomi i tanani, kao nejač divoseljačka, kao jagnjad nevina, kao pogled majčin…
Nikli iz pepela, iz zemlje koja pamti krik, nož, jauk.

Izrasli iz tišine, gaženi zaboravom….
Nežni jaglaci divoseljački!

Od istog autora: Đurđica Dragaš – Kolumnisti – prijatelji