Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Već trideset godina u prizemne političke svrhe, traje propagandna zloupotreba samoubistva kontraadmirala Vladimira Barovića, jednog od omiljenih i poštovanih oficira u JRM.
Kontraadmiral Vladimir Barović izvršio je samoubistvo 29. septembra 1991. godine, u kancelariji Komande Vojnopomorskog uporišta Vis. Tih dana trebao je da primi dužnost načelnika štaba Komande Vojnopomorske oblasti (KVPO) a na Vis je došao sa dužnosti komandanta 5. Vojnopomorskog sektora (VPS) Pula.
Prethodni načelnik štaba KVPO kontraadmiral Fridrih Moreti je na vlastiti zahtjev otišao u penziju a u otvorenom pismu u dnevnom listu „Slobodna Dalmacija“ optužio je JRM (JNA) za agresiju i zločin prema Hrvatskoj.
Kontraadmiral Barović je imao dobar profesionalni ugled među pripadnicima JRM. U svom oproštajnom pismu napisao je slijedeće: „Na kraju svega“ (naslov) Došlo je vrijeme da čovjek ne može da se bori za svoje ideje (riječ „ideje“ je bile dva puta precrtana i zamijenjena je sa rječju „ljude“) ljude. Želim da budem sahranjen na o. Visu. Kontraadmiral Barović (u potpisu).
Međutim, hrvatska propaganda je iskoristila ovaj tragičan događaj i u dnevnim novinama „Slobodna Dalmacija“ objavili su lažni sadržaj pisma koji je optuživao JNA, posebno vojni vrh.
Tu su iznešene činjenice koje su u tom trenutku veoma negativno djelovale na pripadnike JRM, koji su bili u blokiranim i opkoljenim kasarnama. U to vrijeme pripadnici JRM u splitskom, šibenskom i zadarskom garnizonu su bili u veoma nepovoljnoj situaciji. Teško je bilo objasniti mornarima-vojnicima i mladim starješinama cilj odbrane kasarne u okruženju, kada je na bezbjednom mjestu u kasarni na Visu budući načelnik štaba Komande VPO izvršio samoubistvo.
Između ostalog, u lažnom oproštajnom pismu[1] su navedeni slijedeći navodni Barovićevi stavovi :
„Agresija JNA protiv Hrvatske predstavlja djelo suprotno crnogorskoj časti“.
„Ništa nije mogao učiniti kako bi oficire i mornare JRM u Puli, odvojio od prljavog rata protiv Hrvatske“.
„Neslaganje sa visokim oficirima komande JNA a posebno sa planovima generala Blagoja Adžića i Veljka Kadijevića“.
„U pismu je izrazio želju da bude sahranjen na ostrvu Visu“.
Ostrvo Vis je među pripadnicima JRM imao simbol „Tvrđave Jadrana“, a posebno se potencirala njegova uloga u Narodnooslobodilačkoj borbi tokom Drugog svjetskog rata. Uoči napuštanja Visa od strane JRM, 1. juna 1992. godine, eshumirano je tijelo kontraadmirala Barovića i sahranjeno u Herceg Novom u Boki Kotorskoj.
Hrvatska propaganda je maksimalno iskoristila lažno oproštajno pismo pokojnog admirala Barovića u propagandnim napadima na JRM (JNA).
Njegov tragični slučaj se zloupotrebljava od strane hrvatske i crnogorske propagande u satanizaciji JNA (tzv. velikosrpski agresor) i srpskog naroda (tzv. krivci za zločine i rat devedesetih) do današnjih dana. Vrhunac zloupotrebe se dogodio za Dan državnosti Crne Gore 2016. godine, kada je njen predsjednik Filip Vujanović odlikovao kontraadmirala Barovića, Crnogorca (Barović se uvek izjašnjavao kao Srbin, i srpska nacionalnost mu piše u Knjizi rođenih) rodom iz Banja Luke, zbog toga što nije htio da bombarduje gradove na hrvatskoj obali u toku 1991. godine.
U svakom sukobu najprije pogine istina. Tako je bilo u i ratovima devedesetih. Kontraadmiral Barović, i da je primio novu dužnost, ne bi mogao da naređuje ili sprečava borbena dejstva po hrvatskim gradovima, koja inače nikada nisu ni bila planirana. Planirana su samo odbrambena dejstva vojnih objekata, da bi se sprečilo njihovo zauzimanje od strane hrvatskih snaga, shodno namjerama iz hrvatskog plana „Zarobiti vojarne“ od 27.12.1990. godine.
Pravu istinu o uzroku samoubistva, Barović je odnio u grob. Njemu bliska osoba iz vanarmijske strukture, možda zna ili naslućuje povod za taj tragični čin, jer je cijelo veče sa njim razgovarala i pokušala da ga odvrati od suicidnih namjera. Sve ostale priče su samo naklapanja i morbidna zloupotreba jednog tragičnog slučaja.
Hrvatska i Crna Gora su ostvarile svoje političke ciljeve, i nije im više potreban lažni mit o navodnom časnom samoubistvu admirala „zločinačke“ JNA.
Možda se ipak optužba o „velikosrpskom projektu“ i „velikosrpskoj agresiji“, nalazi na slabim temeljima, pa je treba stalno ojačavati i dokazivati starim i novim lažima.
Pustimo kontraadmirala Vladimira Barovića da počiva u vječnom miru.
Autor: Đorđe Pražić
[1] Kronologija rata,agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu sa naglaskom stradanja Hrvata u BiH 1989.-1998., Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1998. str. 97.
Izvor: VETERANI MORNARICE
Od istog autora:
Đorđe Pražić: Hrvatski san | Jadovno 1941. – KULTURA …
Đorđe Pražić: GUBICI STANOVNIŠTVA KOSINjA U DRUGOM …
Đorđe Pražić: Od koljača do viteza, od žrtve do agresora …
Đorđe Pražić: Jame naših stradanja i zabluda | Jadovno 1941 …
Đorđe Pražić: Spisak srpskih žrtava rata na području …
Ko se borio u Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine? | Jadovno …
Strava iza Osnovne škole „Anž Frankopan“ u Gornjem Kosinju …
Prokletstvo bojovnika Duška | Jadovno 1941.
Hrvatski napadi na JNA 1991. godine | Jadovno 1941 …
Tri razglednice iz Gospića | Jadovno 1941. – KULTURA SJEĆANjA
Zločin nad Srbima iz sela Krš bacanjem u jamu „Nezdravka“ u …
