
Smilja Bajčetić, posljednja Srpkinja u Donjoj Plešini: Hercegovka koja se nije odrekla očevine i kosovskog zavjeta!
“Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja. Nek` se prilijepi jezik moj za grlo moje, ako te ne spomenem, ako ne istaknem Jerusalim za početak veselja moga.” Psalam 136. Davidov 15. juna 1999.g. bio je utorak; sve utihnulo, ni vrapca da zašuška u ljeskovim granama ispred kamene kosovske kuće. Nebo se namreškalo bjeličastim zarom od oblačja, baš ko da se zaklanja pred njenim očima. Zaziru nebesa, zemaljskog bezakonja se kriju. Smilja ustala zarana, obavila sve po kući, popila i kafu. No muči je taj muk. Zna ona da je rat na Kosovu, otkud sad tolika tišina. U daljini ni glasa da se odzove. Naumila je svakako otići do












