
Budite kao jedan, čuvajte jedan drugog – Ratni dnevnik 1999. godine
Spustio sam gomilu stvari na zemlju, pušku sa metkom u cevi sam i dalje držao u rukama, zapalio cigaretu i zagledao se u daljinu, u planine koje su nas okruživale. Dolazio sam i ranijih godina u te divne predele, dok je još mir bio, ali sada sam nekako drugačije na te planine gledao. Delovale su mi nekako ogromne, nepremostive i opasne. Znao sam da iz njihove utrobe vreba smrt. Neki moji prijatelji su već ulazili u tu zlokobnu planinu, u njenu utrobu i nisu se vratili. – Šta se misliš, nosi stvari, čuo sam tihi glas svog komandira, stajao je pored mene, zatrpan svojom opremom. -Idemo da se raspremimo, napolju nema













