Ratni zločinac Ježurko Ježić

Datum objave: ponedeljak, 27 marta, 2017
Veličina slova: A- A+

Hrvatska policija je u oktobru 2016. zakucala na vrata roditelja trinaestoro srpskih učenika osnovne škole „Bobota“ u istoimenom mestu kraj Vukovara (izvor: ovde). Optužba je glasila da su deca, u avgustu 2016,  gostujući na obeležavanju Dana ustanka u Srbu, recitovala „partizanske pjesme“, između ostalog i Ćopićeve pesme Na Petrovačkoj cesti i Pjesmu mrtvih proletera.

„Ćopiću je u Hrvatskoj presuđeno tako da, ali ni slučajno, netko pred razredom ne izgovori stihove iz Ježeve kućice“, piše hrvatski „Ekspres“. U Hrvatskoj je, naime, tokom devedesetih, izbacivanjem iz biblioteka i slanjem na otpad, uništeno 2,8 miliona „srpskih“ (ćiriličnih, ekavskih i drugih) knjiga, a među njima i na hiljade slikovnica Ježeve kućice. Ježurka Ježić je tako proteran iz tamošnje školske lektire.

Dubravka Ugrešić je, 1994. godine, sa žaljenjem zaključila: „Danas je Branko Ćopić (u Hrvatskoj) zaboravljen pisac. Svoje će mjesto, jednoga dana kad se uklone ruševine, naći u povijesti srpske književnosti. Možda i bosanske, zavisi od velikodušnosti trenutka. U Hrvatskoj Branko Ćopić više ne postoji“.

No, zbog želje pojedinih roditelja iz Hrvatske da ovim izuzetnim Ćopićevim delom obraduju najmlađe, jedno zagrebačko izdavačko preduzeće, još tokom devedesetih, štampalo je Ježevu kućicuali bez imena autora na koricama. Usled potražnje Ježeve kućice, Ćopićeva dela su, sa imenom pisca na koricama, ipak počela da se objavljuju i u Hrvatskoj. Nedavno je tamo snimljen i animirani film Ježeva kućica, sa ambicijom da se zaradi i na svetskom tržištu (narator „hrvatske“ verzije je Rade Šerbedžija, engleske Kenneth Welsh, a francuske France Castel, dok je muziku napisao Darko Rundek).

Ipak, obnovljena popularnost Ćopića u Hrvatskoj i BiH postala je „prevelika“, te je hitno trebalo nešto preduzeti. Tako je, nedavno, u hrvatskim i bosanskim medijima objavljeno „otkriće“ da je „Branko Ćopić učestvovao u masakru dvadeset Bošnjaka u Velikom Duboviku“, selu koje se nalazi u blizini Ćopićevih Hašana. Navodno se „o ovom zločinu šutjelo skoro pola stoljeća“, jer je „prema svjedočenjima preživjelih seljana, među onima koji su napali selo bio i čuveni pisac Branko Ćopić“.

Tako je Ćopić ponovo postao nepoželjan autor. Otuda je na recitovanje Na petrovačkoj cesti i Pjesme mrtvih proletera moralo da reaguje i Državno tužilaštvo Hrvatske. Ovoga puta optužba se nije odnosila na to da je Ćopić „četnik“, već da je njegova poezija nekako isuviše „partizanska“.

Uporno odbacivanje svakog nasleđa antifašističkog pokreta u Hrvatskoj – čije su ogromnu većinu činili tamošnji Srbi – predstavlja pucanj u nogu današnje „europske“ Hrvatske. To je zato što su Hrvati i njihova država, samo zahvaljujući tom pokretu, na kraju rata 1945. godine, izbegli da budu kažnjeni za genocid nad Srbima u NDH.

Pošto za taj zločin nisu trpeli sankcije, Hrvati su kroz „Bljesak“ i „Oluju“ nastavili, i završili, „veliki plan“ uništenja Srba u Hrvatskoj. Tako su Jasenovac, Jadovno, Pag, Danica i drugih 26 logora u NDH uspešno okončali posao 1995. godine, izgonom preostalih Srba iz Like, sa Banije, Korduna i iz Dalmacije.

No, današnjoj Hrvatskoj ipak je zasmetao skup kojim se, između ostalog, obeležava otpor monstruoznim zločinima hrvatskih nacista nad srpskim seljacima, njihovim ženama i decom, 1941. godine, a posebno su zasmetale pesme Branka Ćopića. Šta je u tim pesmama ono što je današnju Hrvatsku toliko pogodilo?

U pesmi Na Petrovačkoj cesti tema je smrt sedmogodišnje devojčice u izbegličkoj koloni usled avionskog bombardovanja. Ako tu zastanemo, uočićemo da se pesnikova istina iz nešto dalje prošlosti poklopila sa istorijskom istinom iz bliske prošlosti. Nisu li i 1995. godine bombardovane kolone srpskih izbeglica? Nije li dojavljivaču „zlodela“ recitovanja Ćopića zasmetalo upravo to što Brankova pesma budi asocijacije na nove hrvatske zločine, ponovljene zato što ni prethodni nisu kažnjeni?

Tematska osnova Pjesme mrtvih proletera takođe je pokolj, zatiranje Krajiškog proleterskog bataljona u kome je bio i pesnikov brat. Tema je nasrtanje „na jednog – deset zvijeri“, zbog kojih „palo je žito, mlado, zeleno, proljetna žetva rana“ – baš kao što su hrvatske ustaše nasrtale na svoje komšije Srbe kosama, kamama, maljevima i sekirama, da bi ih pokosili na pragovima njihovih kuća, na poljima, na obodima jama ili po logorima.

Poenta te pesme glasi: „Doći će nova mladost, donijeti nove dane/i nastaviti naše pjesme nedopevane“ – što mora da je posebno naljutilo dojavljivača i istražitelja. Jer nakon svega ipak ima Srba u Hrvatskoj, a tek u Republici Srpskoj!

Da li je današnja Hrvatska ideološki naslednik NDH? Šta se u vezi s tim može zaključiti ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da pesme koje su zapravo otpor hrvatskom nacizmu tamo i dalje nisu dobrodošle? Šta se može zaključiti ukoliko u obzir uzmemo činjenicu da se tamo danas slave „Bljesak“ i „Oluja“ kao „konačno rešenje“ (nem. Die Endlösung) „srpskog pitanja“, a „Oluja“ i kao državni praznik? Šta se može zaključiti ukoliko u obzir uzmemo plansko zatiranje čitavog jednog naroda i u NDH, a kako činjenice govore, to se odvija i dalje?

Ćopić i njegove pesme danas u Hrvatskoj očigledno smetaju kao nemi svedoci „velikog zločina“ i dodatno uznemiravaju nečiju nečistu savest na svo zlo koje je počinjeno. I dok se niko u Srbiji neće odreći Njegoša, Andrića ni Ćopića, u Hrvatskoj, Bosni ili Crnoj Gori postoje nastojanja da se oni izbace iz lektire i da budu kriminalizovani, što je, blago rečeno, nepristojno!

Da sam zaslepljena mržnjom i da ne posedujem znanje o istoriji i o ponavljanju nekažnjenoga zla, kao i određena književna znanja, rekla bih – Ako, samo nastavite tako! Pomenuti autori, sigurno, nisu na gubitku. No, ostaje na svakom – i društvu i pojedincu – da razmišlja o tome na kojim vrednostima će zasnovati vaspitanje svoje dece. Na Tompsonu i na Stepincu? Moje dete svakako će čitati Ježevu kućicui Baštu sljezove boje.

Izvor: Fond stratešeke kulture

Vezane vijesti:

Ćopić je skočio dok je zvonilo sa Saborne crkve! | Jadovno 1941.

Bolela ga je izdaja pisaca | Jadovno 1941.

Ispovest: „Ja sam Branko Tepić, dečak iz nosiljke majke …


Tagovi:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top