arrow up

Zašto su Karlovci zaboravili sugrađane stradale tokom okupacije NDH?

Parastosom i paljenjem sveća za postradale u Drugom svetskom ratu, svakog 11. septembra Karlovčani obeležavaju godišnjicu obustavljanja zloglasne akcije Viktora Tomića”, u kojoj je 1942. ubijeno 6.000 sremskih Srba, a još više odvedeno u logore. Nemci su tu akciju, kojom je rukovodio visoki funkcioner NDH Viktor Tomić, inače poverljivi saradnik poglavnika Ante Pavelića, pokrenuli da bi se obračunali s fruškogorskim partizanima. Međutim, ustaše, pod čijom je Srem bio okupacijom, pobile su znatno više civila, među kojima mnogo žena i dece, dok je broj uniformisanih boraca gotovo zanemarljiv. Uvidevši da se tom akcijom masovno istrebljuju Srbi, što je opustelo njive i druga poljoprivredna dobra po Sremu, Nemci su 11. septembra 1942.

karlovci1.jpg

Izložba u Sremskim Karlovcima: Potresna svjedočenja o stradanju Srba u kompleksu logora Jadovno

Izložba dokumenata o logoru Jadovno, prvom ustaškom kazamatu osnovanom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/ za likvidaciju Srba i ostalih žitelja nehrvatskog porijekla, otvorena je sinoć u galeriji Kulturnog centra u Sremskim Karlovcima.  Izložbu su, uz autorski tim Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, u čije ime je govorio predsjednik tog udruženja Dušan J. Bastašić, priredili Sremskokarlovačka umetnička radionica i Društvo novinara Vojvodine. “Izložba pod nazivom `Moje Jadovno` izazvala je veliku pažnju Karlovčana, tim pre što je ovo prvi put da je posle pune 72 godine priređena u Sremskim Karlovcima, odakle su ustaše već početkom 1941. godine u logor odvele 12 najviđenijih srpskih intelektualaca“, rekao je Srni predsjednik Društva novinara Vojvodine Mladen Bulut. Od svih

Hrvatska_Pag.jpg

Važno saopštenje – srpskim turistima u Hrvatskoj

Dragim našim sugrađanima želimo sunčane dane i lep provod u Lijepoj našoj. Cenimo njihov moderan životni stav i pravazilaženje svih primitivnih nacionalističkih granica. Izdigli su se iz mnoštva svojih zatucanih i fašističkih sunarodnika, koji nikada neće izaći iz devedesetih. Ponikli u zemlji prodavaca krompira, otrcanih šajkača, znojavog folklora i prevaziđene ćirilice, napravili su mladalački iskorak ka Zapadu.  Za Jugoslaviju opet ima nade – dragi i nikad prežaljeni Tito bi bio ponosan na pojedine mlade Srbijance. Жelimo im lep provod i srećan put, da ih uživanje i radost prate tokom celog aranžmana. Dodali bismo nekoliko sitnih i neobaveznih predloga Vama koji letujete. Dok budete prolazili svojim kolima pored Save, zastanite negde

zorica-mitic-1.jpg

Zorica Mitić: Pisma iz ne-prijateljske Norveške

„Mene nije sačekala romantična, prijateljska Norveška, već jedna optužujuća, prema Srbima vrlo kritična Norveška… Svi su me mrko gledali… Propaganda je bila do te mere jaka da su moju decu napadali u školi, a bosanske izbeglice su tvrdile da ću kao lekar da ih ubijem. Noću su dolazili pred moja vrata sa norveškim pristalicama i vikali: „Ubice, idite kući!“ Policija u to vreme nije mogla, a možda ni smela da nam pomogne… Srbi idu po svetu sa pečatom ratnih zločinaca, što je jako teško skinuti sa sebe. Vi koji živite u Srbiji to niste u stanju da shvatite i smatrate da ćete ulaskom u EU uspeti da popravite svoj status.

Matija Bećković: Samo ti, dijete, radi svoj posao – najvažnija srpska reč

Beseda povodom nagrade Pečat vremena za književnost. Nesporna je samo ta reč koja je pala na strašnom mestu, u odsudnom času, i dobila kosmičke razmere kao delo jedino moguće unutrašnje slobode. I ma kako se zvao taj koji je to izgovorio, on je postojao, i postojaće dok postoji onaj koji je iz njega progovorio i jezik na kojem je ta reč izgovorena. Sveta je reč,a ne čovek. O dvehiljaditoj godini hrišćanstva upisan je Vukašin iz Klepaca u svete srpske mučenike, a na ikoni novoprosijanog svetitelja našla se njegova reč: „Samo ti, dijete, radi svoj posao“ Sedamdesetih godina prošlog veka u izdanju Jevrejske opštine u Beogradu pojavio se zbornik uspomena preživelih

sladjana-stankovic-naslovna.jpg

Slađana Stanković – besmrtna niška heroina

U vremenu koje slavi razne starlete, estradne umetnice i rijaliti zvezde, teško je skrenuti pažnju na istinske heroje. Kroz svoju dugu i burnu istoriju grad na Nišavi kao svojevrsna kapija između istoka i zapada bio je poprište svih većih istorijskih događaja na Balkanu. Rušen, paljen,  pljačkan, kroz vekove uvek je velikim naporima uspevao da vaskrsne i izdigne iz pepela. Svako vreme imalo je svoje heroje, koji su besmrtnim delima velike ljubavi prema ovom gradu ostavljali budućim pokolenjima nadu i putokaz u bolje sutra. U velikoj krizi, koja je dovela do pada sistema vrednosti, malo je onih koji su očekivali da se pojavi neko ko će, i u ovom našem vremenu,

Slobodan Stojanović

Njegovo ime je Slobodan Stojanović…

Imao je samo jedanaest godina kada su ga, jedne duboke junske noći 1992. godine, roditelji šapatom probudili i rukom mu dali znak da je vreme da krenu. U zbeg. U beg pred smrću. Zoru nisu smeli da dočekaju u svojoj kući, u svom selu Donja Kamenica, u bratunačko-zvorničkom kraju. Razuzdano i krvoločno zlo se spremalo da u to svoje uobičajeno “radno vreme” dođe po njih. Kao što je prethodnih zora dolazilo po druge seljane srpske vere i nacije… Iskradali su se na prstima, pognuti, u strahu da ne nagaze na neku granu i sve ostalo što od sebe zvuk daje. Plašili su se vlastitog kašlja… Čuo se samo pseći lavež,

arcibald-naslovna.jpg

Sećanja i zavet doktora Rajsa

Neki postaju Srbi rođenjem. Neki, sa većom odgovornošću, postaju i Srbi po osećanju. Najmanje je onih koji su iznad svega Srbi po delu. Doktor Arčibald Rajs je uoči Velikog rata bio priznat stručnjak za sudsku medicinu, kriminolog od karijere. Жiveo je u zemlji koja je bila neutralna. Kada je u avgustu 1914. odlučio rešio da krene put napadnute Srbije o kojoj je malo znao, rizikovao je i život, naučnu karijeru, spokoj i sva materijalna blaga. Ali, ono što je u Srbiji video, srce mu je ispunilo drugim blagodetima. Toliko da je u smiraj života zaželeo da baš i to srce ostavi da počiva među Srbima. Na Kajmakčalanu, visoko, gde zvižde

krleza-tito.jpg

VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ: VATIKAN I TITOVA OKUPACIJA SRBIJE ILI OGLED IZ ISTORIJE KROATOPAPIZMA

Kako je Vatikan sistematski radio na rušenju države Južnih Slovena i stvaranju svojih feuda  HRVATI, SRBI I RELIGIJA U DOBA TITOIZMA   „Tito je učinio za položaj Hrvata više nego itko ikada u njihovoj povijesti. U nekoj ne znam koliko bliskoj budućnosti doći će vrijeme kada će biti objektivno valoriziran i kad će mu se priznati velike zasluge.“ Miroslav Krleža Tako je govorio Krleža (citirano na korici knjige Jasper Ridley: „Tito“, Prometej, Zagreb 2000). Svi koji su znali Franju Tuđmana, tvorca Croatia Rediviva, znali su i za njegovo divljenje Titu i maršalovom značaju na „bespućima povijesne zbiljnosti“ Hrvata. To, naravno, nije nimalo slučajno. Tito, naime, ne samo da je stvorio pretpostavke za

barake-logora-ceska.jpg

Grobovi Srba u dolini smrti

Za vreme Prvog svetskog rata u austrougarskim logorima širom Slovačke umrlo čak 8.000 Srba, a u Velikom Međeru čak 5.500. Groblje bilo dugo zaboravljeno i zapušteno, čak i iznajmljeno za trening pasa. Tek 2003. uređeno I DANAS, skoro sto godina od početka Prvog svetskog rata, potomci srpskih boraca iz otadžbine traže po Slovačkoj grobove svojih najmilijih. Pomažemo koliko možemo da utvrdimo istinu o stradanju naših ljudi i da sačuvamo sećanja na Srbe koji su kao zarobljenici ili vojnici stradali u oslobodilačkom ratu. Podigli smo im spomenik kao zahvalnost srpskog naroda svojim herojima! Ovim rečima se Stane Ribić, predsednik Udruženja Srba u Slovačkoj, obratio članovima srpske delegacije koja je tokom prošle

kravice-sahrana.jpg

„Slučajni“ požar koji je uništio dokaze o zločinima nad Srbima

Prevarili su se hroničari koji su pre 10 godina o izuzetno vrednoj dokumentacionoj građi, koju je predano sakupljala i na naučno objektivan način obradila istoričar umetnosti Bojana Isaković iz Beograda, napisali da je zauvek od zaborava otrgnuto više od 1.000 dokumenata o genocidu nad srpskim narodom u periodima od 1941. do 1945. i od 1991. do 1992. godine. Ono što nisu uspeli da urade vreme i brisači tragova genocida nad Srbima civilima, učinila je nepoznata plaćenička ruka. I to usred Srbije, u Vranju, zapalivši konak manastira Sveti Nikola, u kome su bili sklonjeni svi eksponati koji su, kroz hiljade dokumenata, govorili o genocidu nad Srbima u pomenutim periodima, kao i

kralj-petardrugi.jpg

Matić, Dinčić: Patriotizam Kralja Petra II – istina o „naredbi“ od 12.09.1944.

Gotovo da ne postoje novine u Srbiji koje malo-malo, pa objave kako je kralj Petar II Karađorđević preko radija 12. septembra 1944. godine naredio pripadnicima Jugoslovenske kraljevske vojske da pristupe Titu ili će biti obeleženi kao izdajnici i pred narodom i pred istorijom. Očigledno da istorija ništa nije naučila narod. A ruku na srce, nije ni mogla, jer su tek pre godinu dana prvi put na svetlost izašli zapisnici iz Arhiva Srbije iz kojih se vidi da je postojala partijska „Komisija za istoriju“, koja je radila od 1978. do 1989. godine, a verovatno i znatno ranije, kontrolišući osnovnoškolski, srednjoškolski i visokoškolski obrazovni sistem. Kada bi danas isti govor prepisali i

bakanski-ratovi.jpg

Pobede Srpske vojske u Balkanskim ratovima slavili su: Split, Zagreb …

Istoričar Mile Bjelajac kaže da nam se ponavljaju balkanski ratovi kroz instrumentalizaciju onoga što je i tada išlo na štetu srpskih interesa. Jedno je bilo to vreme, a sasvim drugo je njegov eho danas, poručuje Milan Terzić sa Instituta za strategijska istraživanja. Pre tačno sto godina, 8. oktobra 1912. godine, kada je Crna Gora objavila rat Turskoj počeo je Prvi balkanski rat koji se završio time što je Turska potisnuta sa Balkana, zadržavši mali “evropski” pojas oko Istanbula. Srbija i Grčka podelile su Makedoniju, Kosmet je vraćen Srbiji, a na insistiranje zapadnih sila stvorena je Albanija. O balkanskim ratovima znamo i učimo veoma malo, a zašto je tako, to je

ustase.jpg

Nemačka potcenila užasne posledice ustaške politike

“Nemačka i njeni Hrvati” je treća publicistička knjiga Urliha Šilera, a izazvala je i najveću pažnju javnosti zbog teze da je nemačka politika 90-ih propustila priliku da interveniše zbog parcijalne rehabilitacije ustaštva, što je bila i njena istorijska odgovornost. S druge strane, Šilera optužuju da je napisao antihrvatski pamflet, a u razgovoru za “Tportal” ugledni nemački novinar objašnjava šta je bio cilj njegove knjige. Kako ste uopšte došli u Jugoslaviju 1953, tada kao mladi nemački slavista? – Жeleo sam da svoje znanje ruskog iz zarobljeništva nadopunim još jednim slovenskim jezikom. Tada je bio aktuelan srpsko-hrvatski, naročito jer je Jugoslavija počela da se otvara prema Zapadu. Imao sam potpunu slobodu kretanja,

pokret-konicke-jedinice-u-okolini-stracina.jpg

Balkanski ratovi – Zaboravljene tekovine

Najjača poluga srpske politike 1912/1913. O srpskoj diplomatiji i njenoj uzdanici – narodnoj vojsci ili kako nijedna politika u kojoj se na kraju mora apelovati na upotrebu sile, vojsku, ne može uspeti ako u čitavom društvu, kod svakog njegovog člana, ne postoji jasna predstava zbog čega su odbrana ili rat u nekom trenutku neizbežni Svoditi srpsku vojsku na nekoliko vojvoda i generala ili pretenciozno zaključivati o njoj kao instituciji kroz ponašanje nekolicine zaverenika, ili članova organizacije „Ujedinjenje ili smrt“ („Crna ruka“), osnovane tek 1911. godine, pominjati samo kao slogan mesta pobeda – Kumanovo, Bitolj i Bregalnicu, vodi polako ka trošenju nekadašnjeg značenja tih simbola, ali i proizvodnji jedne neplodne analize

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.