U posljednje vrijeme vrši se ne samo revizija broja žrtava, nego i revizija istorije. Sad se više ne zna ko je dobio, a ko izgubio Drugi svjetski rat i to je prava katastrofa. Piše: Svjetlana Đuričić Kazao je ovo u intervjuu za “Glas Srpske” istoričar i magistar vojnih nauka Antun Miletić iz Beograda te naglasio da se revizijom bave i mnoge državne ustanove u Srbiji. GLAS: Šta stoji iza tih pokušaja revizije istorije i zašto se uglavnom pokušava umanjiti broj srpskih stradalnika u Drugom svjetskom ratu, a najviše u Jasenovcu? MILETIĆ: Zato što je najviše Srba ubijeno u Jasenovcu. Srba je najviše bilo i u partizanima, dvije trećine je bilo

Insistiranje na akribičnosti prilikom utvrđivanja broja stradalih Srba u Jasenovcu, logoru anihilacije svake akribičnosti, dovelo je do (po)grešnih brojeva, suprotno namjeri revnosnih istraživača, ali sasvim u skladu sa namjerom ustaških zlikovaca i savremenih revizionistčkih (post)ustaških agitropovaca, svih triju vjerozakona. Tako se u “akribičnosti” popisivača jasenovačke nekropole “potkrao” još jedan zaborav. Obnavljanjem zaborava u “akribičnim” brojevima, jasenovačke žrtve dvostruko su pogubljene. Prvim pogubljenjem nanošena je patnja žrtvama, dok se njihovim drugim pogubljenjem, gubljenjem u umanjenim brojevima, nanosi patnja živim em-pa(m)tiocima Jasenovca – sadašnjim i svim budućim, iživljavanjem nad njihovim pamćenjem i njihovim osjećanjima. Tako se tobože naučno savjesna matematika zločina – ni najmanje slučajno – preokreće u zločinačku „matematiku“, kojom se