
Vječno srpsko čuđenje ustaštvu
Da li je moguće da u 21. vijeku neko pjeva o tome kako će piti krv, da slavi ubijanje djece i koncentracione logore, a da čitava država na čelu sa predsjednikom to podržava? Moguće je. U tzv. Islamskoj državi možda, a u Hrvatskoj sigurno. Mene ne čudi što to Hrvati pjevaju, čudi me što se nakon svega Srbi tome čude. Neki mogu otići još dalje, pa pitati „nakon čega svega“? Povijest hrvatsko-srpskih odnosa je povijest teških riječi. I još težih djela. Povijest hrvatsko-srpskih odnosa je povijest hrvatske mržnje i netolerancije. I povijest stalnog srpskog praštanja. I čuđenja. Pa praštanja, pa opet čuđenja. Na svaku srpsku ispruženu ruku bratstva i pomirdbe













