„Znate li koliko je ljudi ubijeno u Jasenovcu“? „Ovisi ko tumači. Ako tumači neprijatelj domovine, jako puno, ako prijatelj domovine, onda je druga priča“. Pitanje je postavio novinar RTRS-a Denis Bojić a odgovor dao „prijatelj domovine“. Još je dodao da je u Jasenovcu stradalo najviše Hrvata i potpuno samouvereno dodao: „Sto posto“. Nije jedini koji je u toj anketi dao odgovor da je Hrvata stradalo najviše. „Hrvati, Hrvati, najviše je hrvatski narod stradao“. Neki su tvrdili da su najveće žrtve Jasenovca ipak bili, kako oni kažu, „Židovi“, pa Hrvati, pa možda i, to svakako nije sigurno, i Srbi. „Baš me briga. Ne predstavlja mi to nikakvu važnost“, rekao je jedan

Ministar za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja Srbije Aleksandar Vulin rekao je da će Hrvatska morati da se opredijeli, da li da njeguje vrijednosti Blajburga i strijeljanih ustaša ili vrijednosti pobijene jasenovačke djece i ustaških žrtava. „Ne može ista država da donese venac i u Blajburg streljanom ustaši, i da kaže da on zaslužuje poštovanje i sećanje, i da ista ta država odnese venac zaklanom jasenovačkom detetu i da kaže da i ono zaslužuje sećanje i poštovanje“, rekao je Vulin. On je ponovio da je Blajburg najveće okupljalište fašista u Evropi i da tu istinu ništa ne može da promijeni, te da je posebno žalosno i opasno što se

Napomena: Ova ili ovakva izložba o Jasenovcu, nigdje nije postavljena i nikada se nije desila. Samo što sam u društvu dvoje prijatelja ušao u zdanje Narodne Skupštine, portir sa kažiprstom na usnama nas upozori da budemo tihi i uputi nas prema centralnoj sali. Svakome od nas dao je po tanku voštanicu. Mada je već bilo veče, svjetla bijahu pogašena ali je svjetlucanje fluorescentne staze kojom smo hodali pokazivalo put prema mjestu gdje se trebala održati izložba “Novomučenici jasenovački – 75 godina – pravo na nezaborav”. Ali, već na samom ulazu u velelepnu dvoranu dalo se naslutiti da te avgustovske večeri nećemo svjedočiti izložbi kakve smo do tada imali prilike da

Sjajno, ne moramo ništa da platimo i neko drugi će da obavi posao umjesto nas. Daćemo im sve što imamo – arhiv, materijal, logistiku (da li besplatno ili uz naknadu?). Samo, da li će nam se dopasti rezultat tog posla? Kome ćemo da se požalimo, ako slika i poruka koju taj film pošalje u svijet ne bude onakva kakva treba da bude – istinita? Piše: Zorica Đoković Zašto mislimo da će stranci bolje ispričati ovu strašnu priču srpske nacionalne istorije, koja nije samo srpska, ali se nas Srba najviše tiče? Samo zato što imaju pare koje mi, navodno, nemamo (a imali smo da izdvojimo nekoliko miliona u ime navodnog genocida

Smatram da gospodinu Mišini, kao direktoru Muzeja žrtava genocida u Beogradu ostaje da se izvini svima onima koje je svojim neodgovormim izjavama u javnosti uvredio i da se odrekne neistina koje je izgovorio. U svojim izlaganjima, koje je prenelo više medija u Srbiji, Veljko Đurić Mišina, Direktor Muzeja genocida u Beogradu, je izjavio sledeće: „Srboljub Živanović je 1964. godine bio mlađi asistent Zavoda za anatomiju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. Početkom godine, voljom i dozvolom visokih političkih i državnih (znači i bezbednosnih) struktura, postavljen je za člana naročite komisije…“ (nije tačno) „…da sve to bude fotografisano i snimljeno filmskom kamerom“… (nije tačno) „…u tim dostupnim javnosti dokumentima vidi se nešto