arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Ranko Radelić: BILOGORSKI PREZIMENIK – Ispravke i dopune 1. izdanja

U subotu, 12. marta 2022. u štampariji „Donatgraf“ u Grockoj završeno je 2. izdanje „Bilogorskog prezimenika“, odnosno, samo ispravke i dopune prvog izdanja objavljenog na 467 stranica. Tako sa novim informacijama imamo pun pregled bilogorske onomastike na 584 stranice. Integralni tekst ovog izdanja (117 str.) možete preuzeti na linku OVDJE, a za ovu priliku objavljujemo uvod u ovu publikaciju. „Večernja Moskva“ je u nastavcima počela objavljivati, čini mi se 1962, roman Mihaila Bulgakova Majstor i Margarita. Bila je to četrnaesta verzija knjige, a vjerovatno bi ih bilo još da autor nije poginuo 1943. Bilogorski prezimenik je profana knjiga koja svoju inspiraciju ne crpi iz nepreglednih pejsaža i trnovitih gustiša vlastite

Mihailo Medenica

Njena ekselencija Jelena Milić, ambasador bede i jada!

Nije Jelena Milić tek bedni čauš onog NATO pakta s đavolom, ono blato i smrad druge Srbije..Jelena Milić je mnogo više i mnogo opasnije od sveg toga- ona je sve ono što suštinom nismo i sve ono što nam se nameće da nam valja biti. Kao takva je imenovana za ambasadora Srbije u Hrvatskoj. U Hrvatskoj će Srbiju predstavljati neko za koga je Jasenovac senovito izletište na Savi! Neko za koga je „Oluja“ povetarac, lahor što je razvejao maslačke… Neko ko će na zgarištu srpskog doma požaliti vatru… U Hrvatskoj će Srbiju zastupati kao optuženika besčasni advokat po službenoj dužnosti, advokat koji bi slavio da mu „branjenik“ dopadne vešala… Jelena

Makormik: Hapšenje Pavelića bio preveliki rizik za SAD i Vatikan

Američki istoričar Robert Makormik izjavio je da je Vatikan veoma dobro znao za zločine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), a da je hapšenje hrvatskog ratnog zločinca Ante Pavelića spriječeno jer je neko zaključio da je to preveliki rizik za Vatikan i SAD.  “Vatikan je veoma dobro znao šta se događa u NDH, njihovi predstavnici bili su prisutni u Hrvatskoj tokom rata”, kaže Makormik, koji je autor knjige “Hrvatska pod Antom Pavelićem: SAD, ustaše i genocid u Drugom svjetskom ratu”. Makormik ocjenjuje da bi dokumenti iz perioda Drugog svjetskog rata koje Vatikan stavlja na raspolaganje trebalo da pruže važne informacije o bijegu Pavelića. “Do sada dostupni dokumenti ukazuju da je Pavelić

Jasenovac spomenik

Deca Jasenovca

Revizionisti i mnogi javni delatnici koji imaju za cilj da negiraju kako genocid u NDH, tako i razmere tog genocida, nastoje da svoje argumente usmere na polje kvantitativnog aspekta genocida. Kvantitativni aspekt genocida je svakako vrlo važan aspekt genocida koji su ustaše sprovele nad Srbima, Jevrejima i Romima. Međutim, negiranje i redukcija broja žrtava počivaju na problematičnim teorijskim, ali i empirijskim osnovama. Pored teorijske i empirijske problematičnosti, neophodno je ukazati da pored kvantitativnog, postoji i kvalitativni aspekt genocida, koji se neopravdano zanemaruje kao kontra-argument kada revizionisti nastupe sa pozicija pozivanja na zvanične podatke određenih institucija. Upravo kvalitativni apekt odnosno priroda zločina, metodološki standard ubijanja, ideologija ustaškog pokreta, psihopatološki profili ubica

ZAŠTO SE ODRIČEMO BORACA REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE?

Izglasavanjem Zakona o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica, koji je na snazi od 01. januara 2021, nakon više od dve decenije prekinut je odnos države kao stroge „maćehe“ ratnim veteranima, i načinjen ogroman pomak prema onima koji su tu istu državu branili svojim životima. Piše: Dušan Opačić Donet je jedan Zakon koji definiše položaj boraca, a u kome se jasno naglašava briga o njihovim porodicama (živih i poginulih), njihova prava i određene subvencije koje uživaju. Da li je Zakon idealan ili ne, to je već druga tema i može se o tome diskutovati, ali svakako da isti taj Zakon predstavlja kraj tišine, okretanja leđa

Podrška profesoru Koviću: Učili ste nas važnosti spoznaje ko smo!

Ponosna sam na svaku ocjenu i svaki naš ispit, a šta je ispit nego razgovor dva prijatelja. Ponosna sam na one desetke, na ona predavanja koja su bila drugačija i inovativnija. Nisu to bila puka čitanja sa papira, niti „jedva čekanje“ da izađete iz učionice, to su bile debate kroz koje bi za dva sata ni ne znajući prelazili i knjigu od 300 stranica. Piše: Svjetlana Samardžija Dragi profesore, Republika Srpska je bila i biće vaša druga domovina. Toliko je dobrih ljudi, prije svega, pa onda istoričara izašlo ispod vašeg pera istine, pera istorije. Vaši su nas časovi učili i o umjetnosti, i o književnosti i o istorijskim tokovima i

Trag: Heroj sa Povlena

Imao je svega 19 godina i odbio je da posluša samo jedno naređenje – ono koje se odnosilo na predaju. U smrt, ali i večnost, otišao je sa svojim nadređenim, majorom Milanom Tepićem. Vojnik Stojadin Cole Mirković, junak je sa padina Povlena kojim se ponosi ceo valjevski kraj, ali o kome šira javnost, nažalost, malo zna. Major Milan Tepić je 29. septembra 1991. godine, kako bi sprečio predaju skladišta municije pripadnicima hrvatskog Zbora nacionalne garde, minirao objekat u Bedeniku kod Bjelovara, u kojem je bilo 170 tona eksplozivnih sredstava. Pored Tepića, poginuo je i vojnik na odsluženju redovnog vojnog roka, Stojadin Mirković koji, uprkos majorovoj naredbi, nije hteo da se

Dušan Buković: SELO POLAČA U BORBI ZA SLOBODU

Iz publikacije: Jovan Ivekić, Polača u borbi za slobodu, „Srbija – Serbia“, jun 1978, Fruitland, Ont., Canada Ne ulazeći ni u kakve druge komentare, danas smo bili u prilici da posetimo veliku Univerzitetsku biblioteku u kojoj se nalazi preko dva miliona knjiga, stranih i domaćih, gde smo pronašli i ovaj članak Jove Ivekića koji je objavljen u Đujićevoj „Srbiji“, pod naslovom “Polača u borbi za slobodu“, gde između ostalog stoji: „U podnožju kršne i ponosne Dinare ističe se poznato srpsko selo Polača u Dalmaciji. Ono se sastoji od većeg broja manjih zaseoka, grupisanih u Velikoj i Maloj Polači i Podinarju. Polača po broju stanovnika spada u veća naselja u Dalmaciji.

Zafranović: Snimanje filma o zločinima u Jasenovcu počinje u junu

Nekadašnji student legendarne, prestižne Praške filmske škole – FAMU, godinama se bavi analizom zla u vrijeme fašizma, što se jasno ogleda u njegovoj ratnoj trilogiji – „Okupacija u 26 slika“ (1978), „Pad Italije“ (1981) i „Večernja zvona“ (1986), filmu „Krv i pepeo Jasenovca“ (1983) ili dokumentarcu „Zalazak stoljeća – Testament L. Z.“ (1994). Filmski reditelj Lordan Zafranović već decenijama priprema film o zločinima u Jasenovcu radnog naziva „Djeca Kozare“, za Tanjug najavljuje da bi snimanje tog ostvarenja trebalo da počne u junu ove godine. Veoma dugo već pripremam taj film koji sada već nosi i drugi naslov „Zlatni rez 42“. Priča je podignuta na drugi nivo od prve verzije scenarija

Đurđica Dragaš: Džaba ste pevali Skorpionsi, nema nam spasa!

Mota mi se ovih dana po glavi refren poznate pesme. Razmišljam, šta li danas rade ta „deca sutrašnjice“ koja su se rađala kad i ova pesma?! Koliko njih uopšte i zna za nju? Koliko tridesetogodišnjaka  prepoznaje poruku koju su, početkom devedesetih godina prošlog veka, svetu želeli da prenesu Skorpionsi?! „Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away In the wind of change…“ Baš ti tridesetogodišnjaci ratuju i ginu ovih dana u Ukrajini. Nije im ni na kraj pameti pesma koja je predviđala da će „vetar promena“ doneti mir, ljubav i napredak. Sećaju je se, verovatno, samo njihovi prestravljeni roditelji.

svece-crkva.jpg

Život u neprebolu

U „Veritasu” se zalažemo za princip da svaka žrtva mora da ima ime i često sam u javnim nastupima pozivao sve građane da provere da li su njihovi stradali rođaci u Drugom svetskom ratu uvedeni u taj popis, pa ako nisu da popune upitnik Muzeja žrtava genocida kako bi bili naknadno upisani. „Veritas” je u posedu popisa žrtava Drugog svetskog rata koji je 1966. objavila Savezna popisna komisija na kojem se nalaze žrtve „fašističkog terora i domaćih izdajnika” svih naroda i narodnosti koji su živeli na području SFRJ. Na tom spisku se nalazi oko 657.000 imena, među kojima je oko 393.000 srpskih žrtava, što je mnogo manje od zvaničnih i

Izveštaj o sistematskim napadima, ubistvima i ugnjetavanju Rusa u poslednjih osam godina u Ukrajini

U dokumentaciji se taksativno navode napadi, mučenja, ubistva i ugnjetavanje Rusa koje traje više od osam godina  Ukrajinski ekstremisti na čelu sa predsednikom Volodimirom Zelenskim punih osam godina napadaju, muče, progone i ubijaju Ruse! Ovo se navodi u dokumentu koji su objavili Rusi, a u kojem se taksativno navodi kroz kakvu torturu prolaze već godinama u Ukrajini. U ovom dokumentu pobrojani su napadi ukrajinske vojske na Lugansk (LNR) i Donjeck (DNR), ali i konkretni primeri ugnjetavanja ljudi samo zato što su Rusi. Osim toga, u dokumentaciji se navodi i kako zapadni moćnici godinama podržavaju režim u Ukrajini, pružaju im finansijsku i vojnu pomoć, ali i ćute na otvoreno veličanje fašizma

„Genocid je mrlja koju SAD nikada neće oprati“

Ministarstvo inostranih poslova Kine je objavilo članak pod naslovom „Istorijske činjenice i stvarni dokazi o genocidu nad Indijancima u SAD-u“. Članak od 10.000 karaktera detaljno opisuje tragični proces uništenja Indijanaca, od fizičkog do kulturnog, i njime ukazuje kroz činjenice da su SAD počinile brojne zločine kršenja ljudskih prava.U članku se navodi da statistike pokazuju da je indijansko stanovništvo palo sa 5 miliona 1492. godine na 250.000 početkom 20. veka. Takođe i kako je populacija Indijanaca naglo opadala. Naime prisilna asimilacija i kulturni genocid nad Indijancima u SAD-u bili su pođednako gnusni, potpuno su lišili indijanska plemena autonomije i učinili ih ekonomski osiromašenim, prenose kineski mediji. Kao rezultat toga, američki Indijanci

80 GODINA OD USTAŠKOG ZLOČINA U BILEĆKOM SELU BRESTICE

“Kada bi se u jame hercegovačke, u te tamne bezdanice bez sunčeva zraka, u okrilje žalosti i mraka, slile sve suze koje za srpskim mučenicima proliše majke i sestre, očevi i braća, kćerke i sinovi, e preljevala bi voda iz tihh bedana”, to mi reče jedan čestiti starina u selu Čavšu na obodu Popovog polja gdje ustaše zločin počiniše. Istu priču mogli bi čuti na svakom koraku tužne i žalosne, ali nikad pokorene, nikad utamničene zemlje Hercegove koja još rane izvidala nije. Na današnji dan, u zoru 2.marta 1942. godine srpsko selo Brestice napali su muslimani susjednog gatačkog sreza. U tom napadu poginulo je 46 Brestičana, a 43 ranjeno. Među

PETICIJA – SRPSKA NARODNA ČITAONICA I KNjIŽNICA U VREPCU

Obzirom na ogromnu nepravdu učinjenu prema Vrepčanima i srpskoj zajednici uopšte, prepisivanjem Doma u Vrepcu i uknjižavanjem na grad Gospić,od strane grada Gospića u roku svega 14 dana, potpisivanjem ove peticije želimo iskazati neslaganje i ogorčenost ovim činom. Za one kojima nije poznato o čemu se radi, donosimo kompletan tekst peticije. Pozivamo sve Vrepčane, komšije iz susjednih nam sela kao i ostale građane na složnost i na iskazivanje podrške ovoj peticiji. Podrška se može poslati na e-mail adresu: [email protected] ili na broj telefona +381/64/4656 204 (SMS,Viber,WhatsApp). U poruci treba napisati slijedeće: PODRŠKA PETICIJI, Ime i Prezime i Grad.Hvala svima na podršci. UPRAVNI ODBOR SNČK U VREPCU Vezane vijesti: Progutan vrebački

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.