arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Parastos povodom godišnjice zločina hrvatske vojske u akciji „Medački džep“

Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ organizovalo je u Crkvi Svetog Marka u Beogradu, povodom 28. godišnjice zločina hrvatske vojske u operaciji „Medački džep“, parastos za ubijene Srbe. Hrvatska vojska je 1993. godine izvršila operaciju „Medački džep“. U toj operaciji, koja je trajala od 9. do 17. septembra 1993, ubijeno je trideset šest civila i pedeset dva vojnika Republike Srpske Krajine. Sudbina nekih žrtava još uvek je nepoznata, a zločinci koji su za to odgovorni i dalje su na slobodi ili su dobili blage kazne. To su, međutim, samo brojevi iza kojih se kriju užasne ljudske priče, o čemu govori Mile Rajčević, nekadašnji meštanin Divosela – mesta koje, prema njegovim rečima,

Veritas: Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba iz „Medačkog džepa“

Devetog septembra 1993. godine Hrvatska vojska je iznenada izvršila agresiju na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, smještena južno i jugoistočno od Gospića u tzv. “Medačkom džepu”, koja su se do tada osamnaest mjeseci nalazila pod zaštitom UN-a. Hrvatska vojska je u nastupanju pljačkala, palila, rušila kuće, trovala bunare, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere. Ono što nisu uspjeli u nastupanju, pobili su i uništili u povlačenju, koje je, uz posredovanje UNPROFOR-a, potrajalo do 17. septembra iste godine. Tragedija “Medačkog džepa” odvijala se pred očima UNPROFOR-a, koji ovaj put nije bio samo pasivni posmatrač, već je uzeo i aktivnog učešća u pokušaju da preuzme kontrolu nad ovim područjem

Princip ''spržene zemlje'' - Medački džep poslije napada hrvatske vojske

Godišnjica masakra u Medačkom džepu

Devetog septembra 1993. godine Hrvatska vojska je iznenada izvršila agresiju na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, smještena u tzv. “Medačkom džepu”, južno i jugoistočno od Gospića, koja su se već osamnaest mjeseci nalazila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Srpski narod, vojska i policija su vjerovali u djelotvornost UNPROFOR-a, pa je i zbog te opuštenosti agresor brzo ovladao navedenim prostorima. Hrvatska vojska je u nastupanju pljačkala, palila, rušila kuće, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere. Nakon što je potpisan Sporazum o kontroli “Medačkog džepa”, po kojem su se i hrvatska i srpska strana, uz posredovanje međunarodne zajednice, saglasile da se hrvatske snage povuku sa okupirane teritorije do 15. septembra

Novi Obilić: Priča o Ivanu koji je poveo 12 srpskih vojnika na 300 OVK specijalaca

Oko podneva, na granični kamen C 4/6 (oko 400 m od karaule) koji je sa 12 vojnika branio vodnik Ivan Vasojević (rodom iz Sjenice), preko proplanka je krenulo u napad oko 300 boraca specijalne jedinice OVK (svi u crnim uniformama). Naredio sam mu zatim da se u slučaju ozbiljnijeg prodora neprijatelja povuče na rezervni položaj, da ne otvara vatru bez velike potrebe i da strpljivo čeka pojačanje koje je već upućeno. Izvestio je da je razumeo naređenje. Usledilo je zatišje. Vasojević je izvestio o brojnosti protivnika i zahtevao artiljerijsku podršku u slučaju da krenu dublje na našu teritoriju. Naređeno mu je da ne preduzima ništa osim naređenih mera. Izvestio je

Petar Dragišić: USTAŠE U BUGARSKIM DOKUMENTIMA

U dve bugarske knjige pronašli smo više informacija o stanju u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, a deo izvoda iz izabranih dokumenata preveli smo na srpski. Iz Dnevnika bugarskog ratnog premijera Bogdana Filova prenosimo pasus u kojem nalazimo Pavelićevo priznanje o ubistvu 400 hiljada Srba u NDH do proleća 1942. godine i planu da se pobije još toliko preostalih Srba. Druga knjiga predstavlja zbirku dokumenata o vezama Bugarske i NDH koju je 2004. godine objavio bugarski državni arhiv. Iz ove zbirke preveli smo nekoliko strana na kojima nalazimo izjave čelnih ljudi ustaškog režima o teroru nad Srbima, politici NDH prema muslimanskom faktoru, ali i ekstravagantna razmišljanja Ivana Vanče Mihailova, koji se tokom

NAJAVA: U Beogradu parastos za Srbe ubijene u Medačkom Džepu

Udruženje porodica nestalih i poginulih lica „Suza“ sa sjedištem u Beogradu, organizuje parastos za Srbe koji su ubijeni septembra mjeseca 1993. godine u operaciji hrvatske vojske „Medački džep“ (kod Gospića u Hrvatskoj). Parastos će se služiti u četvrtak  09. 09. 2021. godine u crkvi Sv. Marka u Beogradu sa početkom u 11 časova. Nakon Parastosa u Tašmajdanskom parku biće položeno cvijeće na spomen ploču stradalim Srbima u ratovima devedesetih. S poštovanjem,                                                                                                                                              Predsjednica: Dragana Đukić

STRADANjE PORODICE IZ ŠIDA: Draganovog pradedu streljali sa Savom Šumanovićem

Draganu Petroviću iz Šida u antifašističkoj borbi stradalo petoro predaka. Na Veliku Gospojinu 1942. ustaše su odvele i mučki ubile 200 Šiđana Velika Gospojina, 28. avgusta ratne 1942. godine, u istoriji sremske varošice Šid ispisana je najcrnjim slovima. U koloni od dvesta ljudi, ugledni domaćini, radnici, učitelji, advokati… ujutru u šest sati, odvedeni su put Sremske Mitrovice. I niko od njih više se nije vratio. Mučeni su i streljani dan-dva kasnije i sahranjeni u zajedničkoj grobnici. Među njima je bio i ugledni proizvođač hmelja Sima Raketić, tada četrdesetdevetogodišnjak, a njegov praunuk Dragan Petrović i danas se trudi da sačuva od zaborava njegovo stradanje i stradanje još četvoro članova familije tokom

Podsećanje na stratišta zla u hrvatskom ustaškom logoru Jasenovac

(Odlomci iz knjige „U mučilištu-paklu JASENOVAC“ Đorđa Miliše, vlastito fototipsko izdanje, Zagreb, 1945, reprint: NIP Politika, Beograd, 1991.) Uslijed stalnog pridolaska, u paklu Jasenovcu sakupio se golemi broj zatočenika. O podne, svi zatočenici pred kazanima čekali su poredani po dvoje u dugim nizovima („repovima“). Ođednom dojurio do pred same kazane automobil i iz njega izašao Ljubo Miloš. Dozvao glavnog kuhara i upitao, koliko ima zatočenika. Odgovorivši da će odmah izviditi i javiti mu broj, Miloš jedva spomene: „Nije potrebno, vas je“… nastavi svom šoferu, da mu iz auta preda njegovu „šmajsericu“, s kojom prostrelja nekoliko stotina zatočenika. Svi ostali razbježani zatočenici morali su se vratiti i preko mrtvih drugova primati

Pomen na 13 zaklanih vojnika JNA u Hrvatskoj

Svirepo ubistvo 13 zarobljenih pripadnika JNA na Koranskom mostu dokumentovao je u svojoj knjizi „Logorište i Koranski most, da se ne zaboravi“, pukovnik Boro Ercegovac kojeg je na pisanje pokrenula presuda hrvatskog suda od četiri godine zatvora koljaču Mihailu Hrastovu. Ercegovac je naveo da je knjiga ustvari spomenik onima koji su ubijeni kao zarobljenici 21. septembra 1991. godine, ali i junacima proboja iz kasarne „Logorište“ u Karlovcu. Kao ratnog komandanta, kako je istakao, susret sa porodicama nedužnih žrtava obavezivao ga je na jedan ovakav spomen. „Shvatio sam da je to moja ljudska i moralna obaveza, jedna vrsta podnošenja raporta mojim poginulim i preživelim saborcima. Mojim junacima kojima sam komandovao. Ovo

Studenti istorije u posjeti srpskim stratištima u Hercegovini

Grupa od 70 studenata i pet profesora, uglavnom sa Departmana za istoriju Filozofskog fakulteta iz Niša, ali i sa drugih studijskih programa posjetila je danas jamu Ržani Do i spomen kosturnicu u selu Veličani, gdje su došli u okviru stručne ekskurzije – zajedničkog programa filozofskih fakulteta iz Istočnog Sarajeva i Niša. Dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović, jedan od inicijatora i domaćin studentske posjete istorijskim mjestima stradanja Srba na ovim prostorima, izrazio je zadovoljstvo što su studenti iz Niša sa svojim profesorima imali priliku da vide srpska stratišta u Hercegovini. On je naveo da je sa kolegama sa Filozofskog fakulteta u Nišu došao na ideju o ovoj

Nikola Milovančev: SLUČAJ LISTA DžERUZALEM POST

Besramna manipulacija i tendenciozno skrivanje činjenica Povodom agresivnih i dobro organizovanih pokušaja da se umanji broj žrtava u logoru Jasenovac, ekskluzivno objavljujemo javnosti malo poznate činjenice – izveštaje stručnjaka koji su radili na rasvetljavanju istine o stradalima u ovom zloglasnom logoru, ali i na drugim područjima NDH. Minulih godina svedoci smo intenziviranja besramnih pokušaja da se umanji broj žrtava Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, posebno žrtava u logoru Jasenovac, kao najvećem stratištu na području nekadašnje jugoslovenske države. U avgustu ove godine su oglašavanja tim povodom prevršila svaku meru.Nije na nama da se bavimo pitanjem da li uopšte postoji autor, ili ko je inspirator, članka koji je objavljen a zatim povučen

Genocid nad „nepoćudnima“ u NDH: Kriminološki profil ustaških zločinaca

Stava sam da je ovaj tekst najbolje započeti izjavom Gideona Grajfa koji kaže: „Po broju žrtava, brutalnosti i stepenu izazivanja patnje Jasenovac zauzima prvo mjesto od svih logora u Drugom svjetskom ratu“. Piše: Vladimir Vučković, magistar kriminologije Na našim prostorima vladali su mnogi osvajači, ali niko nije počinio veća zvjerstva i svirepost od ustaškog režima u NDH. Teško je opisati razmjere zločina koji su počinjeni na teritoriji NDH u periodu od 1941-1945 godine, jer je u svakom gradu na području te zločinačke tvorevine postojao neki zatvor, logor ili gubilište u kojima su svakodnevno ubijani nedužnih ljudi. Njemačka vojska je 10. aprila 1941. godine svečano dočekana u Zagrebu, nakon čega je

Nikola N. Živković: O nekim Jevrejima i njihovom pogledu na stradanje Srba (i Rusa)

Srbi se ubrajaju u narode koji su poslednjih nekoliko vekova mnogo stradali. Marek Edelman, kao Jevrejin, izgleda želi da njegov narod i ovde zauzima istaknuto, prvo mesto. Nikola N. Živković (Foto: Sonja Rakočević) NAPOMENA: Ovaj prilog je prvi put objavljen 12. 3. 2021. Ponedeljak, 2. avgust 1993. Najzad sam oko ponoći našao vremena da pregledam štampu. Među retkim nemačkim važnijim novinama, gde može da se nađe pokušaj objektivnog izveštavanja o građanskom ratu u Jugoslaviji, nalazi se „Frankfurter rundšau”. U članku od 31. jula 1993. stoji izjava Mareka Edelmana: „Od Aušvica ka Sarajevu ili: O kukavičluku Zapada… Činjenica jeste da je reč o bivšim komunistima koji sprovode ove metode u ime

Cijela istina o Garavicama još nije izašla na vidjelo

Istina o ubistvima u Garavicama nadomak Bihaća, jednom od najvećih srpskih stratišta iz vremena Nezavisne države Hrvatske (NDH), decenijama je zataškavana, a o krvavoj sudbini više od 12.000 ubijenih Srba i nestanku čak i cijelih porodica, ponekad se šaputalo daleko od očiju javnosti. Danas, pred 80. godišnjicu od pokolja, slike su jasnije, a riječi glasnije. Tim riječima sagovornici “Glasa Srpske” su pokušali da objasne zbog čega se o stravičnim zločinima ustaša nad Srbima 1941. godinama nije pričalo i zbog čega je važno da srpski narod ispravlja takve i slične greške iz prošlosti.   Obilježavanje godišnjica stradanja u Garavicama u posljednje vrijeme je u organizaciji Odbora Vlade Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih

Institut Arčibald Rajs: Rastuća plima podilaženja falsifikatorskim hrvatskim tezama u srpskim krugovima

Ovo je zadnji trenutak da se spreči sunovrat istorijske svesti u srpskom narodu, a pre svega među mlađim pokolenjima. Kontroverza oko broja jasenovačkih žrtava ponovo je oživela među Srbima, izgleda zaslugom nepostojeće osobe sakrivene iza lažnog profila navodnog Australijanca jevrejskog porekla „Davida Goldmana,“ čiju je apologiju logora smrti Jasenovac pre kratkog vremena objavio nekada ugledni izraelski dnevnik „Džeruzalem Post.“ Farsična tvrdnja o broju žrtava Jasenovca, koja se u tekstu što je u Izraelu objavljen pripisuje fantomu „Davidu Goldmanu,“ kreće se između 2.500 i 4.500. Ta procena se taman uklapa u izjavu jednoga od komandanata tog logora smrti, Dinka Šakića, datu pred hapšenje u Argentini, da zatvorenike (a po Šakiću, „svi

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.