arrow up
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish
POMOZITE NAŠ RAD DONACIJOM
Ж | Ž
sr Serbian
hy Armenianhr Croatiannl Dutchen Englishfr Frenchde Germanel Greekiw Hebrewhu Hungarianit Italianno Norwegianpl Polishru Russiansr Serbiansl Slovenianes Spanish

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (2): Kako je stvorena Krajina

18. decembar 2020.

Svetozar Livada u svojoj poslednjoj knjizi „Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj – 1880-2011“, navodi da prvi istorijografski zapisi o naseljavanju Srba u severnoj Dalmaciji (Dalmatinska zagora) datiraju još iz 14 veka, tokom vladavine plemena Šubići „kao najdugovečnijeg vlastodržaca od 12 hrvatskih plemena“. Kasnije, ova doseljavanja bivaju snažnija i brojnija, a masovnije naseljavanje srpskog stanovništva počelo je kada „Bosna šapatom pade“ 1463. godine, a zatim i u 16. i 17. veku. Nakon što je Hrvatska zahvaljujući turskoj ekspanziji opustošena i rakomadana, sa gubicima koji se procenjuju na čak 400.000 stanovnika, bilo je potrebno nešto učiniti i zaštititi preostali deo teritorije od daljeg upada i pljački. Rešenje je pronađeno u

Stradanje naroda Prnjavorskog kraja (2) Masovni zločin nad ženama i djecom u selu Kremna 16. decembra 1941.

18. decembar 2020.

U noći 30. novembra 1941. godine, hrvatske ustaše i nekoliko komšija Mađara sa Vučijaka, ubili su iz zasjede ustanika Branka Petrovića, nedaleko od njegove kuće. Branko se tu noć vraćao iz ustaničke baze na Ljubiću. Odmah potom, hrvatske ustaše predvođeni Mađarom sa Vučijaka Pištom Erdekom, dolaze do kuća Brankove braće, Laze, Koste i Rajka Petrovića, te ih istjeruju iz kreveta, vežu žicom i uz udarce i zlostavljanja tjeraju prema mjestu gdje je Branko ubijen. Piše: Bojan Milijašević Brankov brat Kosta Petrović svjedoči: „Kada su nas dotjerali do mjesta gdje je ležao Branko mrtav, Pišta nas upita: Ko je ovaj? Naš brat Branko, rekosmo. Znamo da i oni to znaju. Onda

NAPADI NA SOKOLSTVO U BANOVINI HRVATSKOJ

17. decembar 2020.

Hrvatski separatisti organizovali su napade na članove Saveza Sokola tridesetih godina 20 veka u tadašnjoj Savskoj i Primorskoj banovini. U Osijeku je održan sastanak sokolskih radnika na selu u prostorijama župe Osijek. Prema izveštajima sokolskih radnika na selu istaknuto je da rad u većini jedinica na selu skoro zastao, a uzrok su bile nezdrave prilike na terenu. O tim nezdravim prilikama bilo je pisano u listu „Sokolski glasnik“ : „U nekim mestima sokolski radnici izloženi su i teškim pretnjama, a sokolski domovi su napadani i oštećivani. U drugim pak jedinicama osujećen je rad premeštajem sokolskih radenika.” (1) Sokolsko društvo Dubrovnik uputilo je 28. jula 1938. predstavku M. Stojadinoviću : „Da

Dokumentarni film “Dobrovoljno umro”

17. decembar 2020.

Dokumentarni film “Dobrovoljno umro” autora Branka Lazića u produkciji RTRS-a je priča o Radi Radivojcu koji je kao dijete preživio stradanja u ustaškom logoru Jasenovac. Jula 1942. godine po završetku ofanzive na Kozari, u ovoj logor zatočeno je 12.236 đece, otete od roditelja, bez ikakvih uslova za život. Samo nekolicina đece preživjela je strahote ovog pakla. Među njima bio je i i Rade Radivojac. Selekcija međunarodnog TV festivala Bar , Crna Gora, 2009 Specijalna projekcija, Beogradski festival dokumentarnog i kratkometražnog filma 2010. Nacionalna selekcija INPUT Budimpešta 2010. Selekcija međunarodnog festivala dokumentarnog i kratkog igranog filma “PRVI KADAR” Istočno Sarajevo, BiH 2010. Nagrada žirija na festivalu dokumentarnog filma ”Bdenje duše”Sremski Karlovci,

Stradanje naroda Prnjavorskog kraja (1) Narodni heroj Miloš Vujaković i stradanje Srba u Štrpcima tokom Drugog svjetskog rata (spisak stradalih)

17. decembar 2020.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, mjesta Prnjavorskog kotara su znatno manje postradala od drugih krajeva Nezavisne Države Hrvatske, gdje su zločini njemačkog okupatora i nove hrvatske države prerasli u totalni genocid. Međutim, ratne strahote, zločini i stradanja nisu zaobišli ni teritoriju Prnjavora. Piše: Bojan Milijašević Tokom Drugog svjetskog rata na ovom prostoru desilo se nekoliko strašnih masovnih zločina, od kojih su ostali upamćeni pokolji žena i djece u Kremni i Štrpcima, strijeljanja civila u znak odmazde, kao i zatvaranja i deportacije prnjavorskih Srba u hrvatske logore smrti, ali i nacističke logore Trećeg Rajha. Prnjavorčani su ostavili svoje živote po logorima Prnjavora, Dervente, Stare Gradiške, Jasenovca, Banjice pa sve do Narvika

Manastirec, zločin koji traje i danas

16. decembar 2020.

Na jugozapadu Makedonije propada zaboravljena i oskrnavljena kapela naših stradalih predaka. Teško je zaključiti gde su kosti ubijenih Srba. Nezapamćen masakr bugarskih hordi 1916. godine. Zarasla u šiblje iznad sela Manastirec, kraj Makedonskog Broda, Spomen-kapela sa kosturnicom gde počivaju ostaci žrtava bugarskih zločinačkih hordi koje su na Badnji dan 6. januara 1916. izmasakrirale 103 najuglednija meštanina Poreča, zaboravljena je i napuštena od svih. Ponajpre od otuđenih potomaka iz tog zabitog područja na jugozapadu Makedonije. Prepuštena zubu vremana i skrnavljenju neljudi, dogodine će dočekati „obeležavanje“ veka od zločina. Stravičan pokolj uoči pravoslavnog Božića pre 99 godina, u narodu ovog područja poznat je kao najgrozomorniji „čin odmazde“ bugarskih okupatora. A sve zarad

NENAD MILKIĆ O ROMANU “KOSTI”: Vrijeme je da se sazna kako su umirali Srbi u Sarajevu

15. decembar 2020.

Roman “Kosti” je omaž više od 8.000 ubijenih Srba i svima onima koji su prošli kroz 123 logora i privatna zatvora u Sarajevu Nenad Milkić je jedan od pisaca novije i mlađe srpske generacije. U svom najnovijem delu, romanu “Kosti”, koji je svetslost dana ugledao danas, 14. decembra, bavi se stradanjem Srba u Sarajevu, tokom devedesetih godina prošlog veka. Izrazito bolna tema o kojoj nije bilo previše razgovora u domaćoj javnosti, u protekle tri decenije. Koji je motiv za pisanje romana “Kosti”? – Stradanje sarajevskih Srba od ’92. do ’96. je nepravedno zapostavljeno u srpskom kolektivnom sećanju. Da li se to čini iz prostog nemara i nedostatka saosećajnosti, ili da

Episkop Atanastije (Jevtić): Velikomučenički Jasenovac posle Jasenovca (odlomak)

15. decembar 2020.

Prilozi Radovana Trivunčića o zatiranju tragova i Dušana Tomića o falsifikovanju broja žrtava Jasenovca. Ko je i zašto odlučio da se 1946-47. zatiru tragovi logora Jasenovac? Predlažem, da istraživači pokušaju pronaći odgovor na nejasnoće: 1. Zašto, gdje i tko je odlučio da se 1946. i tokom 1947. godine preduzmu mjere zatiranja traga bivšeg KCL „Jasenovac“? Spomenuo bih da je logorski zid bio u 70-80 odsto svoje dužine čitav. Da su zidine stražarnica, tj. osmatračnica bile samo djelomično urušene. Da je tzv. ciglanska peć Ringof, preuređena za krematorij, bila dostupna i prohodna za sve do 1950. godine. Da su zidine električne centrale, stolarije, lančare i pilane mogle biti vrlo uspješno konzervirane

Bokan: JOŠ UVEK NEPOKAJANI GREH LjUDI NAŠEG RODA

15. decembar 2020.

Čitam o nekom srpskom dečaku, Slavku Ivaniševiću iz hercegovačkog sela Bežđeđa, koga su partizani pod komandom nekog Koprivice, krajem 1943. godine, živog ispekli na ražnju, u dvorištu kuće Novice Radulovića. Kada je čula njegova jadna majka Gospava, da joj zlotvori peku sina (kao jagnje, golog, sa ukrštenim nogama i rukama, s glavom i vratom vezanim žicom za ražanj), poče da se udara u grudi, čupa kose i vrišti kao poludela.  Trčala je bezglavo do mesta gde je njen sin nemoćno jaukao i cvileo. Ušla je u dvorište Radulovića kuće i poče da moli da joj dete skinu s ražnja.  Utrčava u vatru, gazi je nogama i pokušava da sina spasi paklenih

Fotografija sa Knežice Foto: RTRS

Branko Tepić, dječak sa čuvene fotografije Žorža Skrigina, 74 godine poslije (VIDEO)

14. decembar 2020.

Jedna fotografija, nastala 1944. godine u Knežici kod Kozarske Dubice, zauvijek je postala simbol antifašističke borbe i herojstva naroda Kozare i Potkozarja. Riječ je o fotografiji majke Milice Tepić, koja djecu spasava fašističkog terora i zločina, bježeći i skrivajući se planinom Kozarom i njenim obroncima. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. Fotografiju je ovjekovječio ratni reporter Žorž Skrigin. Sedam decenija kasnije, pronašli smo tadašnjeg dvogodišnjeg dječaka Branka Tepića, kojeg je majka bježeći nosila na leđima, vodeći sestru Dragicu za ruku. Sudbina je htjela da mu ova fotografija na neki način odredi budućnost „vječitog izbjeglice“. Čuvena fotografija nastala je u

Livno

Zlotvori

13. decembar 2020.

Ako je suditi po sjećanjima preživjelih, po tome kako govore o svojim stradanjima, po kazivanjima o zločinima i zločincima, reklo bi se da Srbin — Dinarac ne umije da mrzi. U njegovim riječima nema žuči ni kada govori o najstarvičnijim zločinima. Nema grkih riječi i kletava ni za najveće zlotvore i sve se uglavnom svodi na prezir, na nepominjanje. Nasuprot tome, ne štedi riječi, tople i ljudske, kad valja istaći dobrotu, gest čovječnosti i žrtvovananja drugovjernika. Samo tako se, čini se, može i razumjeti njihovo vjerovanje da se zla ne mora bojati onaj ko zlo ne čini, skrušenost, pomirljivost i naivnost sa kojom su i Srbi u livanjskom kraju te

Dani(j)el Simić: Ploču sa imenom mog oca, niko neće skinuti

12. decembar 2020.

Kada je general-pukovnik Novica Simić, slavom u svom narodu neovjenčan probijač koridora ka Srbiji i potonji načelnik Generalštaba Vojske Republike Srpske preminuo 2012. godine, pitao sam krišom i stidljivo jednog gradskog oca, da se Tuzlanska ulica preimenuje njemu u čast. „Sačuvao je Banju Luku i Bosansku Krajinu od sudbine Knina i njegove Krajine, čitav rat braneći koridor, da ga ne prekine Tuzlanski korpus i Hrvatska vojska preko Orašja“, obrazlagah tada simboliku tog poteza. Veza sa Srbijom je vojno opstala. Srpska je u miru postala država iz dva dijela, što se krije na zvaničnim kartama i vremenskoj prognozi u Dnevniku. Pomoć javnosti nijesam tražio, jer mi je bilo stidno. Vrijeme će

Umeljić: Arhive Vatikana kriju broj Srba ubijenih u NDH

11. decembar 2020.

Istoričar Vladimir Umeljić izjavio je da se broj žrtava u ustaškom logoru Jasenovac sigurno mjeri stotinama hiljada, ali da brojkama ne treba licitirati, a statistikom će se, smatra, „moći baratati“ ako se jednog dana desi čudo i otvore vatikanske arhive. Umeljić je za Večernje novosti rekao da i dalje smatra da je nemoguće utvrditi precizan broj žrtava u Jasenovcu, jer je veliki dio dokumentacije uništen u vrijeme Josipa Broza Tita da bi se prikrio genocid nad Srbima. On je naveo da je ubijeđen da Vatikan neće potpuno otvoriti i dati na uvid dokumentaciju u vezi sa pontifikatom pape Pija Dvanaestog, na proljeće, za kada je to najavljeno. Umeljić, koji je

Tučić jama

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Lici na području Lovinca i Gračaca

10. decembar 2020.

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA LOVINAC – GRAČAC Dane Gnjatović Danica, Rasoja selo Gnjatović, Lovinac Skočio sam u vrbik pa u potok. Ustaše su jurile za mnom i pucale Rasoja selo Gnjatović nalazi se jugozapadno od Lovinca u kotaru Gračac. U njemu su živjeli pravoslavni Srbi od 1712. godine. U martu 1941. godine selo je imalo 150 stanovnika koji su živjeli u 25 domaćinstava, od kojih 21 u selu Rasoji, 3 u mjestu Lovincu i 1 u Sv. Roku. Sva domaćinstva imala su zajedničko porodično prezime Gnjatović. Samo osam dana

Sputnjik kod Srbina, Spilbergovog junaka, koji je „uhapšen“ i poslat pred – Gadafija

10. decembar 2020.

Da sudbina slikara i vajara Nedeljka Goge liči na uzbudljiv filmski scenario, potvrdio je svojevremeno i Stiven Spilberg: slavni oskarovac je jedan deo Gogine životne priče smestio u dokumentarac i potom mu izrazio zahvalnost. Na ćirilici! Bežeći od beogradske buke, umetnik Nedeljko Neđo Goga odlučio je pre dve decenije da u zelenilo i tišinu Vrnjačke banje smesti svoj svet. Njegova kuća — atelje, okrenuta ka planini Goč, svojevrsna je galerija slika, pejzaža, aktova, skulptura, knjiga… I sećanja… I mada mnoga od tih sećanja nisu laka za nošenje, a po užasima kojima su ispunjena prete da bace senku na lice ovog osamdesetogodišnjaka, Goga nas dočekuje sa širokim iskrenim osmehom srećnog i ostvarenog čoveka. Kako i ne bi, kaže, dok nam otvara vrata svoje kuće, kad je ovih dana završio i prvu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

PRETRAGA

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

PRETRAGA