Dani(j)el Simić: Ploču sa imenom mog oca, niko neće skinuti

Datum objave: subota, 12 decembra, 2020
Veličina slova: A- A+

Kada je general-pukovnik Novica Simić, slavom u svom narodu neovjenčan probijač koridora ka Srbiji i potonji načelnik Generalštaba Vojske Republike Srpske preminuo 2012. godine, pitao sam krišom i stidljivo jednog gradskog oca, da se Tuzlanska ulica preimenuje njemu u čast.

„Sačuvao je Banju Luku i Bosansku Krajinu od sudbine Knina i njegove Krajine, čitav rat braneći koridor, da ga ne prekine Tuzlanski korpus i Hrvatska vojska preko Orašja“, obrazlagah tada simboliku tog poteza. Veza sa Srbijom je vojno opstala. Srpska je u miru postala država iz dva dijela, što se krije na zvaničnim kartama i vremenskoj prognozi u Dnevniku.

Jadovno_frontal.jpg
Jadovno 2012.

Pomoć javnosti nijesam tražio, jer mi je bilo stidno. Vrijeme će pokazati i glupo. Osim što ni mene, ni njega, niko nikad nije mogao optužiti za korupciju i nepotizam, moj otac je prvi srpski general, koji nije sahranjen kao da je pred kućom skapao ker na lancu. Neke pse dostojnije sahrane, nego što smo se odužili generalima umrlim prije njega. A sjećanje na njih je zbog onih koji ih nijesu poznavali, a treba im objasniti značaj njihovog djela. Ne zbog nas starijih.

Prvi put su, dakle, sahranu uz državne počasti pratili mediji, okupila se silesija naroda i njeni izabrani i imenovani predstavnici; što je bilo maslo kojim su moje ruke umazane do lakata. Gvožđe se kuje dok je vruće – govorio sam tom gradskom nadležniku sedmicu, dvije po ukopu. Neću ga imenovati, jer se na tome i stalo.

Zgaslo gvožđe

Štimajući električne gusle obrnuto-proporcionalno propašću SDS, koja je Radovana Karadžića izbacila iz članstva, neprestano silovana desrbizovanjem od strane Zapada; Milorad Dodik je pametno zaključio da će slijepo slušajući one koji su ga drugi put doveli na vlast, opet ostati bez vlasti nakon jednog mandata.

Zaradio je svega ukor od teta Kormakove, ali je dobio sve izbore od tada.

I podršku Putina, koja je glasačkom tijelu u Srpskoj nemjerljivo bitnija, čak i da je samo verbalna. O tome sam već previše pisao, ali kao izvanredan taktičar, strateški nije shvatio da estradno turbosrbovanje, bez izgradnje nacionalnog identiteta kroz institucije sistema, nije dovoljno za višedecenijsku vladavinu nad Srbima.

Dugogodišnji nerad, ili upravo pregalačko djelovanje ustanova Srpske u pravcu urušavanja srpskih kulturnih poluga, samim tim i konkretnih nacionalnih interesa, učinilo je da to vrelo gvožđe zgasne. Džaba ga je sada kovati u 42 opštine u Srpskoj i tri u Efbihu.

Srpska kao kilavo folklorno društvo

Pričati o izdajama drugih, dok poslušno ukidate grb i himnu Srpske, te grb (neustavnog) glavnog grada mijenjate ekpresno, a više mandata držite Hrvata za ministra prosvjete i kulture, prosto je dalo svoj rezultat. Najviše su protiv Dodika oni Nevladinići i njihovi „umjetnici“, koje je on finansirao i proizveo. To je oveštalo sve priče o bakirovcima, koliko god one pri poređenju sa nepatriotskim potezima opozicije nemale smisla. (Čitaj: Protivustavna smjena Nikole Poplašena).

Vladavina SNSD – Milorad Dodik, potpuno je omanula u duhovnoj sferi, pletući sebi omču oko vrata. Pogotovo je to jasno pri posljednjim, dnevnopolitičkim potezima za peglanje pobjede, koja je zahvaljujući Banjoj Luci i Bijeljini odjeknula kao poraz. Dodik se približava tituli „Najveća propuštena šansa srpskog naroda zapadno od Drine“. A to ga već sad može koštati izbora 2022.

To kaže i čika Rajko Vasić, trenutno najveći Srbin među SNSD-ovcima. Ne samo ja. Umjesto da vladajuća partija to shvati, osim stalnog nezadovoljstva i beznađa poticanog u narodu medijima finansiranim iz inostranstva, te očiglednom nesposobnošću, bahatošću i korupcijom u inistitucijama sistema kojem je odgovor na sve – novo zaduživanje; desio se autogol.

Autogolčina na sramotu vaskolikog Srpstva

Apsolutno svi zdravi i punoljetni stanovnici Srpske, žele da se skine jaram strane vojne okupacije i kvazisuda u Hagu. Dodik je dobijao izbore, jer je u njemu viđen mesija koji će to oposliti. Sada, kada se projektuju neke druge mesije, na prijetnje klovna Valentina od OHR, Milorad je prvo izašao u javnost taktikom zaoštravanja sa Zapadom, u cilju homogenizacije oko njega.

Od čitavih šest mjeseci da nađe rješenje bez poniženja ili se otvoreno suprotstavi i dokaže da OHR više nema nikakve moći, dao je sebe u propali projekat Tegeltija. Dvostruko propali projekat. Prije svega Zapada, koji sada ruši sam svoju građevinu ne preuzimajući odgovornost, ali i Dodikova. Predsjednik VSTS je tu doveden, jer je htio potpisati optužnice upravo protiv njega. Sada se međusobno brane.

Jednako kao Slobodan Milošević, na brzu ruku je okrenuo ploču naopako. Neko taj studentski dom na Palama sad treba nazvati Ćurak, kako se već to kratko koplje okreće u poslovicama.

Koga briga šta kaže Sonja?

Angažovanje Sonje Karadžić-Jovićević kao apologete, samo je sve dodatno pogoršalo. Dalo prirodni naglasak na nepostojanje kampanje za odbranu prava Ravnogorskog pokreta (dakle isticača „neustavne“ kokarde) da obavlja svoje igrokaze, bar koliko i oni koji u uniformama slave okupaciju srednjovjekovne Bosne od strane Osmanlija.

Već odavno ona pripada politici „Obrenove grupe“. Zainteresovana isključivo za kvazidinastičke privilegije bez ikakvog opravdanja u stvarnosti, osim sjedenja na dvije stolice. Ova narodna poslanica je do te mjere biološki primjer očigledne srpske kulturne propasti, a teške bahatosti, da sam u vremenu dok su me još ponekad zvali na televizije u donjem toku Miljacke, izgovarao rečenicu:

„O kakvom vi velikosrpskom nacionalizmu pričate, kad kćerka Radovana Karadžića piše latinicom“!?

Ne samo da piše, već tu svoju nepismenost brani. Kad joj to kažete na društvenim mrežama, ona vas blokira i onda na miru pljuje sa penzionisanim paravojnim starletanom. Izvjesnim Bokanom, koji osim što izmišlja bajke da je bio ratnik i kum Srpske, nalazi da sam ja (pazite sad) strani plaćenik.

(Kisić i hagić za njega)

Pred posljednje izbore, koristio sam minute sa medija sklonih vladajućima, našavši čak i ulicu koju treba preimenovati da nosi ime VRS, a da niko ništa ne može zamjeriti. Ukoliko je nekom stalo do marionetčića Incka, više od Srpstva.

Ništa od toga se nije desilo.

Zato je SNSD izbore za gradonačelnika Banje Luke i izgubio. Da je nacionalno orijentisan dio prevjerenog biračkog tijela bio odlučujući, dokazuje i raspored snaga u skupštini, i posljednji istupi novog BL-gradonačelnika. Posebno u Efbihu, gdje su svi poletili da ga savjetuju i titraju mu jajca. Zbog toga će ga sada zvati u program taman koliko i mene, ali ga za to baš zabole.

Na izbore će ići u Srpskoj, ne kod njih. Samo jedan nastup, u kojem je na iznenađenje fašistoidnih nastavljača politike NDH sugerisao da je Er-Es glupa fora, donio mu je koristi u biračkom tijelu, kao sva dosadašnja skomračenja po muslimansko-hrvatskim medijima zajedno. Ako SNSD to nije shvatio sada, te se u naredne dvije godine ne počne utrkivati da nešto konkretno uradi za Srpstvo, ta kola niko ne zastavi nizastranu.

Moj otac, moje Srpstvo

Pišem ovo jer još uvijek ima nade. Pišem jer bih pisao i da je nema. Ja sam čovjek iz svijeta ideja, u kojem je pero moćnije od mača. Posebno na demokratskim izborima.

Vesna Bratić je uradila vjerovatno najviše što će moći pomoći zapuštenom Srpstvu, na društvenoj mreži izmijenivši ime profila Ministarstva prosvjete i kulture Crne Gore; u pismo kojim je pisao njen posljednji kralj, ne računajući unuka mu Aleksandra. Nikola Prvi Petrović Njegoš, Srbin i kralj Srba, po sopstvenom svjedočenju.

Znači može se. A i u nas je ministarka.

Za oca nijesam lobirao javno, valjda da u nekoj umišljenoj samoljubivosti ne bih ličio na Sonju. Čak ni kada su mi rekli da Modriča namjerava svom oslobodiocu podići bistu u centru grada. (Nije još.) No, neskriveno sam se zalagao da konačno dobijemo centralno-spomen obilježje borcima VRS, te da se na Banski dvor vrati dvoglavi orao Karađorđevića.

Niko me nije zvao da u srbijanskom dokumentarcu o operaciji Koridor 92 kažem nešto u ime Novice, koji je opravdano odsutan sa časa, ali sad ću da vam kažem nešto što nećete zaboraviti. Ne samo da ćemo za početak postaviti ploču sa imenom vojske kojoj je pripadao, već je, dok sam ja živ, niko neće smjeti skinuti! Moja komanda je izvršna:

Voljno!

Izvor: FRONTAL


Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top