arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Bijeli Potok Foto: RTRS

Obilježavanje 76 godina od stradanja Srba u Bijelom potoku

Služenjem pomena i polaganjem vijenaca na spomen-obilježju u banjalučkom naselju Bijeli potok, obilježava se 76-godišnjica stradanja Srba iz ovog mjesta. Svake godine, drugog dana Vaskrsa, u Bijelom potoku okupe se potomci žrtava ubijenih u ustaškom pokolju na Vaskrs, 5. aprila 1942. godine. Na najveći hrišćanski praznik, ustaše su ubile 55 Srba u Bijelom Potoku, a najviše su stradale porodice Vujasinović, Bogojević, Milinković i Adamović. Obilježavanju će prisustvovati ministar rada i boračko -invalidske zaštite Republike Srpske, Milenko Savanović. Izvor: Radio Televizija Republike Srpske Vezane vijesti: Jedno svjedočanstvo o pokolju Srba u Bijelom Potoku kod Banjaluke na Vaskrs 1942. godine

Foto: Ilustracija

U Beogradu se čuvaju dokazi zločina katoličkih sveštenika

Zapisnici o odnosima Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ i njenih saveznika, odnosno o saznanjima Vatikana o počinjenim zločinima sveštenika Katoličke crkve, nalaze se u Arhivu Ministarstva spoljnih poslova Srbije, pišu „Večernje novosti“. Riječ je o arhivi ministra spoljnih poslova NDH Mladena Lorkovića, sa posebnim osvrtom na saznanja vatikanskog kardinala Eugena Tiserona o zločinima katoličkih sveštenika. Tu je, između ostalog, pohranjena i lična prepiska Krunoslava Draganovića, glavnog čovjeka zaduženog za „pacovske“ kanale, kojima su ustaški zločinci prebacivani u zemlje Južne Amerike. Arhivski materijal u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije, koji je tu prebačen 1946. godine, do danas nije popisan i sistematizovan, niti je dostupan javnosti. Jedan dio te građe prebačen JE u Vojni

Dnevnik ratnog hirurga: „Bože, poštedi decu!“

17.juli 1993. godine Ova priča i ova stranica posvećena je dečaku od sedamnaest godina, po imenu Peđa. Tako se zove i moj sin. Moj sin je u Nišu, a ovaj dečak je sa Vrela Bosne. Tačnije, bio je sa Vrela Bosne. Ceo dan žestoke borbe za Igman. Tutnji oko nas. Žestoka bitka. Posle dvanaest meseci kreće se na tu „planinu smrti“. Zavila nas je u crno i, evo, i danas gađaju po nama, po bolnici, po prostoru na kojem se nalazi. Oko sedamnaest sati, iz očaja, iz nemoći, fanatici ciljaju bolnicu. Jedna granata pogađa dvorište susedne kuće. Majka i sin. Sin, sedamnaest godina, ima ime kao moj. Otac Žika je

Foto: Privatna arhiva

„Uzeše nam Bojanu i Božinu na pravdi Boga“: Meštani Merdara ne zaboravljaju najtužniji Vaskrs 1999. godine

U kući na samoj administrativnoj liniji u prvim satima Vaskrsa od Nato bombi stradali jedanaestomesečna Bojana i njen otac Božina Tošović. Devojčica poginula u očevom naručju… Dan uoči Vaskrsa, selo je bilo puno ljudi. Ne samo meštana već i raseljenih sa Kosmeta koji su tu nadomak administrativne linije kod rođaka i prijatelja pronašli utočište. Iako su nas i do tada bombardovali, nadali smo se da će nas barem za Vaskrs poštedeti. Ali, na žalost, to Vaskršnje jutro nam je bilo jedno od najtežih tokom bombardovanja. Časlav Milošević, kaoi ostali žitelji Merdarane zaboravlja Vaskrs 1999. godine, kada je ovo kuršumlijsko selo na samoj administrativnoj liniji sa Kosmetom tokom Nato bombardovanja zasuto

Građani obeležili 19 godina od NATO razaranja Ćuprije

Ćurprija  – Građani Ćuprije, danas su obeležili 19 godina, od bombardovanja ovog gradića na Velikoj Moravi koje je NATO avijacija prvi put izvela u 00,40 sati 8. aprila, kada je sa 11 projektila razoren centar grada.   Posledice NATO agresije vidljive su i danas na brojnim objektima: Kasarni vojske, zgradi Elektrodistribucije, robnoj kući u centru grada… . Obeležavanje su upriličili sami građani, oni koji su u ovom napadu izgubili najviše: kuće, stanove i drugu imovinu i bili ranjeni, evakuisani i raseljeni u nužni smeštaj.   Razaranje je bilo takvo, tvrde Ćupričani, da ga ovaj gradić „nije doživeo u preko sedam vekova dugoj istoriji”. Tada je potpuno srušeno 30 individualnih kuća i 70

Krvavi Vaskrs 1944: Englezi su Srbe bombardovali na Titov zahtev!

Piše: Boris Subašić Ubijeno više od dve hiljade srpskih civila. Beograd brutalno rušili tri dana uzastopno tako da ni žrtve nisu mogle da budu sahranjene. Partizansko vođstvo podsticalo ovakve akcije. Krvavi Uskrs, kako je nazvano savezničko bombardovanje Beograda 16. i 17. aprila 1944. u kome je poginulo više od 2.000 ljudi, dugo je bio tabu tema, a ni danas sa njega nije potpuno skinut veo tajne. Dosijei Balkan er-forsa, koji je 1944. pod britanskom komandom 11 puta bombardovao Beograd i druge srpske gradove, i dalje su zapečaćeni. Britanski obaveštajac Majkl Liz bio je član vojne misije u Jablaničkom okrugu 1944. i gorko je zaključio da se Staljin sigurno grohotom smejao

Srpska Pravoslavna Crkva svojoj duhovnoj deci o BOŽIĆU 2017. godine

Vaskršnja poslanica Srpske Pravoslavne Crkve

Srpska Pravoslavna Crkva svojoj duhovnoj deci o Vaskrsu 2018. godine IRINEJ po milosti Božjoj Pravoslavni Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski, sa svim arhijerejima Srpske Pravoslavne Crkve – sveštenstvu, monaštvu i svim sinovima i kćerima naše Svete Crkve: blagodat, milost i mir od Boga Oca, i Gospoda našega Isusa Hrista, i Duha Svetoga, uz radosni vaskršnji pozdrav: HRISTOS VASKRSE! Ispuni se vreme višenedeljnog Časnog posta u kome smo na svakodnevnim bogosluženjima – pokajanjem, ispovešću i suznim molitvama – sastradavali sa Gospodom našim, pratili krstovaskrsni put i blagodarno klicali: „Slava dugotrpljenju Tvome, Gospode!“ Proživljavali smo dobrovoljna stradanja, poniženja, pljuvanja i krsnu smrt, da bismo danas, po neizmernoj milosti Božjoj, dočekali

Sve tajne Ratka Mladića: Nikada nije kročio nogom u kasarnu u Topčideru, niti u objekat „Karaš“

Branislav Puhalo o deset ratnih godina u Mladićevom ličnom obezbeđenju. U selu Osmače 1993. musliman sa mitraljezom bio je sakriven u kući u kojoj smo sedeli Generala Ratka Mladića sam čuvao deset godina, od 1992. do 2002. godine, 24 časa dnevno. Velika čast mi je što sam tu deceniju proveo uz njega. Bio je veliki vojskovođa, pravi vojnik, znalac veštine ratovanja, obrazovan, beskrajno pošten, hrabar… Prezirao je sve neljudsko. I nikako nije voleo ratne profitere. U ispovesti za „Večernje novosti“ o svom komandantu, generalu Ratku Mladiću, priča njegov ratni i poratni šef obezbeđenja Branislav Puhalo. * UPOZNAVANjE Iako smo iz istog mesta Kalinovika, on iz sela Božanovići, a ja iz Jelašca,

Poslednja kafanska prozivka

Jedan sat posle ponoći 6. aprila 1941. godine, zazvonio je telefon u jednoj beogradskoj kafani. Glas sa druge strane tražio je kapetana Miloša Žunjića, komandira 102. lovačke eskadrile. Piloti Šestog lovačkog puka avijacije Kraljevine Jugoslavije krenuli su u odbranu Beograda u zoru, iz kafane „Zora”. Na uglu Makedonske i Dečanske ulice, u strožem od najstrožeg centra Beograda, svoj dom je našla kafana „Zora”. Geometrijski precizno centrirana između dva druga doma – Doma Vojske i Doma omladine, ova kafana spolja ne odiše nikakvom izuzetnošću, skoro, pa surovo neprimetno čuči na jednoj od najgušćih beogradskih deonica. Zaklonjen velikim Trgom republike i ušuškan podno čuvenog Staklenca, vremešni ugostiteljski objekat već 75 godina uspešno krije herojsku

Čuvamo uspomenu na našeg rođaka Teslu

U Pomazu danas žive rođaci slavnog srpskog pronalazača. Potomci pukovnika Mandića, naučnikovog ujaka, prezivaju se Madai i čuvaju uspomene O jednoj poseti Nikole Tesle Beogradu, 1892. godine, zna se svaki detalj, uključujući i onaj najemotivniji, kada je, na gala banketu pred više od stotinu najuglednijih sunarodnika, naš tada 46-godišnji naučnik poljubio ruku velikanu srpske lirike Jovanu Jovanoviću Zmaju. Bio je to Teslin znak zahvalnosti pesniku za sve divne stihove koji su mu u Americi ublažavali nostalgiju. Slabo je, međutim, poznato da je Tesla u Beograd tada doputovao direktno iz Budimpešte. Posle veoma uspešnih predavanja po najvećim evropskim gradovima, i posle sahrane svoje majke u Smiljanu, naučnik je došao u Pomaz,

Spomen-ploča u Jasenovcu sa ustaškim pozdravom "Za dom spremni"

Ustaški pozdrav „Za dom spremni“ biće vraćen u Jasenovac

Direktor Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“ Savo Štrbac izjavio je da je najava Koordinacije jevrejskih opština i Saveza antifašista Hrvatske da ni ove godine neće učestvovati u državnoj komemoraciji žrtvama ustaškog koncentracionog logora Jasenovac očekivana i jedino moguća, jer je sve izvjesnije da će ustaški pozdrav „Za dom spremni“ biti vraćen u Jasenovac. Štrbac je podsjetio da je upravo tabla sa pozdravom „Za dom spremni“ u Jasenovcu bila povod da premijer Hrvatske Andrej Plenković formira Komisiju za suočavanje sa prošloću koja je imala rok da do 1. marta ove godine izađe sa prijedlogom kako društvo da se suoči sa obilježjima totalitarističkih režima, pod kojim se smatraju fašizam, nacizam, ustaštvo i komunizam. –

Ubijeni Srbi na hrvatskom spisku

Slučaj Zorana Trivkanovića iz Siska, koji je ubijen 1991. godine tokom pogroma nad Srbima u ovom gradu, ali ga hrvatske vlasti uredno potražuju od Srbije mada je u Osijeku izrečena pravosnažna presuda sa presuđenim počiniocima tog ubistva, nije jedinstven u hrvatskom pravosuđu. Prema tvrdnji direktora Veritasa Save Štrpca, pravni tim Srbije je pre nekoliko godina tokom iznošenja dokaza u procesu tužbe i kontratužbe za genocid pred Međunarodnim sudom pravde uspeo da izvede na desetine ovakvih, apsurdnih presuda i događaja koji, kako tvrdi, ne prestaju. – Hrvatska i dalje čini sve da sebe predstavi kao žrtvu agresije JNA i Jugoslavije, pa je tako u grupu nestalih i ubijenih državljana Hrvatske u

Darko Mladić

Darko Mladić: Moj otac umire, a Hag mu zabranjuje lečenje

Darko Mladić, sin generala Ratka Mladića, kaže da porodica i srpski doktori sumnjaju da bivšem komandantu Vojske RS otkazuju bubrezi, ali haške sudije uporno odbijaju da ga pošalju u bolnicu na preglede i lečenje. Prema njegovim rečima, medicinska dokumentacija koju su izradili srpski lekari posle pregleda Ratka Mladića prevedena je još sredinom januara, ali Hag do danas nije odlučio hoće li generalu omogućiti privremenu slobodu radi lečenja u Beogradu. – Mom ocu su počele jako da otiču noge i ruke. U strahu smo da su možda u pitanju problemi sa srcem ili bubrezima! Međutim, nažalost, i posle prevoda medicinskog izveštaja, haški lekari nam nisu objasnili zbog čega dolazi do tog

Dnevnik ratnog hirurga: „Doktore, Srbijanac, gde je Beograd?“

Juni 1992. Ranjeni srpski borac, mladić, ime mu nikad nisam saznao, negde kod Modriče: „Doktore, Srbijanac, gde je Beograd?“ „Tamo, junače“, pokazah rukom u pravcu Beograda. „Okreni me tamo, hoću da umrem gledajući prema Beogradu, tamo je sunce“. Umro je posle nekoliko trenutaka… neznani junak. Sećam se mrtvih srpskih mladića koji su tog meseca probijali „put života“, spajali Krajinu sa Srbijom. Umirali su ponosni kao Obilići. Otvarali su svojim životima „put života“ za svoje u Krajini, zatvorene ustaško-muslimanskim obručem smrti. Smrt beba u banjalučkomporodilištu, glad dece u Krajini, nisu im dopuštali drugi izbor. Borili su se kaovukovi, ginuli kao heroji. Svedok sam njihovog ulaska u legendu. O piscu Dr Miodrag

Obilježene 24 godine od pogibije kapetana Lizdeka i vojnika Kneževića

Članovi Udruženja veterana vojne policije Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske danas su na Sokocu položili vijence na spomen-obilježja komandanta Četvrtog bataljona vojne policije ovog korpusa kapetana Nedeljka Lizdeka i vojnika Sretena Kneževića povodom 24 godine od njihove pogibije. Prije 24 godine, Lizdek je poveo dio jedinice kojom je komandovao u širi rejon Rogoja da bi „očistili“ taj dio teritorije Republike Srpske od diverzantsko-terorističke grupe koja se probila iz linija Vojske Republike Srpske, saopšteno je iz Udruženja veterana vojne policije. Nakon što je ova diverzantska grupa otkrivena i nakon žestokog vatrenog obračuna sa njima, živote su izgubili Lizdek i Knežević, a neprijateljska strana je pretrpjela žestoke gubitke. Lizdek je na mjesto

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.