arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Ćurke iz senke Dobrice Ćosića

Ćurka je jedno mirno stvorenje i retko se oglašava, šeta dvorištem, kljuca, traži hranu, gnezdi se po uglovima i, rekoh, uglavnom ćuti. Ali…dovoljno je da počnete zviždukati i ćurke se uznemire, fijuču, galame iz sve snage. Ne znam zbog čega. Ako ponovite zvižduk to kod njih proizvodi efekat alarma i pretvara se u histeriju. Jedva se smire. Onaj ko je odrastao na selu (a taj sam) zna o čemu govorim. Sličan efekat kod jedne grupacije srpskog društva, kod drugosrbijanaca, „građanijanaca“ neokomunista, kroatofila, proizvodi spominjanje Dobrice Ćosića. Čim to ime izgovorite ovi skaču sa mesta, urlaju, poplave pa pocrvene, vratovi im se napnu, kolače oči ko barske žabe. Njima je Ćosić

sarajevo-pic.jpg

SARAJEVO MJESTO ZLOČINA (video)

UBISTVO SRPSKOG SVATA NAGOVIJESTILO GRAĐANSKI RAT SARAJEVO, 24. FEBRUARA /SRNA/ – Prvog martovskog dana 1992. godine ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji, u centru Sarajeva, dogodio se prvi etnički motivisani zločin kada su muslimani ubili srpskog svata Nikolu Gardovića, što je nagovijestilo građanski rat u bivšoj BiH.Cijeli slučaj je prilično jasan, o čemu postoje izjave svjedoka ovog zločina, kao i video-kaseta cijelog događaja.  Tog dana, prije 21 godinu, svatovi, okićeni srpskim znamenjima, pokušali su da dođu do Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji, gdje je u Domu Svete Tekle trebalo da obave slavski ručak. Srpska zastava zasmetala je muslimana. Zločinci su hladnokrvno ubili oca mladoženje Nikolu Gardovića, dok je sveštenik Radenko Miković ranjen. Ni to im

akcija-smoneik-zrtvama.jpg

Akcija: Država da gradi spomenik, narod da pomogne

„Podignimo spomenik žrtvama genocida“ naišla na veliku podršku u javnosti. Inicijativni odbor, u kojem su eminentne ličnosti, ideju o spomen-obeležju predstaviće državnim institucijama   SERIJA „Podignimo spomenik svim žrtvama ustaškog genocida, od Jasenovca do ’Oluje’“, koju su pokrenule „Večernje novosti“ i tokom prethodnih dana objavile osam nastavaka, izazvala je ogromno interesovanje javnosti, ne samo stručne. Osim akademika, uglednih profesora, istoričara i književnika koji istražuju zločine nad Srbima u 20. veku, javljaju nam se bivši ratnici, logoraši, potomci žrtava i svedoci genocida, iz svih krajeva zemlje i rasejanja apelom da se „u ime nevinih stradalnika konačno podigne srpski Jad Vašam“.       Ovu veličanstvenu ideju da se od zaborava otrgnu svi nevino stradali u

Ustaški dželat "po obavljenom poslu" u Jasenovcu

Sramna licitiranja srpskim žrtvama

Podignimo spomenik svim stradalnicima ustaškog genocida, od Jasenovca do „Oluje“ (8). Ivanišević: Jedino od Srba traže spiskove žrtava. Pavlović: Memorijal treba da održava sećanje na zločin     SPOMENIK žrtvama genocida potreban nam je kao hleb, nasušni. Oni koji negiraju srpska stradanja traže od nas spiskove žrtava i to jedino od nas Srba i jedino za Jasenovac. A, ne usuđuju se da te spiskove traže od Rusa, Poljaka, Jevreja, kaže za „Novosti“ Milivoje Ivanišević, direktor Instituta za istraživanje srpskih stradanja u 20. veku.     – Tragedija naših predaka bila je u tome izgleda što nisu mogli svoje ubice da ubede da upišu imena onih koje ubijaju – kaže sa ironijom Ivanišević.

JDP – odbrana umetnosti ili barikada jugoslovenstva

Povodom nedoumica oko statusa i finansiranja ovog teatra, mnogi postavljaju pitanje: Kako pozorište sa jugoslovenskim prefiksom – posle svega što se ovde dogodilo u poslednjih 20 godina – može da bude kuća  važna za „srpski nacionalni interes”? Državna komisija Republike Srbije, osnovana sa ciljem da sačini spisak institucija kulture koje će ubuduće imati nacionalni značaj, a time valjda i budžetsko finansiranje ili budžetsku pomoć za opstanak, uradila je prvi deo posla i, kako to obično biva kad se prave spiskovi, došla na udar kritike određenih delova društva. Zamereno je što na spisku nisu „Filmske novosti“, „Muzej žrtava genocida“, „Filmski centar Srbije“… kao ni dva veoma značajna pozorišta „Atelje 212“ i

stoilkovic.jpg

IVAN STOILKOVIĆ: ZA SRBE U REGIONU NE VAŽE ISTI STANDARDI KAO ZA DRUGE

U zemljama regiona u ovom momentu živi više od dva miliona i 200 hiljada deklarisanih Srba. Kao i barem još toliko naših sunarodnika koji su, kao verni Jugosloveni, posle raspada SFRJ požurili da se brže-bolje utope u nacionalno tkivo nekog od većinskih naroda u okolnim državama, obezbeđujući sebi na taj način razne privilegije. Pogubno i poražavajuće! Pojava gotovo nezapamćena kod drugih naroda.     Ova alarmantna tendencija samouništenja, koja u kombinaciji sa najmaštovitijim vidovima asimilacije već pola veka kontinuirano desetkuje naš narod, uz sve uvažavanje pojedinačnih inicijativa, na žalost u Srbiji nikada nije podstakla akciju širih razmera u smislu utvrđivanja nadpartijske fundamentalne nacionalne strategije koja će na jedan duži period

prezivio-djecak.jpg

Redni broj smrti – 40.000!

Izložba „Moje Jadovno“, vratila sećanje na stradanja Srba i Jevreja u prvom ustaškom logoru. Hiljade ljudi stradalo na najsvirepiji način. Neki živi bacani u 32 jame. ONAJ ko je preživeo logor Jadovno, nije njegove jame i vrtače. U bespućima Velebita, na najsvirepiji način, u 32 masovne grobnice, završilo je više desetina hiljada Srba i Jevreja. Istoriografija se zaustavila na rednom broju smrti od 40.000 ljudi, među kojima su više od polovine – žene i deca. Danica Musafija, Beograđanka, a rodom iz Gospića, čiji je otac stradao u Jadovnu, ostavila je ovakvo svedočenje: – Logor je bio ograđen bodljikavom žicom, opasan ustaškim mitraljeskim gnezdima. Srbi iz Like, ali i drugih srpskih krajeva u

vekic.jpg

„Ubijali smo civile, jer su bili neprijatelji“

Ratni ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Ivan Vekić priznao je u Osijeku na suđenju Vladimiru Milankoviću i Dragi Bošnjaku, optuženim za ubistva i progon srpskih civila u Sisku, da su vlasti likvidirale civile i da su zato imale dobre razloge(?!). Kako je „pojasnio“, rat se ne može dobiti a da se ne usmrti neprijatelj.        Ivan Vekić je istakao da su ratne vlasti Hrvatske „imale veliki problem, a to je da prepoznaju ko su tzv. civili među neprijateljima“.   „Je li civil onaj ko se tako oblači, a ima skrivene namere i neprijateljski je nastrojen“ – rekao je Vekić, ne objašnjavajući na osnovu čega se moglo prepoznati da neki srpski civil ima „neprijateljske

ibran-mustafic.jpg

Orić je ubio 1.000 Bošnjaka

Najmanje između 500 i 1.000 Bošnjaka iz Srebrenice je ubijeno od strane svojih sunarodnika tokom proboja ka Tuzli, jula 1995. godine, zato što su postojali spiskovi onih koji „ni po koju cenu ne smeju živi da se dokopaju slobode“. O tim spiskovima „nepodobnih Bošnjaka“ znalo je muslimansko rukovodstvo na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Ovo tvrdi za „Vesti“ jedan od osnivača SDA i dugogodišnji član Organizacionog odbora za obeležavanje događajau Srebreni ci Ibran Mustafić. Mustafić je autor knjige „Planirani haos“ u kojoj je izneo niz optužbi na račun tadašnjeg muslimanskog rukovodstva da je zločin u Srebrenici bio dogovoren između tadašnjeg vrha SDA i SAD, zbog čega mu je više puta prećeno, a

Ratko Dmitrović

Čudne godine Ljubomira Petkovića i Hinka Dragića

Jedno od najbolnijih poniženja u novoj južnoslovenskoj državi, Kraljevini SHS, Srbi su doživeli na vojnom planu; dojučerašnji neprijatelji postali su njihovi komandanti, gubitnici su, uz unapređenja, prešli među pobednike Bili su to dani nabijeni događajima koje će buduće generacije izučavati kao neobično važne, istorijske. Ispod plašta dimnog – od topovskih salvi, i spaljenih naselja – koji se rastakao i nestajao, te 1918. godine naziru se nove granice Evrope i nove države. Običan svet vidao je rane, sahranjivao očeve i decu, tražio način da započne novi život, a oni kojima je bilo dodeljeno ili su mislili da im je dodeljeno da prave novu konfiguraciju Balkana, radili su svoj posao. Kraljevina Srbija

oluja_srbi_u_kolonama.jpg

Akcija: I žrtve nas okupljaju

Podignimo spomenik stradalnicima genocida, od “Jasenovca” do “Oluje”. Matanović: Pomoći će i grad i država. Jovanović:Ne mamo prava na zaborav.       Akcija “Večernjih novosti” prihvaćena je sa odobravanjem – spomenik žrtvama genocida od “Jasenovca” do “Oluje”, uveren sam, uskoro će biti podignut – kaže naš proslavljeni šahovski velemajstor Aleksandar Matanović, tvorac ideje da se od zaborava otrgnu svi nevini stradalnici, od Jasenovca do “Oluje”.   – Reč sećanje trebalo bi da odjekne – kaže Matanović. – Ako spomenika ne bi bilo, tvrdiće da nije bilo genocida. Matanović je uveren da će pomoći i grad Beograd i država, ali iznad svega je važno da pomognu ljudi dobre volje iz zemlje i rasejanja.

zrtve.jpg

Akcija: Zaborav je drugo ubistvo nevinih

Pozdravljajući ideju našeg proslavljenog šahiste Aleksandra Matanovića i akciju „Večernjih novosti“ da se podigne spomenik svim žrtvama genocida, Kolundžija smatra da je to prirodan dug i obaveza mlađih pokolenja, ali i simbol stradalništva koje je, kaže, Srbe pratilo „u stopu“.     – Bole me, zato, oskrnavljeni spomenici – govori pesnik koji je u zbirci „Darovi i uzdarja“ napisao i ovo: „Rušitelju moj oholi, uvek je lakše rušiti, ako ponovo oskrnaviš čeličnu ružu očeva na Mrakovici, znaj i zapamti moje će srce biti prvo zrno u redeniku i svi ćemo ko jedan na Mladenovu stranu stati – ponovo“. Kolundžija kaže da podići spomenik stradalnicima znači – poštovati sebe i poručuje: „Recite ne ratu! Ali recite

akcija-holokaust.jpg

Akcija: Pogrom Srba još traje

Podignimo spomenik svim stradalnicima ustaškog genocida (4): Dr Slobodan Čikarić: I danas me prate slike zaklanih po dubičkim selima. Avramov: Srbi su najveće žrtve       „Spaslo me što je Jasenovac bio pun. Puna dva sata čekao sam da uđem u logor. Ali, pošto je bio krcat, za mene nije bilo mesta. Da sam stigao samo sat ranije ustaše bi me, sa ostalim logorašima, poslale u krečanu. A to je značilo – smrt! Ideja proslavljenog šahiste Aleksandra Matanovića i akcija „Večernjih novosti“ da se podigne spomenik svim stradalnicima genocida je veličanstven čin i naša obaveza.“   Ovako govori profesor dr Slobodan Čikarić, jedan od naših najvećih onkologa. Bio je, kaže, sasvim

akcija-smoneik-zrtvama.jpg

Akcija: Žrtve ustaša imaju pravo na ime

Podignimo spomenik svim stradalnicima ustaškog genocida, od Jasenovca do “Oluje” (3): Matija Bećković: Ako spomenika ne bude bilo, tvrdiće da nije bilo ni genocida. Savo Štrbac: Preko svojih mrtvih predaka znamo ko smo, šta smo i odakle smo.         PREVIŠE smo zakasnili sa spomenikom žrtvama genocida, pa sad ispada kao da smo to videli od drugih i hoćemo da im se pridružimo. Dok smo se mi dvoumili, drugi su podizali spomenike žrtvama genocioda koji su navodno počinili Srbi (uz pevanje pesama „Nema vrba kolko ima Srba, nema veze dobre su i breze“) – kaže za „Novosti“ akademik Matija Bećković.   On podržava ideju našeg proslavljenog šahiste Aleksandra

akcija-krestic.jpg

Akcija: Spomenik ustaškim žrtvama (2)

Podignimo spomenik svim stradalnicima ustaškog genocida, od Jasenovca do “Oluje” (2) Akademik Krestić: Na stubu srama su oni koji “oživljavaju” žrtve uz optužbu da kopaju stare rane       U Jasenovcu, najvećem i najstrašnijem logoru smrti u ovom delu porobljene Evrope, koji istoričari nazivaju i “srpski Aušvic”, nestalo je nekoliko stotina hiljada Srba, Roma, Jevreja i antifašista različitih nacionalnosti. – Žrtve ne smeju da budu zaboravljene – kaže akademik Vasilije Krestić. – Najmanje što možemo da učinimo za sve stradalnike, bez obzira na veru, naciju i boju kože, jeste da im podignemo spomenik. Za opomenu i nezaborav. Jasenovac je samo jedan od zloglasnih logora smrti, a Krestić smatra da bi spomenik bio podsećanje na sve

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.