HRONOLOGIJA ZLOČINA /3/

Datum objave: petak, 26 aprila, 2013
Objavljeno u Knjige i feljtoni
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2013/hronologija-zlocina.jpg

U knjizi “Zločin u Dobrovoljačkoj ulici“ književnik Dušan Zurovac, predsjednik Udruženja za istraživanje ratnih zločina nad Srbima u Sarajevu “Istina“, daje do sada nepoznata svjedočanstva o samom zločinu, ali i zastrašujuće pojedinosti o stradanjima sarajevskih Srba na samom početku sukoba u BiH….SRNA u pet dijelova prenosi odlomke iz ove knjige… 

Priredio: Ognjen BEGOVIĆ 

Na događaje s početka devedesetih godina prošlog vijeka u BiH i poslije dvadeset godina gleda se iz različitih i potpuno oprečnih uglova – bošnjačka strana na njih gleda kao na “sjajne vojničke pobjede”, a srpska strana ih naziva zločinima.

1. mart 1992.

Na Baščaršiji kod Stare pravoslavne crkve, u svatovima svoga sina, ubijen je metalski radnik Nikola Gardović, čiji ubica Ramiz Delalić – Ćelo ne samo da nije priveden pred lice pravde nego su ga, kako svjedoči Momčilo Mandić – tada pomoćnik ministra unutrašnjih poslova BiH, budno čuvali pripadnici sarajevskog MUP-a.

Ovog ubicu, čiji su roditelji i sva rodbina nesmetano živjeli u Srbiji, u Priboju, kasnije će sarajevska televizija slaviti kao heroja, a potom će ga sami muslimani likvidirati, kao jednog od komandanata u njihovoj vojsci.

Delalić je mnogo znao, kao, uostalom, i sarajevski kriminalc Mušan Topalović – Caco, koga će takođe likvidirati muslimanski politički vrh.

2. mart 1992.

U Sarajevu su osvanule barikade. To će muslimanska strana i mediji pripisati Srbima, ali se pouzdano znalo da je muslimanska Patriotska liga već tada blokirala sve ulaze u stambene zgrade i da su u svakoj zgradi bili načinjeni spiskovi za likvidaciju Srba stanara tih zgrada.

4. april 1992.

Snage JNA iz Rajlovca, pod komandom pukovnika Vidoja Magazina, ulaze na sarajevski aerodrom. Taj dan na sastanku u bazi u Krteljima dolazi do razlaza policijske specijalne jedinice, a 34 srpska specijalca napuštaju tu bazu.

5. april 1992.

“Zelene beretke” u policijskoj stanici u Novom Sarajevu, na radnom mjestu, ubijaju policajca Pera Petrovića. To je bio signal i povod da se podijeli policija. Srbi su bili primorani da zauzmu Policijsku školu na Vracima.

Poznato je, naime, da je ta škola, na čelu sa direktorom Huseinom Balićem, bila opremljena da u djelo sprovede Izetbegovićevu politiku iz “Islamske deklaracije”. Za tu priliku Balić je organizovao muslimane iz Hrasna Brda i pripadnike “Patriotske lige” iz Novog Grada, kojom je komandovao izvjesni Safet Hadžić. Kao što je poznato, poslije zauzimanja ove škole, srpske snage su sve zarobljene pustili kućama.

7. april 1992.

Srpski članovi Predsjedništva Biljana Plavšić i Nikola Koljević napuštaju Predsjedništvo BiH;

13. april 1992.

Štab TO BiH donosi strogo povjerljivu Direktivu o odbrani suvereniteta i nezavisnosti BiH, čime je praktično objavljen rat JNA, a time i srpskom narodu u BiH. U toj Direktivi, između ostalog, decidno stoji:

“…Odmah izvršiti zauzimanje skladišta naoružanja i municije i blokiranje kasarni i zarobljavanje pripadnika JNA na teritoriji BiH…”

Ova direktiva je kao vojna tajna i strogo povjerljiva hitno proslijeđena štabovima TO u Bihaću, Goraždu, Doboju, Livnu, Mostaru, Sarajevu, Tuzli, Zvorniku i Republičkom štabu TO BiH. Kao što se vidi, nije proslijeđena samo Štabu TO u Banjaluci.

Međutim, kako svjedoči pukovnik Slavoljub Belošević, on se nekako dokopao te direktive koju je odmah proslijedio Komandi Druge vojne oblasti, a ona je, vjerovatno, upućena i Generalštabu JNA, koji je izgleda nije shvatio ozbiljno.

2. maj 1992.

Napad na Dom JNA, ubijen portir, a ranjeni potpukovnik, vojnik i domar. Zasjeda na Skenderiji i napad na vod kapetana Labudovića, koji je pošao u izvlačenje zatočenih iz Doma JNA. Ubijeno 14 vojnika i oficira, a ranjeno šest.

4. maja 1992.

Iz Beograda dolazi general Bošković i sa Izetbegovićem postiže sporazum o iseljavanju kasarni JNA iz Sarajeva.

15. maja 1992.

U Sarajevu je na svirep način ubijen profesor Medicinskog fakulteta Milutin Najdanović.

16. maj 1992.

Združene muslimansko-hrvatske snage sa više od 3.000 dobro naoružanih pripadnika vojnih i paravojnih formacija vrši pokolj u sarajevskom naselju Pofalići, koje je bilo naseljeno isključivo Srbima. Starih porodica koje su tu živjele vijekovima – više nema. Nema Čangalovića, Pikulića, Bunjevaca, Andrijaševića, Vaskovića, Andrića, Trišića, Mađarevića i Golijana.

27. maj 1992.

Masakr u ulici Vase Miskina. Od podmetnute eksplozivne naprave poginulo je 16 civila u redu za hljeb, a ranjeno 114.

28. maj 1992.

JAT izveo svoj posljednji let, evakuaciju Srba iz Sarajeva.

5. jun 1992.

JNA je napustila svoju posljednju kasarnu u Sarajevu – kasarnu “Maršal Tito”.

8. jun 1992.

U Velikom parku u Sarajevu zvjerski je ubijeno osam vojnika JNA i četiri civila.

23. avgusta 1992.

“Indipendentov” reporter iz Njujorka, pozivajući se na povjerljive dokumente UNPROFOR-a, koji su dostavljeni generalu Santišu Nambijaru, piše da su najstravičnije zločine u Sarajevu počinili muslimani da bi pridobili svjetsku javnost za vojnu intervenciju.

29. septembra 1992.

Na zagrebačkoj međunarodnoj islamskoj konferenciji upućen je poziv svim muslimanima svijeta da dođu u BiH i da se “bore za islamsku BiH, jer samo sveti rat – džihad može spasiti BiH”.

Izvor: srna

Vezane vijesti:

KO NIJE ZA SAMOSTALNOST – NIJE NI ZA ŽIVOT /1/

DOKLE ĆEMO VAS VIŠE KLATI? /2/

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top