Ustaški logor na Pagu (2) IZVJEŠTAJ PORUČNIKA SANTA

Пише: Јадовно 1941.

Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag.

Feljton je nastao iz razgovora sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida nad Srbima i Jevrejima otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo.

Za svega tri mjeseca ustaške vladavine na Pagu 1941. godine u logoru „Slana“ poubijano je 10 do 15 tisuća ljudi.

Talijani koji su nakon razgraničenja s Pavelićevom NDH okupirali Pag otkrili su nakon odlaska ustaša masovne grobnice nevinih ljudi. O tome je u svom izvještaju višoj komandi član komisije talijanske okupatorske vojske poručnik Santa podnio poseban izvještaj.

U početku izvještaja poručnik Santa navodi: „Već smo u zoni u kojoj se brod usidrio, a još više u blizini grebena uz koji smo pristali osjetili težak zadah, karakterističan za organske materije u raspadanju. Uspevši se putićem po kraškom terenu do 400 metara nadmorske visine naišli smo na jamu dužine 32 metra, široku 2 metra, a duboku 1.5 metara. Idući puteljkom bili smo prisiljeni upotrijebiti plinske maske, jer je zadah bio nepodnošljiv, a uspinjanje nas je prisiljavalo da snažnije dišemo.

Jama smještena paraleno s dolinicom kojom smo prešli put, zatvorena je na krajevima s dva suha zidića. Dno jame je kraško. Na udaljenosti od oko 15 metara i druga jama u tangentnom položaju prema prvoj dužine 15 metara, jednako široka i duboka kao prva. U okolišu jama opaža se da je uklonjena zemlja pokrivena kamenjem, kako bi se izazvao dojam uobičajenog pejzaža. Iz terena je izbijao vrlo jak smrad materije u raspadanju, a iz pomaknute zemlje, izvirale su zgrčene ruke, već jako truli nožni prsti i ljudska tijela, tek malo pokrivena zemljom. U predjelu terena koji je pokazivao neobičnu elastičnost iskopavanjem samo nekoliko centimetara dubine otkrili smo i leš žene.

Nakon još 400 metara – vrhunac doline koja se spušta u drugo udolje nazvano Karlobaški malin smješten u pravcu Karlobaga. Prošavši još oko 300 metara u potpuno kamenitoj zoni, gdje nema nikakva puta došli smo na hodnik pomaknute zemlje pokrivene kamenjem zbog maskiranja terena i ovdje onaj karakterističan i nama već poznati zadah smrti. Mjestimično su iz zemlje izvirale zgrčene ruke i noge.

Sanitetska je ekipa radila vrlo metodično. Odmicala je sve kamenje i lopatama se oprezno uklanjao sloj zemlje po čitavoj dužini grobnice. Prizor je bio stravičan. Nakon uklanjanja prvih 5 do 120 cm zemlje ukazale su se brojne često vezane ruke i bose noge, glave licem okrenutim prema gore, ili samo šije ubijenih ljudi“ piše u izvještaju poručnik Santa.

„Došli smo do zaključka da se ukop obavljao na ovaj način: određeni za ukop vezanih gornjih udova u grupama od 2 ili 3 bili su postavljeni na humku otkopane zemlje ispred jame u koju su onda pokošeni mitraljezom padali mrtvi ili su potom još hladnim oružjem bili dotučeni.

IVICA PALČIĆ