
Posle svih naših stradanja, nas optužuju za genocid!
Čitav život slušam istu priču-priču, koja se poput vrlo ukusne torte, sa znalački odabranom glazurom, punih sedamdeset godina servira gladnom i neukom srpskom narodu. Narodu, koga na žalost ne zanima ni zašto je gladan ni zašto je neuk, ni zašto je dospeo do stepena “socijalnog darvinizma”. Ovom sintagmom, u svom delu “Engleski koreni nemačkog fašizma” Manuel Sarkisjanc, označava totalno socijalno i duhovno posrnuće, posle koga se neki narod može smatrati nižom rasom. To je priča o nama, i našim usrećiteljima komunistima. Onima koji sedamdeset godina samo menjaju glazuru, i tortu opet iznose pred naša nasmejana lica, pred naše tintare… Tako se eto desilo, da posle svih naših stradanja i pogroma












