arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bikuša

Ljeta 1990. godine,  uzaludno sam tražio jamu Bikušu iznad Čelebića. Nije pomoglo ni to što mi je vodič bio Duško Šunjka, čovjek koji na tom terenu poznaje svako konačište divljači, svaki brlog divljih svinja, sve čeke, prelaze i priječce. Uzaludno smo se provlačili kroz gustiše i šipražje, peli na uzvišice i visočije drveće — more rascvjetalog jasenja je u svojoj bjelini sakrilo čak i bijeli kameni obelisk podignut poslije rata nad ovim stratištem Poslije mi, čini mi se, nije bilo ni žao što je nijesmo našli, što ni Duško Šunjka koji brdo Klanac i Livadnice poznaje kao svoj dlan nije pogodio pravi put do nje. Možda je tako i bolje.

Roditelji podstakli djecu da oštete srpske regisatrske oznake

U dubrovačkom naselju Nova Mokošica nekoliko maloljetnika oštetilo je registarske oznake tri automobila iz Srbije, jer su im roditelji rekli kako je riječ o „zločestim autima“, pišu dubrovački mediji. Oštećene su beogradske i somborske registarske oznake, koje su prethodno skinute sa parkiranih vozila, o čemu je upoznata i policija, ali, za sada, nema zvanične reakcije i informacije da li su roditelji ovih maloljetnika pozvani na ispitivanje u policiju. Mediji u Dubrovniku pišu da su registarske oznake oštetila djeca, ali da se ne može sa sigurnošću govoriti da li su ih ona i skinula sa vozila. „Kada im je jedna osoba prišla i pitala ih zbog čega to rade, maloljetnici su

Veljko Đurić Mišina: Šta bi sa srpskim memorijalom na Ušću

  Jedna od najbolnijih rana u novovekovnoj istoriji srpskog naroda jeste stradanje u 20. veku, a u tom kontekstu i ratne žrtve. Kada se pomenu ratne žrtve obično se govori o brojevima. I tu nastaje veliki problem. Jer, amateri i zaljubljenici u prošlost, kao i poneki profesionalni istoričar od ugleda i zvanja, započnu tiradu praznih tvrdnji. Kao školovani istoričar i direktor Muzeja žrtava genocida javljao sam se u raznim formama, od novinskog teksta do dugometražnih dokumentarnih filmova, sve u nameri da ispravim brojne zablude, gluposti i amaterizam, jer sve to donosi štetu u odnosu na naučno i stručno tumačenje određenih tema. Ovom prilikom želim da ukažem na brojne i isprazne

Prebilovke na domaćinskom tečaju 1939

Mrtvima vječna slava, živi budite budni

Piše Vesna Kapor Dok Milanović ponovo vitla nad Prebilovcima, svet u Hercegovini međusobno će razmenjivati smokve i kajmak, med i krompir, šljive i grožđe, peći lozu i šljivu… i kako to obično i biva, nazdravljati i sahranjivati, zajedno, između svih naših „klanja i oranja“ Obucite bijele košulje. Ta rečenica dugo se protezala, potiho u Hercegovini, kao okidač, kao poenta, i kao vrhunski cinizam duge istorije komšijko-bratskih odnosa, posle Drugog rata. I niko baš, od onih koji su potiho čuvali sećanja nije zaboravljao ovu jezivu rečenicu da dometne u priču. Ovu nevinu, obećavajuću, svetlu rečenicu. Za Srbe, kako se ispostavilo, ukopnu. Tako su nove vlasti NDH države, uspostavljene odmah1941, pozivale svoje

MARTOVSKI POGROM: Zločin bez kazne pred očima sveta

Nastradalo deset Srba, srušeno i zapaljeno 35 crkava i manastira Martovski pogrom i dalje traje… Danas se navršava 15 godina od etnički motivisanog nasilja i progona Srba od strane Albanaca 17, 18. i 19. marta 2004. godine, a odjeci ovog zločina traju do danas. Pred međunarodnom vojnom i civilnom misijom na Kosovu i Metohiji, oličenom u Kforu i Unmiku, dogodili su se nečuveni teror nad Srbima i njihov progon. Tada je na Kosovu i Metohiji bilo 38.000 vojnika Kfora iz 39 zemalja, kao i 8.000 policajaca UN iz 52 zemlje. I pored toga, nečuveno nasilje Albanaca prema Srbima odigralo se pred očima čitavog sveta. Posledice martovskog nasilja nikada nisu sanirane,

Sve barake u Slani bile su ograđene bodljikavom žicom u nekoliko redova

BILTEN: Glas Jadovna – Br. 1

Fašizam u praksi: Samo 30 odsto Hrvata veruje u suživot sa Srbima Samo 30 odsto ispitanika starosti od 14 do 29 godina smatra da postoje kvalitetni uslovi za suživot Hrvata i Srba u nekad ratom zahvaćenim područjima, a 23 odsto podržava pravo nacionalne manjine da koristi vlastito pismo i jezik u službenim prostorijama institucija. Srpske crkve bile su lomače U toj državi, u isto vreme i na istom mestu, spaljivani su i ljudi i knjige. Crkve su postale lomače, ponegdei klanice. Hramovi hrišćanskog, pravoslavnog bogosluženja pretvoreni su u stratišta samo zbog toga što su pripadali pravoslavnom obredu. Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate Godinama smo se pitali, gdje su im

Junak Milenko Pavlović- Nećete vi da ginete, ja ću

Marka s likom Milenka Pavlovića, komandanta 204. lovačkog avijacijskog puka, biće puštena u opticaj – kao podsetnik na junačko delo jednog Srbina, ali i na zločin počinjen nad njegovim narodom Napravili smo plan napada na srpsku protivvazdušnu odbranu, aerodrome i komunikacije. Hteli smo da oslepimo jugoslovensku vojsku eliminišući radare i da je onesposobimo uništavajući joj protivraketne sisteme. Osećao sam da će nas to glatko odvesti do sledeće etape operacije, ako to bude neophodno“, opisivao je kasnije general Vesli Klark prvi napad NATO-a na SR Jugoslaviju. Dvesta aviona i 50 krstarećih raketa premrežilo je naše nebo tog 24. marta. Ali Vojska Jugoslavije nije, kako se očekivalo, kapitulirala posle prvog udara. Nije

Obilježeno 75 godina od ubistva civila u Vršanima

U Vršanima kod Bijeljine danas je obilježeno 75 godina od stradanja 75 mještana ovog sela, koje su na današnji dan 1944. godine zvjerski pobili pripadnici zloglasne 13. SS Handžar divizije. Predsjednik Savjeta mjesne zajednice Vršani Nedeljko Mićić rekao je da su pripadnici 13. SS Handžar divizija počinili nezapamćen zločin nad mještanima Vršana i okolnih sela. „Pobijeni su uglavnom nejač i žene, čak i sveštenik i njegova porodica…Naša je moralna obaveza da ovaj datum nikada ne zaboravimo, da ga obilježavamo sa željom da se to zlo nikada ne ponovi“, rekao je Mićić novinarima. Mićić je naveo da su rijetki toga dana uspjeli da pobjegnu od sigurne smrti. Gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić

Sjećanje na Srbe u odbrani sarajevsko-romanijske regije

U Manastiru Svetog Georgija na Ravnoj Romaniji danas je služen parastos za sve Srbe stradale u odbrambeno-otadžbinskom ratu. Parastos je služen u okviru obilježavanja 23 godine od egzodusa sarajevskih Srba, a prethodio mu je pomen poginulim borcima i polaganje vijenaca na Vojničkom spomen-groblju „Mali Zejtinlik“ na Sokocu. Parastosu, koji su služili sveštenici Mitropolije dabrobosanske, prisustvovali su ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović, te delegacija Narodne skupštine Srpske predvođena potpredsjednikom Skupštine Sonjom Karadžić Jovičević. Služenju parastosa prisustvovali su i izaslanik predsjednika Srpske Miladin Dragičević, izaslanik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Boško Tomić, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić, predstavnici udruženja proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata, direktor Republičkog centra za istraživanje

Zločin sa nepopravljivim posljedicama

U pogromu je spaljeno ili oštećeno 46 srpskih crkava i manastira, oko 1.000 kuća, na desetine grobalja je porušeno, a ubijeno je 19 lica… Sutra se navršava 15 godina od martovskog pogroma, u kojem su, u prisustvu 45.000 pripadnika NATO-a, na meti Albanaca bili svi koji su govorili srpskim jezikom, kao i sve što čini srpsku kulturnu i vjersku baštinu na Kosovu i Metohiji. Sve je počelo lažnim i senzacionalističkim medijskim scenariom, kako je to OEBS kasnije zvanično ocijenio, o navodnom utapanju dvojice albanskih dječaka kod sela Čabra u rijeci Ibar, na sjeveru Kosova. Bez argumenata i činjenica, mediji na albanskom jeziku utrkivali su se u lažima da su „Srbi

Mihailo Medenica

Medenica: Srpska sela su gorela, svakom sam plamenu znao ime…

Noć nas je tog prokletog 17. marta 2004. zatekla na putu ka metohijskim enklavama. Projurili smo Drenicom bez svetala… Sumanuta “deca orla” i đavola slavila su krvavi pir. Uplašio sam se kao malo kad do tad, a nimalo me nije bilo strah- nikakvo zlo nije moglo da nas zadesi na božijem metohu, a lica suštog zla svukud oko nas… Nikad jasnije nisam video srpska sela u noći- gorela su! Ništa tužnije nego kad svakom plamenu znaš ime, znaš domaćina, sveštenika, preslavu… Gospod nas je vodio kroz ognjenu vrzinu, razgrtao je i komadima samog neba činio put… Nikakvo nas zlo nije moglo zadesiti među suštim zlom- gde đavo potpaljuje nebo i

Danas obilježavanje 23 godine od egzodusa Srba iz Sarajeva

Dvadeset tri godine od završetka egzodusa sarajevskih Srba biće obilježene danas na Palama i Sokocu. Planirano je da u podne na Vojničkom groblju „Mali Zejtinlik“ na Sokocu bude odata počast poginulim borcima i položeni vijenci. U 13.00 časova u Manastiru Svetog Georgija na Ravnoj Romaniji biće služen parastos za sve stradale Srbe u odbrambeno-otadžbinskom ratu, prvenstveno za Srbe Sarajevsko-romanijske regije koji su stradali u odbrani ovih prostora. Početak kulturno-duhovnog programa planiran je u 14.00 časova u Kulturnom centru na Palama, gdje je predviđeno i obraćanje zvaničnika. Obilježavanju 23 godine od egzodusa sarajevskih Srba prisustvovaće ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Duško Milunović, kao i delegacija Narodne skupštine Republike Srpske

Veritas: Za zločine u „Oluji“ osuđen Srbin

Županijski sud u Rijeci osudio je Srbina Rajka Kričkovića, pripadnika 118. Domobranske pukovnije Hrvatske vojske, na 10 godina zatvora za zločin nad srpskim civilima nakon hrvatske akcije „Oluja“ u avgustu 1995. godine, saopštio je Informativno-dokumentacioni centar „Veritas“ iz Beograda. Prema optužnici iz novembra 2014. godine, Kričković je ubio troje civila u selu Kijani kraj Gračaca. Kričković je bio optužen da je brata i sestru, Radomira /43/ i Miru Sovilj /45/, usmrtio hicima iz automatske puške, dok je njihovu majku Maru Sovilj /72/, zapalio zajedno sa kućom i stokom, zaključanu u prizemnom dijelu kuće. Optuženi se branio sa slobode, a, prema podacima „Veritasa“, do rata 90-tih, često je dolazio u Kijane,

Pozdrav iz Hrvatske

Na sramotu Kusićevog vijeća, donosimo 20 ustaških dokumenata potpisanih pozdravom ‘Za dom spremni!’ kojima su provođeni rasni zakoni i otpremani Jevreji, Srbi i Romi u smrt u koncentracionim logorima Pozdravom ‘Za dom spremni!’ završavale su brojne ustaške naredbe i drugi dokumenti NDH koji su se odnosili na provođenje fašističkih rasnih zakona i slanje Jevreja, Srba, Roma i komunista u smrt u koncentracionim logorima. Taj odvratni zločinački pozdrav iz Drugog svjetskog rata kao svoj slogan koristile su tokom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini paravojne jedinice HOS-a, koje je organizovala proustaška Hrvatska stranka prava Dobroslava Parage i Ante Đapića, otvorenih sljedbenika poglavnika Ante Pavelića. Usvajanjem ustaškog pozdrava te su paravojne jedinice, koje su se i nazivale

DA SE NE ZABORAVE ZLOČINI NAD SRBIMA: Obeležavanje godišnjice pogroma na Kosovu i Metohiji

Povodom obeležavanja Dana sećanja na 17. mart 2004. – Pogrom na Kosovu i Metohiji, u nedelju u 19 časova biće održana komemorativna akademija na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu Povodom obeležavanja Dana sećanja na 17. mart 2004. – Pogrom na Kosovu i Metohiji, u nedelju u 19 časova biće održana komemorativna akademija na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu. Tom prilikom prisutnima će se obratiti ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević, nakon čega će biti održan prigodan umetničko – scenski prikaz o događajima tog 17. marta 2004. Organizator komemorativne akademije je vladin Odbor za negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije. Programu će prisustvovati predstavnici Narodne skupštine Republike

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.