arrow up

Početak pakla za Srbe – prvo su 6. aprila 1941.g., sravnili sa zemljom Beograd

Fašistička Nemačka je bez objave rata 6. aprila 1941. godine napala Kraljevinu Jugoslaviju. Napad je počeo snažnim udarima vazduhoplovnih snaga, specijalnim dejstvima i brzim prodorima oklopno-mehanizovanih jedinica. Glavni cilj napada nemačkog vazduhoplovstva je bio: razaranje Beograda, demoralisanje vojske i naroda i uništenje jugoslovenskih vazduhoplovnih potencijala. Odluku, da se Beograd razori, doneo je lično Hitler 27. marta, razjaren vestima o demonstracijama u Beogradu protiv potpisivanja ‘Trojnog pakta’. Izvršenje zadatka povereno je 4. vazdušnoj floti pod komandom generalpukovnika Aleksandra Lera. Operacija uništenja Beograda nosila je naziv ‘Strašni sud’ [Strafgericht]. U 6.30 časova napala su 234 bombardera i 120 lovaca. Većina žitelja jugoslovenske prestonice zatečena je na spavanju jer je bila nedelja. U

GODIŠNJICA STRADANJA NA LIJEVČE POLJU: „Četničko Kosovo“ u svijesti srpskog naroda Hercegovine

6. aprila 1945. godine u borbama u Lijevče Polju stradalo je jezgro hercegovačkih četnika na čelu sa svojim komandantom Miloradom Popovićem. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA Autor: Milan Nikčević, april 06, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Ono što je Zidani Most, Kočevski Rog i Pohorje u svijesti nacionalnog naroda Crne Gore to je Lijevče Polje, „četničko Kosovo“ u svijesti srpskog naroda Hercegovine – simbol tragičnog stradanja duboko urezan u dušu i kolektivno pamćenje, „zbirno

Likvidacija komandanata koji su hteli da oslobode Jasenovac

Vladimir Dedijer: Za politiku skrivanja istine o gubicima srpskog naroda u Drugom svetskom ratu, a posebno u Jasenovcu, Josip Broz snosi najveću odgovornost.“ Gotovo svi planeri partizanskog napada na Logor Jasenovac,  ustašku industriju smrti, vremenom su počeli da nestaju. Prvi se za likvidaciju našao Nikola Demonja, slavni partizanski komandant Slavonije i Baranje. O njegovom smišljenom ubistvu ostavio je svedočenje prvoborac Milan Kević zvani Baćo, najmlađi oficir NOB, Baćo je rođen 1930. u selu Miloševo Brdo ispod Kozare, kod Bosanske Gradiške, a partizanski kurir je postao krajem juna 1941. kad je imao jedanaest godina. Njegovih oko osamdeset(!) rođaka Kevića iz Podkozarja većinom je zaklano u Jasenovcu. Evo šta je Baćo svedočio mnogo godina kasnije: „Bio

GODIŠNJICA USTAŠKOG ZLOČINA U BILEĆKOM SELU BRESTICE

“Kada bi se u jame hercegovačke, u te tamne bezdanice bez sunčeva zraka, u okrilje žalosti i mraka, slile sve suze koje za srpskim mučenicima proliše majke i sestre, očevi i braća, kćerke i sinovi, e preljevala bi voda iz tih bezdana”, to mi reče jedan čestiti starina u selu Čavšu na obodu Popovog polja gdje ustaše zločin počiniše. Istu priču mogli bi čuti na svakom koraku tužne i žalosne, ali nikad pokorene, nikad utamničene zemlje Hercegove koja još rane izvidala nije. U zoru 2.marta 1942. godine srpsko selo Brestice napali su muslimani susjednog gatačkog sreza. U tom napadu poginulo je 46 Brestičana, a 43 ranjeno. Među ubijenim bilo je

Grobnica u Smiljanu – sjećanje na zločin 5. marta 1945. godine

Grupa od 30 Srba na zvjerski je način mučena i dotučena 5. marta 1945.g. u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Ustaše su iz kaznionice u Gospiću izvukle 30 osoba, prije samog oslobođenja Gospića, odveli ih u Smiljan, te ih povješali na putokaze i okolno drveće na raskrsnici puteva u Smiljanu. Жrtve su bile sahranjene na mjestu smaknuća, u jednom dijelu Smiljana, a 1977.g. rodbina ih je eshumirala i njihove kosti položila u kosturnicu pored pravoslavnog groblja u Smiljanu, gdje se ujedno nalazi i spomenik svim Smiljančanima, žrtvama ustaškog terora. Obilježje je porušeno 1991. godine. Svake godine 02. augusta, na Sv. Iliju, u znak sjećanja na prva stradanja u Smiljanu koja su započela tog dana 1941.g., i trajala 

SJEĆANJE NA ZLOČIN 3 APRILA 1942. – BEGOVO BRDO, CETINGRAD

U ovom malom kordunaškom selu, Begovo Brdo, ustaše su na najokrutniji način ubile 137 srpskih seljaka, najviše djece u starosti od 15 godina. Najveći zločin počinili su 3. aprila 1942. godine, kada je ovim krajem prolazila Pavelićeva tjelesna bojna pod komandom Ante Moškova. Tada su izmasakrirali 121 muškarca, žena i djece. Njih 73 su poklale ustaše u šumi Latićkima kod sela Batnoge iskopavši pod batinama zločinaca sami sebi masovnu grobnicu. Istoga dana hvatali su srpske seljake kod njihovih kuća, na njivama i pobili ih 48 kako iz vatrenog oružja tako noževima, batovima i krampovima. Ovim ustašama Pavelićeve tjelesne bojne koje su slabije poznavale naselja dati su za pomoć oružnici i dio treće ustaške satnije s područja

Miloš Ković: Nikad više 1941.

Istoričar Miloš Ković izjavio je da je smisao postojanja Republike Srpske u tome što je ona posljednji garant prava na postojanje srpskog naroda. Ovde nije reč o bilo kakvoj politici, ovde je reč o jednom narodu koji neće da mre, koji hoće da živi, hoće da gleda svoju decu kako rastu, hoće da ostane u zavetu, u zavetnoj svetosavskoj veri svojih predaka. I to je sve – rekao je Ković na naučnom skupu u Bijeljini posvećenom istoriji ovog područja u 20. vijeku. Profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu kaže da je riječ o prvom u ciklusu naučnih skupova o istoriji Bijeljine čiji je cilj da objasni čemu Republika Srpska, ne

DR RADOMIR PAVLOVIĆ: Opet Srebrenica

Ovih dana opet dolaze signali od anglosaksonske politike da će Nijemci u Generalnoj skupštini UN ponovo pokrenuti rezoluciju o „genocidu“ u Srebrenici. Isti ti Nijemci su u periodu 1941. – 1944. godine napravili genocid nad srpskim narodom u Podrinju, preko svojih izvršilaca, a to su bile ustaše pod vođstvom Francetića legije, koje su u Srebreničkom srezu od 1941. do 1945. godine ubile 2.264 Srba na najsvirepiji način, a od toga je bilo 430 djece. Ukupno je od 1941. do 1945. godine na području Srebrenice ubijeno 6.469 srba. Isti ti Nijemci su u operaciji ”Trio” 1942. godine pobili na Drini više 100. 000 Srba, od Foče, preko Višegrada, Srebrenice i Bratunca,

PROTESTNO PISMO POVODOM NEOUSTAŠKIH IDEJA U SRPSKOJ AKADEMSKOJ JAVNOSTI

Smatramo da Gruhonjićeva rasistička haranga protiv srpskog naroda, baš kao propaganda hrvatskih i muslimanskih ustaša uoči 1941, služi za to da opravda genocid kome su Srbi danas podvrgnuti od strane NATO država i potomaka zločinaca iz Drugog svetskog rata. Izražavamo najdublje ogorčenje zbog nedostojnog postupanja dela akademske javnosti koji je proteklih dana stao u odbranu prava Dinka Gruhonjića, zaposlenog na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu, da neoustaškim izjavama vređa čitav srpski narod, ali i sve pristojne, moralne ljude, nezavisno od nacionalnosti, i sramoteći samu ideju Univerziteta. Na nezadovoljstvo studenata, koji su zbog Gruhonjićevih dugogodišnjih teških uvreda blokirali Filozofski fakultet, uprava ove ustanove odgovorila je tako što je u potpunosti

Bojan Vegara: SMIJEMO LI UOPŠTE U SRBIJI ŠKOLOVATI DJECU?

Da li ja kao neko ko je vidio sve strahote rata u Sarajevu, smijem doći u Novi Sad ili Beograd da izdam knjigu o tim strašnim danima i da li djeca mojih prijatelja, kumova i rođaka uopšte smiju da dođu da studiraju u Srbiji, a da ih profesori ne smatraju fašistima i genetskim otpadom? Zakolju ti komšiju, siluju komšinicu pred djecom, od čega se jedno trajno razboli. Zatvore ti đeda od 74 godine u logor i razmjeniš ga sa 34 kile, a baba se danima krije u trapu za krompir i odvode je u logor kad požele. Onda u ratu gledaš prosut mozak druga, otkinute dijelove tijela vršnjaka, a na

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić – svjedočenje

Sin Luke i Evice, rođen 30. 1. 1931. go­dine u Grubišnom Polju, Savska Banovina. Do­tje­ran u logor Jasenovac prvih dana oktobra 1942. godine, a pušten iz logora 30. novembra 1942. godine. 12. aprila 2011. kazuje: Roditelji su se bavili poljoprivredom. Imali su imanje od osam jutara zemlje, a obrađivali su i zemlju crkvenog posjeda na Majdi, blizu Poljana. Pored kuće, uz glavnu cestu Virovitica – Veliki Zdenci, veličine 12×16 metara sa ganjkom i bunarom pod istim krovom, imali smo štalu, štagalj, svinjac, kokošinjac i poljski za­hod. Osim velikog dvorišta postojala su dva voćnjaka, pretežno šljiva, zatim jabuke, kruške, dud i dva velika oraha. Vinograd je bio na kraju okućnice –

SRETEN JAKOVLJEVIĆ: TALOG ISTORIJSKIH NEISTINA

U ,,Novoj Zori“, broj 73-74 (proleće-leto, 2022) objavljen je prilog Dejan Medaković (1922–2008) DANI, SJEĆANJA IV. Akademik Medaković u svojim dnevničkim zapisima 23. marta 1983. godine komentariše reakciju Batrića Jovanovića, na emisije Zagrebačke televizije (8. i 15. marta) povodom 40. godišnjice Bitke na Neretvi. Naime, Jovanović  u Politici, 22. marta 1983. ističe svoja zapažanja o emisiji, a uredništvu zamera što su izostavili deo njegovog karaketrističnog kazivanja, u kojem je izneo autentične podatke o toj bici u dolini Neretve. Da podsetimo, priloge za te dve emisije su pripremale TV Beograd, Sarajevo i Titograd. Ali završni posao, uobličavanje emisije izvršeno je u zagrebačkoj televiziji, koja je ,,isecala“, brisala pominjanje ustaša i domobrana. ,,Iz emisije proizilazi da

Istoričar dr Nemanja Dević među 10% najproduktivnijih srpskih naučnika

Ništa od toga nije bio moj uspeh, nego milost Gospoda i pravda za one u čije ime govorim. U Bosni postoji jedan neobičan izraz za ničije dete: zove se nahoče. E ja sam, otkad sam upisao Filozofski fakultet u Beogradu bio nahoče. I to ne zato što nemam roditelje, ujake ili kumove, već zato što oni nisu sedeli na uticajnim mestima. Uz to, nisam bio ni Jugosloven ni komunista već izrazita suprotnost svega toga, što takođe nije baš bila zgodna okolnost na jednom od poslednjih uporišta ovih lipsavajućih ideologija u Srbiji. Do doktorata to nisam mnogo osećao, onda se na moja pleća srušila lavina. Tuklo je sa svih strana, u

Жivot posle NDH

Veliki broj unesrećenih koji su nekako preživeli pokolj kompenzovali su svoj bol i traumu upadajući u iracionalne prostore uma, u asocijalnost i izolaciju, u svet magijskih obreda i mističnih rituala. Piše: Milan Četnik Sudbina preživelih Srba na područjima gde je ustaški genocid bio masovan i monstruozan samo usput i fragmentarno pominjana je u srpskoj memoaristici i publicistici, dok je u istoriografiji potpuno zanemarena. Posleratnim komunističkim vlastima nije padalo na pamet da urade kakvu-takvu mentalnu „asanaciju terena”. Preživeli su ostavljeni da se, u materijalnoj bedi, sami izbore sa svojim košmarima i demonima. Veliki broj unesrećenih koji su nekako preživeli teror, ranjeni i progonjeni, svedoci zločina, pripadnici obezglavljenih ili zatrtih porodica ili

Milan Ružić

Milan Ružić: Koliko je Srba trebalo da ubiju u Jasenovcu da bi se smatrali ubicama?

Sedmi učesnik našeg virtualnog okruglog stola „Srpska kultura sećanja i Jasenovac – izazovi i odgovori“ bio je pesnik Milan Ružić. Serijal priprema Vladimir Dimitrijević Umesto uvoda S obzirom na činjenicu da se tema sistema jasenovačkih logora i broja žrtava u njima ne tiče samo pojedinih Srba, nego celine našeg naroda, i da je prilikom obrade iste, veoma važno imati u vidu dijalošku prirodu potrage za istinom, naš i vaš sajt se, sa dva pitanja (1. Kakvo je mesto Jasenovca u našem istorijskom pamćenju? 2. Šta mislite o najnovijim polemikama oko broja žrtava u jasenovačkom sistemu logora?) obratio nizu intelektualaca sa molbom da na njih odgovore. Ponavljamo: „Stanje stvari“ neće ulaziti

NAJNOVIJE VIJESTI

SAN O USVAJANJU

Vreme prolazi, ali to pijanstvo u Srbiji ne popušta. To je kamen međaš,

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.