arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Srbi i Drugi svetski rat: Spomenici falsifikata

Spomenici posvećeni Drugom svetskom ratu podizani za vreme „druge“ Jugoslavije često su nepokretna svedočanstva istorijske revizije Koga, zapravo, uznemiri spomenik u Jasenovcu? Koga uopšte može da uznemiri? Koga brižljivo uređeni i negovani prirodni pejzaž asocira na najjezivija stradanja stotina hiljada Srba? Šta je hteo da postigne Bogdan Bogdanović „Kamenim cvetom“? Kako sam jednom prilikom pročitao – želeo je da „prevaziđe”. Pošteno priznanje: hteo je, u skladu sa viđenjem budućnosti ideologije „druge Jugoslavije”, da isprojektuje i njenu prošlost. To je, dakako, nezamislivo u Aušvicu za Jevreje, ali je više nego poželjno u Jasenovcu za Srbe.   JASENOVAČKA „PROSLAVA“ O otkrivanju spomenika gotovo neverovatno piše Politika, 4. jula 1966. godine: „Juče je,

Sutra obilježavanje 27 godina od zločina nad Srbima

U Bradini kod Konjica sutra će biti obilježeno 27 godina od zločina koji su nad Srbima u ovom selu počinile združene muslimanske i hrvatske snage. Tim povodom biće služena Sveta arhijerejska liturgija i parastos u Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg, te položeni vijenci na spomen-obilježje u crkvenoj porti. Iz Srpske pravoslavne crkvene opštine Konjičke saopšteno je da bi obilježavanje stradanja Srba Bradine trebalo da počne u 10.00 časova liturgijom u obnovljenoj Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg, koju će predvoditi Njegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, a u 11.30 časova je predviđen pomen parastos žrtvama i polaganje vijenaca na spomen-obilježje u porti hrama. Na najbrutalniji način 25. maja 1992. godine u Bradini je ubijeno

Tuzlanska kapija (Foto: Arhiv/VN)

U Beogradu premijera dokumentarca o događajima na Tuzlanskoj kapiji

U Domu vojske Srbije u Beogradu danas će biti prikazan dokumentarni film „Svedočenje“ o događajima na Tuzlanskoj kapiji 25. maja 1995. godine, prema scenariju generala Ilije Brankovića i u režiji pukovnika Branislava Glušice. Tim za odbranu generala Vojske Republike Srpske Novaka Đukića pozvao je sve zainteresovane na premijeru ovog filma u Domu vojske Srbije u 14.00 časova. General Novak Đukić je pred Sudom BiH pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora zbog događaja od 25. maja 1995. godine kada je na trgu u Tuzli od posljedica eksplozije stradalo 71, a nekoliko stotina ljudi ranjeno. Sud BiH je prihvatio dokaze tužilaštva da je riječ o granati koja je ispaljena sa položaja Srba,

Zbjeg Srba u jednoj od pećina u okolini Livna (snimio poznati ratni snimatelj i reporter Žorž Skrigin) u kojoj je Ivan Goran Kovačić, navodno, napisao „Jamu“

Sve je pažljivo zapisivao

Nema nikakve dvojbe da je Ivan Goran Kovačić svoju „labudovu pjesmu“ – poemu Jama — napisao upravo u Livnu. Potvrda za to nije samo činjenica da je on tu prvi put čitao stihove ovog potresnog poetskog svjedočanstva, već sasvim konkretni dokazi da je Goran razgovarao sa većim brojem preživjelih iz jama i sa ustaških stratišta — da je ono što je čuo o ustaškim zločinima u Livnu i okolini, ustvari, bilo presudno, bilo inspirativna okosnica za nastanak ovog velikog poetskog djela. Zbjeg Srba u jednoj od pećina u okolini Livna (snimio poznati ratni snimatelj i reporter Žorž Skrigin) u kojoj je Ivan Goran Kovačić, navodno, napisao „Jamu“ Milan Rosić je

Linta:Sramotna odluka HRT-a da snimi seriju o zločinačkoj „Oluji“

Predsjednik Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu Miodrag Linta ocjenjuje kao skandaloznu odluku Hrvatske radio-televizije /HRT/ da snimi seriju o zločinačkoj akciji „Oluja“ pod nazivom „Nestali“ i ukazuje da je ta hrvatska vojno-policijska akcija predstavljala završni čin brutalnog etničkog čišćenja srpskog naroda sa vjekovnih područja. „Domovinski rat nije bio nikakav pravedan, odbramben i oslobodilački kako gotovo svakodnevno govore hrvatski zvaničnici i mnogi drugi u hrvatskoj javnosti, već duboko nepravedan, agresorski i osvajački s ciljem uništenja svega što je srpsko“, naveo je Linta u saopštenju. Prema njegovim riječima, režim Franje Tuđmana /bivšeg predsjedika Hrvatske/ izvršio je agresiju na srpski narod u Hrvatskoj i BiH s ciljem ostvarenja ustaškog

Decu teže ubiti nego odrasle: Ljubi Miloš (u sredini) Foto: wikipedia.org/znaci.net/damjan

Zlikovci koje su mrzele i ustaše (3): Put u pakao Ljube Miloša

U oštroj konkurenciji ustaških zlikovaca, Ljubo Miloš se smatra najizopačenijim. Bio je rođak upravnika Jasenovačkog logora Vjekoslava Luburića. Imao je svega 22 godine kada je počeo rat. Zloglasni Mesar ga je od prvih dana uzeo za desnu ruku, a već u oktobru 1941. postavio je Miloša i za upravnika Jasenovca. Tako je baš njemu dopalo da do marta 1942. u Jasenovcu pazi na Vlatka Mačeka. A stari član Hrvatske seljačke stranke je kasnije pričao da je jednom prilikom pitao Miloša zar se ne plaši Božje kazne zbog svih tih zločina. „Ništa mi ne govori! Ja znam da ću gorjeti u paklu za ono što sam učinio i ono što ću

Maks Luburić sa ustašama

Maks Luburić – masovni ubica iz pakla

Vjekoslav Maks Luburić, jedan od najvećih zločinaca iz ustaške NDH, bio je desna ruka poglavnika Ante Pavelića za likvidacije i komandant koncentracionog logora Jasenovac u kome su ubijani civili, uključujući i djecu. Luburić, koji je nakon rata „pacovskim kanalima“, omogućenima od strane Vatikana, izbjegao pravdu, skončao je 20. aprila 1969. godine, dva dana prije nego što su se napunile 24 godine od proboja posljednjih jasenovačkih logoraša. Ubijen je na isti način na koji je on sa svojim ljudima ubijao kozaračku djecu, samo zato što su bila srpske nacionalnosti i pravoslavna, te civile Srbe, Jevreje i Rome, a onda i sve druge koje je ustaški režim smatrao svojim neprijateljima. Presudio mu

vukasin-ikona.jpg

Radi ti, dijete, svoj posao

Među retkim pričama koje su preživele zub vremena i oštricu kame ističe se ona o starcu Vukašinu, koji je postao simbol srpskog stradanja u NDH tokom Drugog svjetskog rata. Jasenovac predstavlja paradigmu srpskog stradanja, sinonim srpske tragedije i njegov večni košmar. Poprište najmonstruoznijih zločina čovečanstvu poznatih, koji su svojim sadizmom i svirepošću ostavili krvav trag u istoriji naših prostora. U moru priča jasenovačkih stradalnika mnoge će ostati neispričane. Ogroman broj ljudi je prošao kroz njegove kapije. Među retkim pričama koje su preživele zub vremena i oštricu kame ističe se ona o starcu Vukašinu, koji je postao simbol sveopšteg srpskog stradanja tokom Drugog svjetskog rata. Simbol srpskog prkosa i otpora. O

Mond diplomatik: Najveća lažna vijest s kraja 20. vijeka

NATO bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije /SRJ/ 1999. godine, koje je trajalo 78 dana, hranjeno je medijskim lažima s ciljem usklađivanja mnjenja zapadnog stanovištva sa stavom vlasti glavnih država, a glavni dezinformatori su bile zapadnjačke vlade, NATO i najugledniji mediji, piše francuski „Mond diplomatik“. Autori Serž Alimi i Pjer Ramber ističu da neke od posljedica ovog rata i dalje imaju težinu u međunarodnom životu. „U vrijeme prvog rata od njegovog nastanka 1949. godine, NATO je odlučio da napadne državu koja nije prijetila nijednoj državi članici. Izgovor je bio humanitarni motiv i djelovao je bez mandata UN. Takav presedan je poslužio SAD 2003. godine u vrijeme invazije na Irak, takođe potpomognut kampanjom

Ustaše slave nad telima žrtava u Donjoj Gradini

Kako su ustaše pobjegle u operu

Ono što, naizgled, čudi jeste činjenica da toliki hrvatski političari, naročito oni desne provenijencije, i javnost svrstavaju jedan pozamašan dio svoje moderne istorije u – operski komad?! Piše: Nenad TADIĆ Da li je ustaška Nezavisna Država Hrvatska /NDH/, sa koncentracionim logorima, jamama i rasnim zakonima, samo dio opere „Nikola Šubić Zrinjski“, kao što su to i ostali ustaški rekviziti, bar prema tvrdnjama hrvatskih političara i dijela javnosti? Prvo je javnost obaviještena o „istorijskom otkriću“ desnog političkog establišmenta u Hrvatskoj da je ustaški slogan „Za dom spremni!“, pod kojim su ubijani, zatvarani i mučeni Srbi, Jevreji, Romi i antifašisti samo dio pomenute opere. Zatim je saopšteno da je bijela boja početnog

Znam kako je poginuo svaki vojnik na Paštriku

General u penziji Božidar Delić, komandant 549. motorizovane brigade koja je učestvovala u borbi na Paštriku, izjavio je danas da je zadovoljan što je doživeo da se posle 20 godina glasno govori o običnim vojnicima koji su učestvovali u toj borbi, koja je zajedno sa onom na Košarama bila ključna za zaustavljanje kopnene intervencije na Srbiju 1999. godine, prenosi Tanjug. „Drago mi je što sam posle 20 godina doživeo da se govori o tim vojnicima i tome šta su sve ti dečaci izdržali braneći svoju otadžbinu. Mi starešine smo profesionalci, školovani smo za to, ali vojnici, mladi ljudi koji su se zbog godišta silom prilika zadesili na odluženju vojnog roka

Dobročin se zlu ne nada

U gorkim sjećanjima preživjelih iz jame Ravni dolac poluvjekovlje je ipak učinilo svoje. U pepelu zaborava tinjaju rane neprebolne, a u sjećanjima se polako miješaju java i snovi strašni koji im neprekidno zagorčavaju noći i izazivaju nesanice. U sjećanjima i kazivanjima nema ni mržnje ni kletava. Umjesto želje za osvetom, da se zlo zlom vrati — praštanje i velikodušnost. Umjesto da optužuju i krvnicima nikad mira ne daju, uglavnom ćute kao da je sve to što im se desilo udesila nekakva viša sila kojoj se ne smije i ne valja ni ime spominjati, a kamoli protiviti. Jedino što nikada ne zaboravljaju i što nikada ne propuštaju priliku da naglase i

Vasilije Đ. Krestić: O suštinskim pitanjima srpskog duhovnog jedinstva

Da bismo mogli da definišemo šta čini srpski kulturni prostor i na koje oblasti se on proteže morali bismo da imamo bar približno  jedinstvena nacionalna merila i usaglašenije vrednosne kriterje. Međutim, za razliku od razvijenih i naprednijih zapadnoevropskih naroda, zbog mnogih istorijskih, društveno-političkih i ekonomskih razloga mi nemamo jedinstvena nacionalna merila, naši vrednosni kritriji u temeljima su poremećeni i daleko su od svake usaglašenosti. Mi smo do tragičnih razmera duhovno razbijeni, nacionalno-politički i ideološki nejedinstveni i pocepani. Jednim delom smo Srbi, drugim Jugosloveni, trećim Crnogorci, četvrtim Vojvođani. Potom smo četnici i partizani, komunisti i antikomunisti, republikanci i monarhisti, autonomaši i antiautonomaši, internacionalisti i kosmopoliti, globalisti i antiglobalisti, evroatlantisti i evroskeptici,

PODVIG NEIMARA SRPSKOG HRAMA: Istinska lepota je u davanju i darivanju

Podvig Vojislava Despota, neimara srpskog hrama u Peterburgu, i duhovno-prosvetiteljskog centra kraj Beograda. Prognanik iz Knina posvećen dobrobiti za druge i uznošenju vere Kada se suočiš da su ti oteli sve što si decenijama sticao, da je u trenu nestalo sve što su ti ostavili đedovi – nemaš kud do da živiš ili da umreš. Ako pretekneš, onda se uspravi, čoveče Božji. Pokreni se, novu kuću podiži! Za sebe i za druge. Gonjen „Olujom“ u leto 1995. godine, zaustavio se Vojislav Despot u ravnici nadomak Beograda. Ovde lečio rane progona, oporavio se, uspravio. I pokrenuo bez igde ičega. Ijedne cigle, od svega što je tamo, u njegovoj lepoj Krajini ostalo.

Vjekoslav Luburić sa nemačkim oficirom u koncentracionom logoru Stara Gradiška, jun 1942.

Zlikovci koje su mrzele i ustaše (2): Mašina smrti Maksa Mesara

Vjekoslavu Luburiću Maksu nadimak Mesar nadenuli su sami nacisti kada su videli kako upravlja ustaškim logorom Jasenovac. Nadimskom se on izgleda ponosio, budući da su ga oduševljeni obožavaoci opevali kao „zapovednika svojih mesara“. Za Luburića je, međutim, čak i Višnja, kći poglavnika NDH Ante Pavelića, malo pred smrt 2015. godine rekla da je bio „luđak, umno bolestan čovjek, da ga se uopće nije moglo kontrolirati“. Nacisti se žale Za klupu optuženog za ratne zločine bilo bi dovoljno već to što je upravo Luburić bio taj koji je u avgustu 1941. osnovao logor u Jasenovcu, navodi hrvatski Ekspres. Samo u dečjem logoru u Sisku umrlo je između 1.152 i 1631 dece

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.