arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Pomen stradalim Bilogorcima u Crkvi Svetog Marka

U organizaciji Zavičajnog udruženja „Bilogora“ u Crkvi Svetog Marka u Beogradu, 1. novembra služen je pomen za 82 stradala civila i poginula borca porijeklom iz istočne Bilogore u periodu od 1991. do 1997, te preko 100.000 pravoslavnih Srba rođenih i sahranjenih na Bilogori od 1552. do 2024. Zločinačka akcija hrvatske paravojske pod nazivom Otkos-10 počela je 31. oktobra 1991. napadom na Teritorijalnu odbranu Grubišno Polje, a cilj je bila likvidacija ili protjerivanje Srba sa područja istočne Bilogore. 31. oktobra 1991. godine oko podne, otpočela je akcija Otkos, tako što su pripadnici hrvatskih paravojnih snaga i civilne zaštite napale pripadnike Teritorijalne odbrane koje su formalno bile iz sastava Banjalučkog korpusa JNA. Te jedinice su

U Belom Potoku u Beogradu održan 14. Sabor Bilogoraca

Posle Smederevske Palanke, Rume, Grocke, Pančeva i Novog Sada, u Belom Potoku nedaleko od Beograda, u hotelu „Sučević“, 9. juna 2024. se održao šesti put Sabor Bilogoraca, 14. po redu od 2010. godine u organizaciji Zavičajnog udruženja „Bilogora“. Piše: novinarka „Srpskog kola“ Vesna Pešić Okupljanje na Saboru Bilogoraca i ovaj put bilo je protkano pomešanim osećanjima radosti zbog susreta prijatelja i rođaka, bivših komšija i saboraca, ali i tuge zbog gubitka zavičaja, čitavog jednog sveta koji posle više od trideset godina nije ni zaboravljen ni prežaljen. Na Svečanoj skupštini udruženja prisustvovala su tri od četiri člana Štaba Teritorijalne odbrane Opštine Grubišno Polje iz 1991. godine Milena Mrkšić, Rade Kljajić, Regina

Najstrašnija knjiga na svijetu

Čitao sam jednom prilikom o engleskim srednjovjekovnim zakonima, koji po nekim tvrdnjama ni danas nisu ukinuti, a kojima se propisuje način usmrćivanja kod osuđenih na smrt. Od oblika torture je zavisilo koliko će dana proteći do smrti osuđenog. Međutim, bez obzira na varvarski postupak, ovo morbidno štivo se uz malo samokontrole može probaviti. Ono na što sam nailazio u svjedočenjima o ustaškim orgijanjima tek sam djelomično mogao podnijeti. Desilo se da u opsežnijem tekstu pročitam samo pasus-dva, ponekad me kao iz zasjede iznenadi užasan detalj u opisu stradanja nekog mučenika, a postoje i takvi opisi koji se u pristojnom društvu ne mogu ni ispričati. No, sve je to već poznato,

Ranko Radelić: Odnos prema Jasenovcu je kalibrisan kao mjera ljudskosti

Uporedimo li dostupne tragove preostale iz prošlih epoha sa onim što nam kao predložak pruža 20. vijek, jasno je da su naši davni preci bili biološki prilagođeniji ovoj planeti, nesumnjivo inteligentniji i moralno superiorniji od današnje populacije, koja je biološki, ali i na mnogo drugih planova, na putu ubrzane devolucije. Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Iako je Jasenovac jasan znak tog propadanja,

Ranko Radelić: Genocid nad Srbima – poglavlje istrgnuto iz knjige svjetske istorije

Džonatan Štajnberg, pokojni profesor moderne evropske istorije na Univerzitetu Pensilvanije i istaknuti proučavalac Holokausta, napisao je – „Izostavljanje Hrvatske iz konvencionalnih studija o Holokaustu je poput knjige čije je prvo poglavlje istrgnuto“, te da su napadi na Srbe u NDH „najraniji totalni Genocid koji je pokušan tokom Drugog svetskog rata“. Prije više od 2.000 godina, u trećem vijeku prije nove ere, u sjevernoj Indiji nije bilo ni demokratije, ni ljudskih prava, ni pametnih telefona, ni interneta, a pogotovo nije bilo nevladinih organizacija. Postojalo je samo čudesno Maurijsko carstvo, sa Ašokom Velikim (273.-232.) kao njegovim vladarem. Nakon burnih ratova koje je vodio oko 265. pne, okrutni i surovi ratnik Ašoka je

Bilogorci se sjetili svojih stradalih

U organizaciji Zavičajnog udruženja „Bilogora“ u Crkvi Svetog Marka u Beogradu, u subotu 28. novembra, služen je parastos i održan pomen stradalim Srbima od 1991. do 1997. godine u Grubišnom Polju i istočnoj Bilogori. Nakom pomena okupljeni su položili vijenac na spomenik u Tašmajdanskom parku, razmijenili sjećanja na stradale i izgubljeni zavičaj. Akcija hrvatske paravojske pod nazivom „Otkos-10“ počela je 31. oktobra 1991. napadom na Teritorijalnu odbranu Grubišino Polje, a cilj je bila likvidacija ili protjerivanje Srba sa područja istočne Bilogore. U egzodus je iz više od 30 sela krenulo oko 4.000 ljudi, a među njima je bilo i oko 250 pripadnika drugih nacionalnosti. Poslije povlačenja Srba iz istočne Bilogore,

Ranko Radelić: ŽRTVE ISTOČNE BILOGORE 1991.‐1997.

Pregled stradalih Bilogoraca na projugoslovenskoj strani u građanskom ratu i poslije njega. Svjedočenje o nevremenu. Brošura autora Ranka Radelića sadrži imena stradalih Istočnobilogoraca na projugoslovenskoj strani u građanskom ratu 1991.-1995, kao i ubijenih u postratovskoj atmosferi do 1998. Ovo je samo jedan od presjeka informacija do kojih se o tim događanjima do danas došlo. Od 2011. godine, kada je objavljen prvi takav, nazovimo ga, procesni dokumenat, došli smo izgleda do saznanja o konačnom broju sunarodnika koji su izgubili život. Preostaje, ako za to bude mogućnosti, da se dodatno istraže činjenice o životu i pogibiji ta 82 naša stradalnika i o tome ostavi trajan zapis potomcima. Za puni, objektivni, pa i

KO DANAS PLjUJE PO PREKODRINSKIM SRBIMA?

Jasna je i nedvosmislena činjenica da su Srbi prečani činili većinsku udarnu snagu u konačnom proboju Solunskog fronta i oslobođenju, a među njima je bilo 37% Srba sa „čudnim prekodrinskim prezimenima“. Piše: Ranko Radelić Onomad se na internet portalima pojavio tekst KO DANAS PLjUJE PO SENIMA VITEŠKOG KRALjA, čiji je autor izvjesni Rade Velizarov Erac, sa staništem, kako sam navodi – „srez Kraljevski“. Tekst je uglavnom korektan i na više od 90 procenata njegovog sadržaja se ne može staviti ozbiljna primjedba, a sa velikim dijelom sadržaja koji čine opšte i široko poznate činjenice o istorijskoj ulozi Aleksandra Karađorđevića u 1. svetskom ratu se možemo složiti. Tekstopisac u nekoliko navrata sugeriše

SVIM BILOGORCIMA

Izgleda da je u Republici Srbiji sazrelo vreme da se sagledaju sve posledice rata 1991. – 1999. godine, te da se i za područje istočne Bilogore pokrenu sudski postupci zbog ratnih zločina, maltretiranja i drugih povreda međunarodnog ratnog prava i ljudskih prava, a koje su počinile hrvatske vlasti i pojedinci. U okviru Zavičajnog udruženja „Bilogora“ do sada je napravljen, nadamo se konačan, popis 26 stradalih vojnika i 52 civila koji su izgubili život u periodu od 1991. – 1997. godine. Ovaj popis je u velikoj meri nepotpun i često ne sadrži mnogo lične podatke i pobliže detalje o okolnostima stradanja i izvršiocima zločina. Istovremeno, popis ne sadrži ni jedan podatak

Ranko Radelić: Ono što se ne može danas, daće se sutra

Gakovo je raseljeno šezdesetih godina i izgrađen vojni poligon sa strelištem, gdje su na obuku dolazili vojnici iz obližnjih vojnih garnizona – Virovitica, Bjelovar, Daruvar … Infrastrukturu je čuvao vod vojnika, koji su istovremeno služili i kao goniči divljači kada su visoki oficiri dolazili u lov i odsjedali u za tu svrhu napravljene tri vikendice, a četvrta je bila lično vlasništvo tadašnjeg komandanta V vojne oblasti, Martina Špegelja. Početkom rata u Gakovu je ostao samo zastavnik Nedeljko Čukarić i dva majstora, civilna lica na službi u JNA, koji su uredno, svakog jutra iz Velike Dapčevice dolazili na posao. Padom virovotičke kasarne u ruke hrvatskih snaga, u Gakovu se našao i

Ranko Radelić: BILOGORSKI PREZIMENIK – Ispravke i dopune 1. izdanja

U subotu, 12. marta 2022. u štampariji „Donatgraf“ u Grockoj završeno je 2. izdanje „Bilogorskog prezimenika“, odnosno, samo ispravke i dopune prvog izdanja objavljenog na 467 stranica. Tako sa novim informacijama imamo pun pregled bilogorske onomastike na 584 stranice. Integralni tekst ovog izdanja (117 str.) možete preuzeti na linku OVDJE, a za ovu priliku objavljujemo uvod u ovu publikaciju. „Večernja Moskva“ je u nastavcima počela objavljivati, čini mi se 1962, roman Mihaila Bulgakova Majstor i Margarita. Bila je to četrnaesta verzija knjige, a vjerovatno bi ih bilo još da autor nije poginuo 1943. Bilogorski prezimenik je profana knjiga koja svoju inspiraciju ne crpi iz nepreglednih pejsaža i trnovitih gustiša vlastite

In memoriam – SLOBODAN POKRAJAC

U nedelju, 31. oktobra, nakon srčanog napada, u bolnici u Beogradu je umro Slobodan Pokrajac. Uz svakodnevne medijske izvještaje o koroni, bojim se da postajemo sve više, umjesto radosti života, nevoljni svjedoci i hroničari smrti. Piše: Ranko Radelić Slobodan Pokrajac je rođen 19. januara 1951. godine u Donjoj Kovačici od oca Uroša i majke Melanije r. Frljanović. Osnovnu školu je završio u Velikom Grđevcu 1965, gimnaziju u Bjelovaru 1969, a na Ekonomskom fakultetu u Beogradu diplomirao decembra 1973, magistrirao juna 1978. i doktorirao jula 1989. god.Kao student osvaja nagrade za stručne radove na saveznim studentskim simpozijumima – drugu nagradu 1972. u Mariboru i prvu nagradu 1973. na Bledu, te specijalnu

Ranko Radelić: SUMMA CUM LAUDE za samovoljnu i virtuelnu refleksiju stvarnosti

Ono što Aleksandru Korbu služi kao labavi alibi za poricanje genocida, za nas je ustvari dragocjena dijagnoza, upozorenje, pa i svojevrsni motivacioni faktor za stvaranje sveobuhvatne nacionalne strategije. Podrazumijeva se, ako bude političke volje i dovoljno uspravnih za takav poduhvat. Tekst SUMMA CUM LAUDE je izvod, poglavlje od 273.-291. stranice iz knjige „Fragmenti“ /Radelić, Ranko, FRAGMENTI – Izbor tekstova i izlaganja 2011. – 2020.,1. izdanje, Biblioteka Zadužbina, knjiga 10, Zavičajno udruženje “Bilogora“, Beograd, 2020.(7528), 400 str./ koja se bavi etnologijom, kulturom i istorijom istočne Bilogore, sa akcentom na stradanju Bilogoraca u 20. vijeku. Knjigu u pdf formatu možete preuzeti na ovom linku. Sa malo vještine u baratanju internet pretraživačima može

Ranko D. Radelić: PRO MEMORIA CONTRA PRO PATRIA

Popis stradalih Nesrba u genocidu 1941.-1945. u naseljima istočne Bilogore 1941.-1945. godine. Izvod iz uvoda knjige objavljene početkom jula 2021. U Beogradu. U Zavičajnom udruženju „Bilogora“ Beograd još 2014. je započeo rad na projektu „Žrtve Bilogore HH vijeka“, koji je imao za cilj da se na jednom mjestu sakupe i kasnije publikuju svi dostupni podaci i istraži ono što je još moguće, poslije skoro čitavog vijeka od događaja, o žrtvama istočne Bilogore, prije svega srpskim, ali i svima ostalim koje su bile žrtve represije, a posebno ustaške strahovlade u NDH 1941.-1945. godine. Naivnima će ovo istraživanje izgledati kao anahrono, ponovno iščitavanje poglavlja jedne apsolvirane i naizgled davno zatvorene knjige. Posao

Ranko Radelić: Slučajnost ili slučaj?

Podozrivost se pojavila još 2011. kada je novoosnovano Zavičajno udruženje „Bilogora“ organizovalo obilježavanje 20 godina od egzodusa iz zavičaja i parastos za stradale. Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. U naivnoj nadi da će to za tadašnje medije predstavljati vijest koja će se u bar dvije rečenice pojaviti i u udarnom terminu, a potomke Krajišnika ohrabriti da njeguju ono što se danas popularno

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.