arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Prof. dr Svetozar Livada

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (1): Istorija duga sedam vekova

U obimnom istraživanju koje pokriva 130 godina i čak tri veka, prof. dr Svetozar Livada, jedan od najpoznatijih srpskih naučnika u Hrvatskoj i jedan od najpriznatijih demografa u svetu, svojedobno je objavio knjigu „Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj 1880-2011″ (od višegeneracijskog i starosedelačkog, autohtonog i konstitutivnog, do manjinskog statusa)“, baziranu na istorijskim i statističkim podacima dobijenim iz popisa stanovništva u ovom periodu. Zbog niza pojedinosti oko perioda doseljavanja, a zatim prirodnih i onih migracija izazvanih ratovima, ovaj feljton će posebno biti interesantan čitaocima čiji su preci ili su oni sami rodom sa teritorije Hrvatske, a sada rasuti od Evrope, Kanade i SAD, pa sve do Australije. Prihvatajući molbu

U Ruskom domu u Beogradu evociraju sećanje na nacističke zločine 

Međunarodni naučni simpozijum «Sećamo se, nema zastarelosti, Nacistički zločini i genocid nad narodima u godinama Drugog svetskog rata» koji je održan 27. februara u Ruskom domu u Beogradu bio je značajan događaj u kontekstu obeležavanja osamdesete godišnjice Velike Pobede nad fašizmom. Međunarodni istraživački centar za Drugi svetski rat iz Maribora i njegova beogradska filijala okupili su na simpozijumu istoričare, istraživače genocida i Holokausta iz Srbije, Rusije, Slovenije i Izraela i tako objedinili zajednički cilj — očuvanje sećanja na zverstva u Drugom svetskom ratu i borbu protiv revizionizma. U centru pažnje bili su nacistički koncentracioni logori koji su postojali na teritoriji bivše Jugoslavije. Na simpozijumu je dobro izučena užasna realnost logora smrti kao što su Jasenovac

Logor_smrti_NDH_na_ostrovu_Pag.jpg

Jadovno – koje se sakrilo u zemlju

Nakon kratkotrajnog aprilskog rata 1941. godine Kraljevina Jugoslavija je podijeljena između Njemačke, Italije, Mađarske i Bugarske. Nezavisna Država Hrvatska (NDH) proglašena je 10. aprila 1941. godine i u njen sastav osim sadašnje Hrvatske ušle su Bosna i Hercegovina i dio Srbije. Ideološke osnove NDH pretpostavljale su stvaranje „čistog životnog prostora”, čiste hrvatske nacije. …Zakopaj me da budem mrtav… Otkopaj me da ti kažem..! Da bi to ostvarili trebalo je ići preko mrtvih Srba, Jevreja, Roma…(ali i „nepoćudnih“ Hrvata). Cilj je opravdavao sredstva kojima je trebalo očistiti korov na „tijelu čiste hrvatske nacije”. Masovni progoni i rasni zakoni i uredbe stavile su Srbe-pravoslavne-nearijevce kao remetilački faktor, van zakona. Istine o ustaškim

SUSRET SA PRECIMA

Srce mi udara pod grlom. Tamo dole, tamo su moji posejani i požnjeveni. I ja sam tamo davno posejana.. Piše: Cvijeta Radić Ne čuju se više zvuci dana koji već sasvim izmrvljen tone u topli mir noći. Tišinu retko prereže škljocanje ključa, tek da osujeti povratak nekog odocnelog stanara. I noćas se, po ko zna koji put, ušunjavam i udobno smeštam u zamišljenu mutnu sliku u ramu bez jasnog oblika i dimenzija. Magloviti planinski predeo presečen širokom ravnicom i kuće ušuškane u senke gustih krošnji drveća koje pamti duže od najstarijih ukućana. Ljudi nejasnih crta lica prikazuju se obrisma stasa i odeće po kojoj prepoznajem samo njihov pol… Noćima tako,

„Jer … mi smo ista krv“, pjesnički prvenac Đurđice Dragaš u Trebinju

U Muzeju Hercegovine u Trebinju, u subotu 01. marta 2025. od 18 časova biće predstavljena zbirka poezije „Jer…mi smo ista krv“ Đurđice Dragaš Vukovljak. Riječ je o prvoj pjesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sjete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama Pokolja. Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pjesme su objavljivani na sajtovima udruženja građana „Jadovno 1941.“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pjesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac. O poeziji i književnom izrazu govoriće Gordana Dostanić iz udruženja Ognjena Marija Livanjska iz Beograda, a o inspiraciji za ovu

Đurđica Dragaš: Zbog istine, zbog nezaborava i onih nevinih duša koje traže mir

Slučaj je hteo da mi baš istog prepodneva stignu poruke od dvojice poštovanih prijatelja sa Fejsbuka, dvojice istomišljenika i, na neki naš način, saborca. Predsednik udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić mi je prosledio mejl koji mu je stigao iz Danske. Poslao mu ga je sin Anđelke Dragaš koja je nekim čudom, kao dete u kolevci, preživela ustaški pokolj na padinama Trebevića. Čovek je, pretražujući internet, pronašao tekst objavljen na sajtu udruženja u kojem je opisan i od zaborava otrgnut zločin nad njegovom porodicom (Krstovdan porodice Dragaš). Zamišljam njegovo iznenađenje, radost, tugu, more pomešanih osećanja kad je pročitao ove redove. Mi, potomci čudom preživelih, najbolje znamo šta znači jedno takvo svedočanstvo.

PREŽIVEO SAM JER NISAM JEO OTROVANU HRANU: Svedočenje Bože Vidačkovića iz Gradiške, koji je preživeo mučenje u dečjem logoru Sisak

Samo ovako može se opisati prava istina svega što se dešavalo u logorima NDH, a što sada biskupi iz Zagreba relativizuju i negiraju. O patnjama u fabrici dečje smrti u Sisku za „Novosti“ je, 2018, dve godine pred smrt, svedočio logoraš Božo Vidačković iz Gradiške. To je bila njegova rana ceo život. Rođen je 1933. u potkozarskom selu Cimiroti, odakle je sa ocem, maćehom, te četvoro braće i sestara u novembru 1941. godine izbegao žestoku ustašku ofanzivu. U junu 1942. počeo je stravičan pokolj Srba na Kozari. Zarobljeni su i oterani u logor Stara Gradiška. Tu su ih ustaše tukle 15 dana, zatim su ih prebacili u Jasenovac. Na putu

Slobodan Čikarić: Egzodus Srba u dubičkoj opštini

Može se zaključiti da je dubička opština „očišćena” od Srba i da su ideje Mileta Budaka i Franje Tuđmana realizovane. Dakle, u Banijskoj opštini Hrvatska Dubica izvršen je genocid nad srpskim narodom. Raspadom druge Jugoslavije (SFRJ) pojavilo se na Balkanu pet, a kasnije i šest novih država čije su državne granice bile avnojevske administrativne granice. Novonastala hrvatska država imala je ozbiljan problem sa Srbima u srpskoj Krajini (Slavonija, Banija, Kordun, Lika, Kninska krajina, Dalmatinska Zagora, Gorski Kotar), jer oni nisu prihvatili secesiju Hrvatske od SFRJ, plašeći se revitalizacije nacifašističke Nezavisne države Hrvatske (1941–1945. NDH: Hrvatska, BiH, Srem do Zemuna). Tada je na monstruozan način ubijeno oko milion Srba. Stvorena je

Cvita Bošković

Cvita

Od četrnaestoro preživjelih u jami Ravni dolac najstarija je bila Cvita Bošković iz Donjih Rujana. Bilo joj tada četrdesetak godina. Preživjela pakao žive grobnice u njedrima Dinare, ali život učinio svoje. Stigle godine, stigle posljedice mjesec i po dana provedenih u bezdanici bez dovoljno vode i bez hrane, bolest slomila izmoždeno tijelo i ova hrabra, ponosna starica već bezmalo trideset godina više nije među živima.Zahvaljujući njenom unuku Božu Laliću iz Aranđelovca, gdje je Cvita provela svoju životnu jesen, njeno sjećanje i kazivanje o tom zlom ljetu 1941. godine ostalo je zabilježeno na magnetofonskoj traci kao živo svjedočanstvo i poruka da se zlo ljeto više nikada ne ponovi:„Vidimo mi da se

Vaše prvo i drugo ja

Ispred sebe imate generacije čiju krv i gene nosite u sebi i koju ćete predati onima posle. Gošća RTS Radio1 je bila ekonomista Gordana Dostanić, koja slušaocima Prvog programa Radio Beograda poručuje: „Pratite svoju nit i pratite svoju misao. I da budete svesni da niste jedinka. Jeste jedinstveni, svaki čovek je jedinstven. Ne da budete deo stada. Ali niste jedinka zato što imate ispred sebe generacije čiju krv i gene nosite u sebi i koju ćete predati onima posle. Znači da budete svesni veze između vekova pre i onih vekova koji će doći posle. Morate da pratite sebe i u poslu i u porodici i morate da budete spremni na

Gradonačelnik sa Udruženjem „Jadovno 1941.“: Pokrećemo inicijativu za izgradnju spomen-obilježja za žrtve Jadovna i Paga

Gradonačelnik Draško Stanivuković razgovarao je sa dr Dušanom Bastašićem, predsjednikom Udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banje Luke, koji posvećeno čuva sjećanje na žrtve Jadovna i Paga. Kako je kazao, ovaj sastanak predstavlja još jedan korak u nastojanju da ne zaboravimo strašne zločine počinjene nad našim narodom i da sačuvamo istinu za buduće generacije. -Prošle godine Banja Luka je dobila Ulicu žrtava Jadovna i Paga, a sada idemo korak dalje – pokrećemo inicijativu za izgradnju spomen-obilježja, kako bismo dostojno odali počast svim nedužno stradalim žrtvama. Svake godine, 24. juna, na dan stradanja žrtava Jadovna i Paga, odavaćemo im počast i polagati vijence, kako bismo sačuvali sjećanje na njih i ne dozvolili da padnu

Crvena (ne)vera za amneziju genocida

Zašto su komunisti i njihovi trabanti u Krajini, godinama, decenijama posle Drugog svetskog rata, rušili srpske crkve preostale od ustaškog terora, proganjali i premlaćivali popove i arhijereje i harangirali protiv bilo kakve manifestacije pravoslavne religioznosti?! Piše: Milan Četnik Posle ustaškog megazločina, jedinstvenog u poznatoj istoriji zbog zluradog uživanja (sladostrašća) u krvničkom sadizmu, političke vođe srpskog biološkog ostatka nemilosrdno su udarili na tradicionalnu duhovnost. Bila je to sablažnjiva akcija poništavanja (anihilacije) vekovima, jedine srpske nacionalne institucije u austrijskim krajinama. Po mazohizmu, samomržnji i autodestrukciji ta kampanja nezabeležena je u analima hrišćanstva. Kako i zašto je bio moguć takav pad u opsesivno gaženje i gašenje sopstvenog identiteta, u samoporicanje i ništavilo samosvesti?

Ljiljana Bralović: U lelečju i bezrečju (deci logorašima, stradaloj u Jasenovcu)

Treba li da opet u našoj kući / srboseci otvore zaborav, / za jasenovčki košmar, / za jeme bezdanice, / za hiljade umorene dece, / za crne marame i leleka. Stoje li još stopice dečjetamo gde je lelečje i bezrečje,u blatu, kazamatu, čovekolomu,u domu za smrt i plačgde nož i mač, gde malj, gde gasgde su na nejač puštane zverida deci sude,a likom su podsećale na ljude. Po koji put u stosmrt nebeski Oče?Stradali da posvedočeda i Tvoja pravda ponekad zadocni.Kosci satanini u krvavom piruu strašnom miru, kao da naforu delekidaše nežne ručice bele,moriše već umorene.A ti Svevišnji,beše li bar u tišnji? Kliknite na sliku za uvećanje Te stope što

Đurđica Dragaš: KAMEN LIČKI OKO VRATA

Vuče me Lika k sebi, prokleta i blagoslovena. Pritisla me ravnica,crnica mi na grudi legla,teško mi nebo vojvođansko.Bez sunca i zvezda,bez kraja i početka. U oku mi Lika,krvava i plava,nevina i kriva.Lika,isplakana,od čemera crna,jaukom isparana.Lika,u rosi okupana,mirisom opevana,lepotom okajana. Ostaše mi tamo dva izvora,dva ušća,dve radosti.Ostade mi kamen hladni na uzglavlju dečjem. Rasporiše me,srce mi uzeše,a živog me ostaviše.Da ih očima iskopanim gledam,da ih rukama odsečenim grlim.Da decu svoju Gospodu dajem,preklanu,obezglavljenu,oboženu. Pusta mi je vojvođanska njiva,džaba joj klasje zlaćano,uzalud pesma devojačka.ne miriše mi gladnome hleb paorski. Vuče me Lika k sebi,prokleta i blagoslovena.Ne da mi krv da je zaboravim,da je odbolim neprebolnu.Ne da mi kamen lički oko vratada u ravnici

Pomen

Bogohuljenje komunista u Krajini

Episkop Damaskin (Grdanički), diplomac beogradske Bogoslovije i Muzičke škole, kao i petrogradske Duhovne akademije, s titulom doktora filozofije stečenom u švajcarskom Frajburgu, pomalo introvertni intelektualac, polovinom 1947. godine dolazi u glavni grad NR Hrvatske, u stolicu mitropolita zagrebačkog Srpske Pravoslavne Crkve (SPC), šest godina nakon što je ustaška vlast uhapsila, mučila i unakazila, pa posle Nedićevoj vlasti predala njegovog prethodnika, Dositeja (Vasića). Piše: Milan Četnik Iste godine, 14. jula, mitropolit je krenuo vozom u Pakrac, sedište pakračke (slavonske) eparhije kojom je administrirao. Na stanici u Pakracu dočekala ga je “rulja sa pripremljenim jajima što je ipak značilo da je nasilje organizovano i dozirano”. Klicali su “dolje razbijači bratstva i jedinstva”

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.