arrow up

Sandra Blagić: Mi potomci žrtava, trebamo saviti glave do zemlje i tražiti oprost

Nakon 77. ljeta, jeseni i zima, prvi put je služen parastos za postradale pravoslavne mučenike. Na Zemunskom groblju Gardoš, u zajedničku grobnicu bačeno je 6500 duša, žena, djece, starih i iznemoglih sa Kozare i Potkozarja. Dovoženi su po noći u zaprežnim kolima sa beogradskog starog sajmišta, nekadašnjeg logora Zemun, dok je krv tekla u potocima zemunskim ulicama. Oni koji su davali znakove života, dotučeni su i zajedno sa ostalim pravoslavnim Srbima bačeni u zajedničku grobnicu. U subotu, 11.maja 2019, nas pedesetak duša pomolili smo se i zapalili svijeće za naše mučenike, koji su tih stravičnih mučeničkih dana pali. Pali od njemačkih i ustaških zvijerskih ruku i zaboravljeni od sopstvenog naroda.

Preminuo Nikola Banjac, jedan od posljednjih preživjelih logoraša Jasenovca

U Kozarskoj Dubici je u 89. godini umro jedan od rijetkih logoraša koji su preživjeli golgotu u zloglasnom koncentracionom logoru Jasenovcu Nikola Banjac. Imao je 12 godina kada je 1942.godine sa porodicom doveden u logor i tu je poslednji put vidio oca i još nekoliko članova porodice. Nikola Banjac je rođen 1930. godine u selu Košuća i bio je najstarije od šestero djece. Po završetku školovanja radio je kao ekonomista u mnogim preduzećima, a najduže u DIP „Kozari““gdje je penzionisan 1990. godine. Bio je aktivan omladinac i učestvovao u omladinskim radnim akcijama, na izgradnji ratom opustošene zemlje. Aktivno je radio u društveno političkim organizacijama,obavljajući uspješno razne funkcije.Odlaskom u penziju bio

Gledali su Beograd preko svoje smrti – ZEMUNSKI LOGOR ZA SRBE

Ne znam da li postoji još neka prestonica, a da je na svom gradskom području imala logor za istrijebljenje. Beograd je imao poligon zatiranja Jevreja, Roma, protivnika okupacije, pripadnika oba pokreta otpora… Zemunski logor Staro sajmište, tada zvanično na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske, a pod njemačkom upravom, ipak je najviše uništio Srba. Istorijski dokazi svjedoče za više od 10 000 Srba ubijenih u logoru na pragu Beograda. Perverzno zlo je uživalo u svakom trenu kreacije poniženja. U srpskoj prestonici – sistem za uništenje Srba. I gore od toga, sve ovo skoro da je zaboravljeno, nemarom poniženo. U međunarodnoj areni za prava srpskih žrtava iz Drugog svjetskog rata Srbija se oslanja

TRIBINA: „JASENOVAC-LOGOR SMRTI – I ĆUTANJE JE ZLOČIN“ (video)

U ponedeljak, 22.aprila 2019.godine, Društvo istoričara Užica i Kolo srpskih sestara Užica obeležilo je Dan sećanja na žrtve genocida u Jasenovcu tribinom održanom u Svečanoj sali Gradske kuće. Tribina je simbolično, održana na isti dan, kada su 22. aprila 1945. godine poslednji logoraši Jasenovca, svojim iznurenim telima probili bodljikavu žicu i izvršili proboj iz logora. Nažalost, od njih oko 1.200 tom prilikom preživelo je samo 90. *** TRIBINA „JASENOVAC-LOGOR SMRTI – I ĆUTANJE JE ZLOČIN“ Jasenovac je jedan od najstrašnijih logora smrti na području NDH u toku Drugog svetskog rata. Od avgusta 1941. do 22. aprila 1945. godine bio je strašno sudilište za Srbe, Jevreje i Rome. Pokušaj četnika da

Milovančev: I sada može da se utvrdi broj žrtava Drugog svetskog rata

U Sloveniji su sredstva za to odobrili i ministarstvo pravde i ministarstvo rada; zašto ne bi moglo da bude isto u Srbiji i Srpskoj Zahvalan sam prof. dr Slavici Garonja Radovanac što je u „Politici” („Koliko je bilo žrtava u Jasenovcu”, 17. april) pokrenula pitanje utvrđivanja broja žrtava u logoru Jasenovac, ali i šire u Jugoslaviji, za razdoblje 1941–1945. Na ovu temu u „Politici” se zatim osvrnuo i istoričar Nenad Lajbenšperger („Teško do tačnog broja jasenovačkih žrtava”). Verujem da se može doći do broja žrtava Drugog svetskog rata, što su poslednjih godina dokazali Slovenci, a to srpska javnost ne zna. Troje istoričara Instituta za noviju istoriju Slovenije latilo se 1997.

DANICA LALIĆ, udata STOJIĆ: Nije voljela podsjećanja na strahote koje je preživjela

Ćutala je do groba

I zapis koji slijedi datira iz avgusta 1990. godine: Na surčinskom groblju već četiri godine počiva Danica Stojić, rođena Lalić, jedna od četrnaestoro preživjelih iz jame Ravni dolac. Sa crne nadgrobne ploče gledaju vedre oči, a na mirnom ovalnom licu nema ni traga petnje, ništa što bi neznancu kazalo kakva je muka prerano slomila ovu stamenu ženu, šta je skršilo duh i snagu koja zrači sa tog lica. Ne umiju to da objasne ni njena djeca Draginja i Branko. Malo, premalo znaju o sudbini svoje majke, o onome što je preživjela kao jedanaestogodišnja djevojčica tog crnog ljeta 1941. godine, daleko odavde, u utrobi Dinare. Nije majka nikad željela da ih

Aleksandar Nećak: Svaki čovek koji dozna istinu i koji je prihvati, naš je uspeh

Na groblju u Zemunu, u subotu 11. maja. 2019. kod spomenika nad masovnom grobnicom, održan je molitveni skup posvećen Srbima Kozare i Potkozarja, ubijenim u logoru Zemun od 1942. do 1944. godine. Istoga dana, na Starom sajmištu, Srbima Kozare i Potkozarja, dr Milovan Pisari govorio je o stradanju njihovih bližnjih, rođaka, prijatelja i sunarodnika u Prolaznom logoru Zemun. Naš zajednički neprijatelj je potiskivanje sećanja na ljude i događaje iz mračnog perioda naše zajedničke istorije. Neprijatelji su nam i oni koji decenijama sistematski ne dozvoljavaju da istina izađe iz mraka koji nam oni nameću. Računaju da ako ne mi onda naši potomci, generacije iza nas, neće znati zašto su im preci

Izložba o Kozarskoj Dubici kao mjestu genocida nad Srbima u NDH

Izložba fotografija i dokumenata „Kozarska Dubica – mjesto zločina genocida nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941-1945“, autora Mirka Dimića koji je kustos-istoričar u Spomen-području Donja Gradina, otvorena je sinoć u Gradskoj kući u Subotici. Izložba svjedoči o strašnim stradanjima stanovništva Kozarske Dubice, a za sve zainteresovane održano je i predavanje o temi „Stradanje naroda Potkozarja u vrijeme NDH“, saopšteno je iz Javne ustanove Spomen-područje Donja Gradina. Prema riječima autora, izložba se sastoji iz više dijelova, hronološki je poredana po godinama, a u uvodu govori o osnivanju NDH, donošenju zakonodavstva i ključnim momentima za genocid koji će se kasnije dogoditi. Izložba je u Subotici privukla pažnju velikog broja građana, a

Puno srce u praznoj kući

I u Donjim Rujanima se odnedavno obistinila paklena ustaška želja da istrijebe sve što je srpsko – zapisao sam početkom avgusta 1990. godine. Odolijeva još samo groblje sa crkvom i grupice starovremskih kamenih kula sazidanih od finog tesanika koje podsjećaju na kiklopske stećke. Kuće su odavno puste i zatvorene i u njima nema živa oka od Maljkovića, Ercega, Denića, Lalića, Kozomara, Gligića, Bačkovića, Stojića, Bilana, Glišića… Nema ni Boškovića. Tu gdje je tog zlog ljeta 1941. godine živjela zadruga od preko dvadesetoro čeljadi, ostale su samo lijepe kamene kuće i pomoćne zgrade koje kao uklete zvrje puste i zatvorene. Pusto i okolo na širokim livadama i pašnjacima na kojima su

Foto: YouTube Screenshot

LORDAN ZAFRANOVIĆ 40 GODINA KASNIJE: Scene zločina iz autobusa stvarno su se desile na putu ka Popovom polju!

– Moja mater nije išla dalje od Splita, a za života je promijenila osam država! Printscreen Tanjug/Video Tako je 16. decembra 2018. u Beogradu, u Centru za kulturnu dekontaminaciju, obraćanje započeo Lordan Zafranović, otvarajući jubilarnu projekciju svog velikog i osporavanog filma „Okupacija u 26 slika“, a koji je 2018. godine slavio 40 godina od završnog snimanja i prikazivanja pred jugoslovenskom i svjetskom publikom. Film koji je 1978. godine snimio mladi jugoslovenski reditelj, diplomac čuvene praške akademije, uzdrmao je i publiku i stručnu javnost, a državne službe opomenuo na strašne zločine prekrivene prisilom ćutanja. Kao da su svi već bili zaboravili hercegovačke jame, grobna jasenovačka polja, djecu sa Kozare, krvavo more

Lažna slika države kojoj je zločin bio program i cilj

Lažna slika države kojoj je zločin bio program i cilj

Hrvatsko suočavanje s traumatskom prošlošću umnogome je komplikovanije, teže i sporije nego u većini evropskih zemalja. Piše: Slavko Goldštajn Nakon reklamno zamašne najavne kampanje, Jutarnji list je u subotu 6. februara 2016. objavio neveliku fotomonografiju na 104 stranice, s oko 120 snimaka iz razdoblja 1941-1945, pod naslovom “Жivot u NDH”. Жao mi je što je list u kojem povremeno surađujem objavio takvu knjižicu, ali mi je drago da mi je glavni urednik tog lista, kad sam mu telefonski najavio da o tome želim napisati negativnu kritiku, spremno odgovorio da su mi i za takav tekst stupci Jutarnjeg lista otvoreni. Naslov knjižice “Жivot u NDH” neumjesno je pretenciozan, jer “život” podrazumijeva

Molitveni skup Srbima Kozare i Potkozarja ubijenim u logoru Zemun

Na groblju u Zemunu, kod spomenika nad masovnom grobnicom, održan je molitveni skup posvećen Srbima Kozare i Potkozarja, ubijenim u logoru Zemun od 1942. do 1944. godine. POGLEDAJ VIDEO Molitveno sabranje organizovali su Udruženje „Jadovno 1941“ iz Banjaluke i Udruženje Kozarčana u Beogradu. Ovih dana navršava se 77 godina kako su nakon Kozaračke ofanzive, Srbi, većinom žene i djeca sa Kozare, iz Dubice, Međeđe i drugih potkozarskih sela, marvenim vagonima transportovani iz sistema logora Jasenovac u koncentracioni logor Zemun. Tijela ubijenih zakopavana su na zemunskom groblju, a nakon rata bez identifikacije sahranjena u zajedničku grobnicu na jevrejskom dijelu groblja u Zemunu. – U logoru Zemun, u njegovoj drugoj fazi prihvatnog

Sjećanje na ubijene Srbe iz Gline 13. maja 1941.

Juče je u glinskom hramu Rođenja Presvete Bogorodice služen parastos za Srbe iz Gline i okoline starije od 16 godina koje su ustaše uhapsile u noći između 12-og i 13-og. maja 1941 i pobili u obližnjem selu Prekopa. Parastos je služio petrinjski paroh Saša Umićević uz sasluženje Slobodana Drakulića. paroha glinskog. U 12 sati na spomen kosturnici na glinskom groblju u kojoj su sahranjeni posmtrni ostatci glinskih mučenika položeni su vijenci i cvijeće. Podsjetimo, nakon što su u iskopane jame na obali rijeke Gline kod sela Prekopa, ustaše su početkom maja 1941. dovezle leševe Srba ubijenih u Glini, a u noći s 12. na 13. maja isto mjesto iskoristile su

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 13. maj 1942. – godišnjica stradanja Srba na Kordunu

Na današnji dan 13. maja 1942. godine na Petrovoj gori stradalo je od ustaša preko 80 Srba: Jarak Metaljka, u Petrovoj gori od 9. do 14. maja 1942. ustaše i domobrani poklali 57 žena i djece. Petrova gora, u predjelu Kalovi ustaše su poklale 13. maja 1942. 28 žena i djece.   Izvor: Đuro Zatezalo „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ – svjedočanstva genocida. SKPD  Prosvjeta, Zagreb 2005. Pozivamo sve one koji imaju dodatne informacije, dokumente i sl. vezano za ovaj događaj,  da nas kontaktiraju putem e-maila:[email protected], telefonom: 051/420-441,  +387/65/511-130, ili na adresi Udruženje Jadovno 1941. Cerska 38, Banja Luka, Republika Srpska.   Vezane vijesti: Kalovi, Petrova gora 13. maja 1942.  

MILICA ERCEG — GALKA: Ostao nemir vječiti…

Galka

Po vazdan sjedi pred kapijom. Zabrađena do očiju crnom pletenom ubradačom, naslonjena na staru štaku, kroz debele naočare luta mutnim staračkim pogledom niz ulicu kao da nekog čeka. Жivot je učinio svoje. Uvelo glatko tamnoputo lice s kojega rumen ni u snu nije silazila, istanjile i pobijeljele teške pletenice vrane kose, zbog koje su je momci iz milja prozvali Galka, a krupne oči boje prezrelih trešanja usitnile i utekle u glavu. Svježa su još samo sjećanja i rane ljute zbog kojih je poslije Drugog svjetskog rata pobjegla ispod Dinare da ovdje u sremskoj ravnici potraži lijeka, potraži mir i zaborav. Smirila se Milica Erceg u Surčinu, ali ostao nemir vječiti

NAJNOVIJE VIJESTI

Nevjeste smrti

Ovjenčane pobedničkim sokolskim lovorovim vijencem Prebilovčanke su, bezmalo sve do jedne, osim

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.