arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Lažni „prvoborci“ u ustaničkoj srpskoj sredini stvorili povoljnu klimu za dolazak Josipa Broza

Od dolaska stranke HDZ na vlast u samostalnoj (evropskoj) Hrvatskoj, i potom vidljive revitalizacije ustaštva, traje dokazivanje da julski ustanak u Srbu nije bio početak antifašističke borbe. Piše: Vladimir FROLOV Laganje još iz vremena bravarove zajednice nastale na tezama kominternovskih šnajdera, teško se potire, iako je dugo skrivana istina poodavno izašla na svetlo dana. Kako je NDH bila klerofašistička država koja provodi genocid nad Srbima, Židovima i Romima, kod Srba je sazrevala svest da se samo oružanom borbom mogu spasiti od potpunog uništavanja u takvoj državi. Sazrevanje o neophodnosti ustanka bilo je autohtoni imperativ za biološki opstanak na koji tzv KPH nije imala nikakvog uticaja, tim pre što se komunisti

Počela obnova spomen-kosturnice u Glini (FOTO)

U Glini, u Hrvatskoj, danas je počela obnova spomen-kosturnice gdje se nalaze posmrtni ostaci više hiljada Srba koje su zvjerski ubile ustaše 1941. godine, saopšteno je iz banjalučkog Odbora za pomoć Srbima na Kosovu i Metohiji. Predsjednik Odbora Milorad Arlov rekao je da je obnova počela zahvaljujući donaciji od 13.000 evra Vlade Republike Srpske i premijera Srpske Radovana Viškovića, a na molbu odbora i Vijeća srpske nacionalne manjine iz Gline. – Riječ je o obnovi i saniranju oštećenja na spomen-kosturnici na Pravoslavnom groblju u Glini. Kao potomak žrtava ovog monstruoznog zločina zahvalan sam Viškoviću za donaciju i prepoznavanje značaja ovog spomenika koji treba da ostane trajno sjećanje na velike srpske

cirina-kuca.jpg

Zapis o toponimu Ćirina kuća

Na velikim geografskim kartama, čak i na onim vojnim što ih zovu specijalke, toponim Ćirina kuća u ataru sela Prebilovci uzalud ćete tražiti. Nema ga ni u istorijskim knjigama. To je jedan od desetak toponima na području Prebilovaca koji su ime posudili ili od imena ili od prezimena ljudi ovog starog naselja.  Suhića ili Ekmečića gradina, toponimi kojih ima na kartama, svjedoče pored ostalog o starosti naselja na području današnjeg sela Prebilovci. Toponim Ćirina kuća postoji u pamćenju ljudi. I valjalo bi slovo o ovom toponimu prenijeti iz pamćenja ljudi u knjige koje imaju ambiciju da mlade naraštaje, što rastu na tom parčetu zemlje koji zovu „verige svijeta“, pouče šta se zbiva sa čovjekom i

Palanciste_parastos_i_komemoracija.jpg

(NE)ZABORAVLjENI ZLOČIN NAD CIVILIMA

Srna u pet nastavaka, uz do sada nepoznate detalje, donosi feljton o strašnom ustaškom pokolju u Velikom Palančištu kod Prijedora, u oktobru 1942. godine, kada su u jednoj noći, bez ispaljenog metka, ubijena 342 žitelja sela, među kojima 226 djece. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine. – Muzej Kozare Prijedor za svojih šest decenija postojanja po prvi put je priredio izložbu dominantno posvećenu stradanju civila u Drugom svjetskom ratu nazvavši je „Godina stradanja – 1942“. Viši kustos istorijske zbirke ovog muzeja Vedrana Adamović kaže Srni da se ne može sa sigurnošću tvrditi zašto se tek sada po prvi put

Nikola Žutić: Termin Pokolj u potpunosti oslikava preovlađujući monstruozni način ubijanja Srba, nezabilježen u svjetskoj istoriji

Niko živ ne briše termin genocid, samo se pitanje bestijalnog ubijanja Srba konkretizuje Pokoljem. Ostaju i genocid i Pokolj. Zar to treba da se „nacrta“ da bi bilo jasno? Prof. dr Goran Latinović u tekstu „Pokolj ili genocid – o jednoj veštačkoj i štetnoj dilemi“ (objavio NSPM a prenio Muzej žrtava genocida), pominje akademika Krestića i mene kao nekakve besvjesne penzionere koje je zaveo „lukavi stomatolog“ dr Dušan Bastašić, da se opredijele za „štetni i veoma opasni(?!)“ termin „Pokolj“, pa smo se na taj način priključili njegovom (Bastašićevom) amaterizmu i neznanju. Prof. Dr Vasilije Krestić kao akademik, nije klasični penzioner pošto je preokupiran naučnim projektima i poslovima upravnika Arhiva SANU.

Episkop gornjokarlovački Gerasim: Predgovor djelu dr Đure Zatezala „Radio sam svoj seljački i kovački posao”

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje PREDGOVOR DJELU Djelo koje imamo pred sobom, djelo dr Đure Zatezala, zvučnog naslova „Radio sam svoj seljački i kovački posao” na najrealističniji način nas podseća na najcrnji period u novijoj istoriji roda ljudskog. Period za koji svaki čovjek na planeti, dok obitava treba da moli oprost od Gospoda, jer samo jedan, procentualno nebitan za broj žrtava u Drugom svjetskom ratu, ali za naš narod ogroman gubitak, opisan je u ovom kapitalnom djelu, koje mora budućim generacijama da ostane poveznica sa vremenom kada se radilo na sistematskom istrebljenju jednog čitavog naroda

Crkva sv. Ane

Svedočenje o stradanju Jele Rakić iz sela Strmen

Jelu su ustaše uhvatili, redom silovali, iskopali oči, nabili na kolac i bacili u staro korito reke Save. Jela Rakić je rođena 1928. godine u zemljoradničkoj porodici u selu Strmen, opština Crkveni Bok, srez Kostajnica, od oca Damjana i majke Marije-Mace, rođene Đuričić. Ubijena je od  strane Jasenovačkih ustaša 13.10.1942. Jela je detinjstvo provodila kao i sva deca toga kraja, pohađala školu, čuvala stoku i pomagala roditeljima oko seoskih poslova. Izbijanjem II svetskog rata i proglašenjem NDH, stanovništvo triju sela opštine Crkveni Bok (Strmen, Crkveni Bok i  Ivanjski Bok) bilo je prisiljeno ići na prekrštavanje iz pravoslavne u katoličku veru. Posle toga su živeli u relativnom miru sve do 13.10.1942.

Danas, 80 godina od početka Pokolja, sećanje na žrtve se vulgarizuje, a njihov broj umanjuje

To je posebno vidljivo na slučaju Jasenovca, gde se prošlost falsifikuje i umesto o istraživanju svih pojedinosti genocida, danas se samo govori o ciframa, koje čak i desetostruko umanjuju broj žrtava genocida u NDH. U nedelju 12. septembra u svečanoj sali Sabornog hrama u Kragujevcu, u okviru Velikogospojinskih svečanosti, s blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa šumadijskog Gospodina Jovana, održano je predavanje na temu “Podvig i žrtva u srpskoj istoriji”. Gosti ove tribine, bili su prof. dr Miloš Ković sa Filozofskog fakulteta u Beogradu i dr Nemanja Dević iz Instituta za savremenu istoriju. Posle uvodnog izlaganja o. Srećka Zečevića, istoričari su stavili akcenat na tužnu godišnjicu iz 1941. i kragujevački masakr. Gospodin

Kako su 1941. godine skončali Srbi iz Dervente : Nad ustaškim zločinima zanijemio i njemački general Glez fon Horstenau

O aktuelnoj temi koja se širi po društvenim mrežama o zločinima ustaška u opštini Derventa pisao je čak i nemački izaslanik u Zagrebu, inače poznati srbomrzac, general Glez fon Horstenau, zgražavajući se i sam nad surovošću ustaškog režima. Naime, u avgustu 1941. g. ustaše su pohapsile sve starije Srbe od sedamnaest godina iz Dervente (do tada Lužani Bosanski), zajedno sa Srbima iz sela Barice, Kostreš i Novi Lužani i odveli ih u logor u Slavonsku Požegu, koji je formiran sporazumom između NDH i Nemačke 4. juna 1941, radi preseljenja izvesnog broja Slovenaca u Srbiju i tzv. ,,odstranjenju “ Srba iz NDH. Taj logor je imao  imao status i kategoriju useljeničko

FOTO: WIKIPEDIA

Dragoslav Bokan: Ubijali su nam decu – Ovo svaki Srbin treba da zna

Sav smisao istorije krije se u odnosu nekog naroda prema deci svojih neprijatelja. I tome da li su i oni tretirani samo kao „budući ratnici i osvetnici“ ili, ipak, kao deca: bespomoćni mališani što, poput svake svetinje, ne smeju da budu ni dirnuti – a kamoli plašeni, mučeni i ubijani. I u toj disciplini (duboko povezanih sa istinskim hrišćanstvom) mi, Srbi, smo se pokazali dostojnim svog „arhiepiskopa u večnosti“, Svetog Save, pa i njegovih (i Hristovih) zaveta. Za razliku od naših komšija sa zapadne, prekodrinske i prekosavske strane. Surovost onih koji su „imali dovoljno (demonski inspirisane) snage“ da odvajaju našu dečicu od njihovih majki i očeva, besprimeran je slučaj u

Đurđica Dragaš: Ne opraštam i ne zaboravljam zločine nad srpskim narodom, i to je u redu

Napisala sam i, u prethodnih godinu dana, ovde objavila tri teksta u kojima sam se bavila Drugim svetskim ratom, ali i sukobom koji je početkom devedesetih besneo u bivšoj Jugoslaviji. Pisala sam o sebi, svojoj porodici, narodu kojem pripadam. Kao i uvek kad se „potegnu“ takve teme, bilo je reakcija, što privatnih što javnih, na portalu RTS-a i društvenim mrežama. Zahvalna sam svima koji su mi pružili podršku, saosećanje i razumevanje, ali bilo je, naravno, i onih koji su kritikovali, koji stvari ne „vide“ mojim očima. Iako je normalno da čoveka to pomalo zaboli, kad bolje razmislim, zahvalna sam i njima. Zašto?! Zato što su me podstakli na razmišljanje o

Rade R. Lalović: IZGRADNjA LIČNOG I NACIONALNOG IDENTITETA I KULTURA SJEĆANjA

Prije nekoliko godina u školskoj praksi u Republici Srpskoj na jedan skroman način počeli su da se realizuju nastavni sadržaji iz nastavnih predmeta Srpski jezik i Istorija vezani za stradanje Srba u 20. vijeku s ciljem osmišljenog njegovanja kulture sjećanja na ta stradanja. Sjećam se, pamtim, dakle, postojim. -mogući model- Posebna pažnja je trebala da bude usmjerena na stradanja u toku Drugog svjetskog rata i na počinjene zločine nad Srbima na području Nezavisne države Hrvatske (NDH). Da bi ovaj proces njegovanja kulture sjećanja, ili kulture pamćenja bio što bolje metodološki osmišljen, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske je omogućilo da nastavnici srpskog jezika i istorije u manjim grupama pohađaju seminare

Dušan Jerinić: Stradanje dece u logoru Jastrebarsko

Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. Kao dete logoraš preživeo sam ustaški logor Stara Gradiška zahvaljujući akciji spasavanja srpske dece iz logora, koju je vodila humanitarka Dijana Budisavljević. U poslednjih 12 godina mnogo vremena posvetio sam čitanju literature u vezi sa holokaustom koji su sprovodile ustaše za vreme NDH. Posebnu pažnju posvetio sam izučavanju ustaškog genocida na prostorima zapadne Đakovštine, o čemu sam objavio dve knjige. Pročitao sam autorski tekst „Obaveza sećanja i nezaborava” ministra Zorana Đorđevića, objavljen u „Politici” 13. septembra, i želim da reagujem na deo njegove rečenice „ … kakav je,

NAJPOTRESNIJI STIH SRPSKE ISTORIJE: Mlada Srpkinja u ustaškom logoru je svojom krvlju ispisala ove reči!

Ako se ne zaboravi, istina nikada ne umire. A dr Jovan Babić (81), lekar radiolog i profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, nikada nije zaboravio kako su februara 1947. godine, kada je bio sedmogodišnjak, u njegovu porodičnu kuću u Šidu banuli oficiri Ozne. Odveli su njegovog oca Dušana i odneli sav materijal koji je on, kao predsednik posleratne Komisije za ispitivanje zločina ustaša i nacista, do tada prikupio u sremskim selima, ali i u Jasenovcu. Dušanov dokazni materijal o žrtvama i zločincima oznaši su uništili u ime bratstva i jedinstva novoformirane Jugoslavije. Činilo se to uništenje nepovratnim, sve dok posle višedecenijskog traganja dr Babić nije pronašao treći primerak svedočenja preživelih

DR MOMČILO DIKLIĆ: U Hrvatskoj je uvijek birana poslušna manjina!

Istoričar dr Momčilo Diklić, autor knjige Svetac, govori o ulozi Alojzija Stepinca i srpskom pitanju u Hrvatskoj . Naučno djelo istoričara dr Momčilo Diklić Svetac – Može li Alojzije Stepinac biti svetac posljednjih mjeseci probudilo je veliko interesovanje javnosti. Specifičnu težinu knjizi daje činjenica što je njen autor najveći dio svoje bogate naučne karijere posvetio izučavanju srpskog pitanja u Hrvatskoj. Zanimljivo je da je tek nekoliko dana uoči prvih demokratskih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj u aprilu 1990. magistrirao na toj temi. – Smatrao sam u tom odnosu nema ničega između Srba i Hrvata o čemu se ne može govoriti rečnikom nauke. Vrijeme je pokazalo da nisam bio u pravu –

NAJNOVIJE VIJESTI

Ustaško ljeto 1941.

25.8.1987. | Piše: Rajko Lukač Ustaško ljeto 1941. (1) Kad je Velebit bio grobnica

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.