arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Milanovo djetinjstvo

Vrijeme provedeno u logoru toliko mi se urezalo u pamćenje da već 75 godina nema dana i noći da ne prebirem po strašnim slikama, kaže Milan Vukmirović koji je kao sedmogodišnji dječak s Kozare odveden u zloglasni logor Malo je obilježavanja godišnjica, odavanja počasti i pijeteta, polaganja cvijeća i vijenaca žrtvama ustaškog terora kojima ne prisustvuje, premda nikada nije u prvim redovima, ne drži govore i oko njega se ne okupljaju novinari. Obično sjedi negdje sa strane, na nekakvoj klupici ili panju, promatrajući sve bez riječi dok prebire po svojim mislima i sjećanjima. Naravno, organizatorima skupova u režiji Hrvatskoga kulturnog vijeća ne pada na pamet da ga pozovu kako bi

kozarcani-slavonija1.jpg

Sloboština 16.08.1942. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare

Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. 155 wagons of refugees from Kozara were brought to the territory of Slavonska Požega in July 1942. „Under the order of major Luburić they are to be treated sternly. They are not to be issued passes for movement, except those that have applied for labor in Germany“ – stated in one of the Ustasha reports. Jasenovačke ustaše su 16. avgusta 1942. u

BRANKO TEPIĆ, DJEČAK SA SKRIGINOVE FOTOGRAFIJE – IZBJEGLICA OD ROĐENjA

Dječak sa fotografije Žorža Skrigina, snimljene za vrijeme fašističke ofanzive na Kozaru, i danas je izbjeglica – u Hrvatskoj ne može da vrati svoje, u Republici Srpskoj nema gdje. Izvor: „Glas Srpske“, Banja Luka, 9. jul 2002. godine; Autor: Radovan Jović MRAKOVICA – Među brojnim učesnicima i gostima na Mrakovici, koji su prisustvovali obilježavanju 60. godišnjice bitke na Kozari, pronašli smo i Branka Tepića (60) iz Gradiške. Riječ je o licu sa poznate fotografije Georgija – Žorža Skrigina, koja na najupečatljiviji način svjedoči o kozarskoj epopeji. Skriginova fotografija pod nazivom „Zbjeg“, na kojoj se nalazi majka Kozarčanka sa dvoje maloljetne djece, obišla je čitav svijet i danas se nalazi u

Ivo Anić: Djeca s Kozare

„U ovoj zemlji ne može nitko da živi osim Hrvata, a ko neće da se pokrsti mi znademo kuda ćemo s njim. Danas nije grehota ubiti i malo dijete koje smeta ustaškom pokretu. Svu srpsku gamad od 15.  godina pa naviše mi ćemo bez grižnje savjesti poubijati, a njihovu djecu smjestiti u obitelji koja će ih odgojiti kao dobre katolike. Uzmimo strojnice u ruke i tamanimo ih sve do kolijevke, sve ono što je protiv ustaške vlasti i države.“ Autor: Ivo Anić Izvor: tacno.net ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od

Ispovest: „Ja sam Branko Tepić, dečak iz nosiljke majke Knežopoljke“

Čuvena fotografija Žorža Skrigina na kojoj majka Knežopoljka vodi decu za nas je metafora stradanja civila u ratu, ali za Branka Tepića (74) – dečaka koji viri iz nosiljke na majčinim leđima – ona je najintimnije životno svedočanstvo. Čuvena fotografija Žorža Skrigina na kojoj majka Knežopoljka vodi decu za nas je metafora stradanja civila u ratu, ali za Branka Tepića (74) – dečaka koji viri iz nosiljke na majčinim leđima – ona je najintimnije životno svedočanstvo. Slika žene što pogureno korača ratnom pustinjom: u nosiljci na leđima beba, za ruku vodi devojčicu. Prst stavlja na usne i pokazuje joj da bude tiha. Tragom ove fotografije, koja je nastala 1944. godine

Opet odbili „Djecu Kozare“: Filmski centar Srbije treći put nije podržao film o stradanju srpskog naroda u NDH

Potpuno sam razočaran, ovo što se dešava za mene je skandalozno, kaže Lordan. Jedan od najznačajnijih stvaralaca jugoslovenske kinematografije, sa projektom novog filma „Djeca Kozare“, o stradanju srpskog naroda u doba NDH, po treći put je odbijen na konkursu FCS (dva puta na konkursima u kategoriji za dugometražne igrane filmove sa nacionalnom temom). I mada u obrazloženju za ovu odluku UO FCS navodi da je reč o „značajnoj temi koja tretira najtragičnije trenutke naše prošlosti, iz pera čuvenog Arsena Diklića, i da zavređuje svaku pažnju“, projekat ovog filma je, ipak, opet ostao bez podrške. – Ograničena sredstva kojima je na ovom konkursu FCS raspolagala komisija, kao i kompleksnost oživivljavanja epohe

Mandić Milka: Spartanski odgovor ustašama

Stara 65 godina, rodom iz Turjaka kod Bosanske Gradiške. Spada u red najvećih heroina koje su prošle kroz kapije starogradiškog logora. Ova ponosna starica je u ljeto 1942. godine zarobljena sa ostalim srpskim stanovništvom Kozare i dotjerana sa dvogodišnjim unukom Lukom u Logor V – Stara Gradiška. Kada je počelo otimanje djece od njihovih majki, baka Milka držala je svog unuka u naručju i nije htjela da ga pusti iz zagrljaja. Kada su joj ustaše konačno istrgle dvogodišnjeg unuka Luku iz zagrljaja ona, onako obučena u narodnu nošnju sa boščom i zabrađena u veliku bijelu maramu, rastrgla je svoju bluzu i pokazala svoje staračke grudi govoreći ustaškim zlikovcima kako su

KOZARSKA BITKA – JEDNA OD NAJVEĆIH TRAGEDIJA SRBA U 20. VIJEKU

Ustaše i njemački nacisti zauzeli su Kozaru 18. jula 1942. godine, nakon 38 dana ogorčenih borbi i velikog otpora kozarskih Srba. Bila je to jedna od najtragičnijih bitaka na ovim prostorima u Drugom svjetskom ratu u kojoj je 3.500 boraca Drugog krajiškog partizanskog odreda branilo zbjeg od oko 80.000 srpskih civila pred ofanzivom 40.000 njemačkih i ustaških vojnika, koji su imali podršku mađarskih riječnih brodova. U borbama je poginulo 1.700 branilaca, a Kozarčani su na više mjesta uspjeli da probiju okupatorski obruč i tako je spaseno više od 15.000 civila. Međutim, ustaše i nacisti su spalili sva sela, pobili dio stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 60.000 civila otjerali u

Boris Radaković: Druga dva naroda u Prijedoru u većini su bili na strani NDH i nacista

Komentarišući članak pod naslovom Ne damo Kozaru Dodikovim četnicima, objavljen na internet stranicama Crvena kritika, istoričar Boris Radaković napisao je na svom Fejzbuk profilu slijedeće: „Samo za jedan dan u borbi protiv partizana, iz Kozarca, poginulo je 206 muslimana, dok je za sve vrijeme rata u partizanima poginulo 158 muslimana sa područja Prijedora. Sa druge strane, u partizanima je tokom rata poginulo i 35 Hrvata, dok su njihove žrtve u redovima ustaša i domobrana nekoliko desetina puta veće. Srpske žrtve u partizanskim jedinicama sa područja Prijedora broje 2091 borca. Spomenimo tu, i nekoliko stotina muslimana poginulih u redovima Šefkine milicije koja se borila na strani ustaša, itd. Treba dodati i

Srđane, Mlađane, Mrđane, radi kojeg i čijeg naroda ste ginuli?

Da je mogla kako Kozara sve da nas proguta danas a iz svoje utrobe vrati svu onu poklanu čeljad, bila bih najsrećnija na svijetu. Nismo mi kao narod, srpski narod, zaslužili svoje svete Novomučenike. Piše: Sandra Blagić Organizovan je besplatan prevoz za sve one koji su željeli odati pomen mučenicima, nejači, ženama, djeci, starima, iznemoglima koji su te krvave 1942. godine poklani samo jer su bili pravoslavni. Horda ljudi izašla iz autobusa, prošla pored Časnog krsta, gdje je služen parastos, i krenula kamenim stepenicama ka spomeniku. Neki sa zastavama političkih partija, pojedini sa petokrakom na čelu, rijetki sa dostojnim znamenjem i pravim zanimanjem. Došla raja na izlet. Ma kakav parastos!?

Dobrila Kukolj

Podići spomenik ubijenoj djeci Kozare

Udruženje logoraša Drugog svjetskog rata iz Banjaluke zalaže se da na području Kozare bude podignuto centralno spomen-obilježje u znak sjećanja na 11.700 ubijene srpske djece sa Kozare u Drugom svjetskom ratu, izjavila je predsjednik ovog Udruženja Dobrila Kukolj. Dobrila Kukolj (Foto:focus.ba) – Udruženje apeluje da vlasti Republike Srpske i resorno ministarstvo pokrenu inicijativu da na platou Kozare bude podignut centralni spomenik ubijenoj djeci sa Kozare – rekla je Kukoljeva Srni. Ona je poručila da se više nikome nikada u svijetu ne smiju ponoviti zlo i stravični zločini koje su ustaše počinile za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ u Drugom svjetskom ratu nad Srbima, Jevrejima i Romima. – Ne smije se

FOTO: 11. maj 2019. – Služen parastos stradalim Srbima u logoru Zemun 1942- 1944.

U organizaciji Udruženja „Jadovno 1941“ iz Banjaluke i Udruženja Kozarčana u Beogradu 11. maja 2019. na groblju u Zemunu kod spomenika nad masovnom grobnicom oranizovano je molitveno sabranje i komemorativni skup u sjećanje na Srbe  Kozare, Potkozarja, Banije i Korduna ubijene u koncentracionom logoru Zemun od 1942. do 1944. godine. POGLEDAJTE GALERIJU FOTOGRAFIJA FOTO: Nikola Zajc Vezane vijesti: U logoru Zemun najviše je ubijeno Srba Linta: Neophodno da skupština usvoji deklaraciju o genocidu NDH Molitveni skup Srbima Kozare i Potkozarja ubijenim u logoru Zemun Održan prvi parastos posvećen stradalim Srbima Kozare i Potkozarja u logoru Zemun 1942- 1944 Gledali su Beograd preko svoje smrti – ZEMUNSKI LOGOR ZA SRBE Sandra

Sandra Blagić: Mi potomci žrtava, trebamo saviti glave do zemlje i tražiti oprost

Nakon 77. ljeta, jeseni i zima, prvi put je služen parastos za postradale pravoslavne mučenike. Na Zemunskom groblju Gardoš, u zajedničku grobnicu bačeno je 6500 duša, žena, djece, starih i iznemoglih sa Kozare i Potkozarja. Dovoženi su po noći u zaprežnim kolima sa beogradskog starog sajmišta, nekadašnjeg logora Zemun, dok je krv tekla u potocima zemunskim ulicama. Oni koji su davali znakove života, dotučeni su i zajedno sa ostalim pravoslavnim Srbima bačeni u zajedničku grobnicu. U subotu, 11.maja 2019, nas pedesetak duša pomolili smo se i zapalili svijeće za naše mučenike, koji su tih stravičnih mučeničkih dana pali. Pali od njemačkih i ustaških zvijerskih ruku i zaboravljeni od sopstvenog naroda.

Molitveni skup Srbima Kozare i Potkozarja ubijenim u logoru Zemun

Na groblju u Zemunu, kod spomenika nad masovnom grobnicom, održan je molitveni skup posvećen Srbima Kozare i Potkozarja, ubijenim u logoru Zemun od 1942. do 1944. godine. POGLEDAJ VIDEO Molitveno sabranje organizovali su Udruženje „Jadovno 1941“ iz Banjaluke i Udruženje Kozarčana u Beogradu. Ovih dana navršava se 77 godina kako su nakon Kozaračke ofanzive, Srbi, većinom žene i djeca sa Kozare, iz Dubice, Međeđe i drugih potkozarskih sela, marvenim vagonima transportovani iz sistema logora Jasenovac u koncentracioni logor Zemun. Tijela ubijenih zakopavana su na zemunskom groblju, a nakon rata bez identifikacije sahranjena u zajedničku grobnicu na jevrejskom dijelu groblja u Zemunu. – U logoru Zemun, u njegovoj drugoj fazi prihvatnog

Linta: Neophodno da skupština usvoji deklaraciju o genocidu NDH

Predsjednik Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu Miodrag Linta poručio je danas da je neophodno da parlament Srbije donese deklaraciju o genocidu NDH nad Srbima, Romima i Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata. Govoreći na molitvenom sabranju za Srbe Kozare i Potkozarja ubijene u koncentracionom logoru Zemun od 1942. do 1944. godine, Linta je naglasio da je neophodno da se Srbija institucionalno bavi kulturom sjećanja. „Krajnje je vrijeme da se u Beogradu osnuje memorijalni centar srpskih žrtava genocida NDH čiji bi jedan od glavnih zadataka bio, ne samo da svjedoči istinu o zločinima, nego i da popiše srpske žrtve“, poručio je Linta, saopšteno je iz Saveza Srba regiona.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.