arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Linta: Kitarović zna da je Blajburg mesto veličanja ustaštva

Predsednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta osudio je kao sramnu izjavu hrvatske predsednice Kolinde Grabar Kitarović da duboko žali zbog zabrane mise pobijenim ustašama krajem Drugog svetskog rata. „Grabar Kitarović dobro zna da Blajburg nije mesto stradanja civila već mesto veličanja ustaštva i neskriveno žaljenje za propašću NDH”, istakao je Linta u saopštenju. On navodi da je jedan od dokaza i činjenica da se u Blajburgu venci polažu na grobnu tablu na kojoj piše „U čast i slavu poginule hrvatske vojske – maj 2015”. „To je najbolja potvrda da hrvatski zvaničnici i biskupi, zajedno sa hrvatskim narodom, odlaze u Blajburg odati počast zločinačkom režimu, a ne žrtvama”, smatra Linta.

Novosti: Krajnje vreme da Vatikan kaže šta zna o Stepincu

Prvi čovek centra “Simon Vizental” kaže da je krajnje vreme da Vatikan obelodani i dokumente koji se odnose na ulogu Alojzija Stepinca u Drugom svetskom ratu. Vest da je papa Franja doneo odluku da 2. marta 2020. godine budu otvoreni tajni arhivi Vatikana koji se odnose na period Drugog svetskog rata kada je vrhovni poglavar bio Pije Dvanaesti s velikom pažnjom je dočekana u jerusalimskom Centru “Simon Vizental” na čijem je čelu čuveni lovac na naciste Efraim Zurof, pišu “Novosti”. “Nadamo se da će postati dostupni dokumenti koji će pomoći da odgovorimo na pitanja šta je papa Pije znao o progonu i ubistvima Jevreja tokom Holokausta kao i kada je

Dragoslav Bokan

Dragoslav Bokan: “Partizanska gerila” u Zagrebu

Mnogo je pisano o “komunističkim ilegalcima” u ratnom Zagrebu pod ustaškom vlašću. Snimljeni su i filmovi i popularne TV serije na tu temu (od “Kapelskih kresova” do “Operacije stadion”).  Ali, da li je sve bilo baš tako? Da li su zagrebački pripadnici pokreta otpora živeli u istom onom stanju stalne opasnosti kao i Srbi u to vreme, a usred pakla “Endehazije”? Kada čitamo istorijske studije, prašnjave tekstove (što više nikog ne zanimaju), sećanja učesnika i knjige o “zagrebačkoj partizanskoj fronti” dolazimo (ko ime da čita između redova) do veoma zanimljivih, sasvim neočekivanih podataka. Na naše iznenađenje, saznajemo da je stepen saradnje između visokih ustaških dužnosnika i Titovih “ilegalaca” bio izvanredno

Nikola Milovančev: Upućivanje 132 zemunska Jevreja u logor Jasenovac – Stara Gradiška juna 1942.

Dva sačuvana dokumenta vezana za genocid nad Jevrejima u Sremu (kojem je tada pripadao i Zemun) nalaze se u Državnom arhivu Hrvatske u Zagrebu, u fondu 252 – Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek. O postojanju jednog od ta dva dokumenta – o izveštaju Župske redarstvene oblasti NDH o Vukovaru od 19. maja 1942. o upućivanju u logor Zemun zadnjih 13 Jevreja iz kotara »Hrvatski« (Sremski) Karlovci obavestio sam javnost člankom »Falsifikati o logoru Jasenovac i istina o genocidu nad Jevrejima Srema 1942.godine«, objavljenim u »Politici« 11. februara 2019. Piše: Nikola Milovančev Taj dokument čuva se u istom fondu (252 Ravnateljstvo ustaškog redarstva NDH – Židovski odsjek), pod brojem

Bojan Panaotović: Ne treba da prolivamo krv , ne trebaju nam novi Jasenovci, Jadovna i Srebrenice

U četvrtak 28. februara, u galerijskom prostoru Arhiva Vojvodine u Novom Sadu, predstavljen je prvi broj časopisa „Tragovi“, lista za „srpske i hrvatske teme“. O časopisu, koji je u izdanju Arhiva Srba u Hrvatskoj u Zagrebu, govorili su: dr Nebojša Kuzmanović – direktor Arhiva Vojvodine, prof. dr Dejan Jović – glavni urednik časopisa, Milan Radanović – izvršni urednik časopisa „Tragovi“ i Bojan Panaotović – direktor Kulturnog centra Novog Sada. Časopis Tragovi pokušava da se kroz humanistički, transnacionalni i globalni pristup suprotstavi amaterizmu i politikanstvu u obradi srpskih i hrvatskih pitanja. Prvi broj časopisa u Zagrebu pojavio se krajem decembra prošle godine, a izlaziće dva puta godišnje. Priprema ga dvadesetočlana redakcija. U pozdravnoj reči,

Utvrđivanje broja ratnih žrtava 1941–1945. bilo bi pogubno za komuniste

UBISTVA BEBA I DECE PRED MAJKOM: Brutalnost ustaških zločinaca u genocidu nad Srbima zgrozila je i okupatore Nemce i Italijane Prilog u raspravi o koncentracionom logoru Jasenovac – šta još nije utvrđeno O problemu kao što je ovaj iz nadnaslova istovremeno je mnogo toga poznato i mnogo toga nepoznato, zavisi od toga šta koga zanima. Mada sam već nekoliko puta pisao kraće tekstove s naglaskom na brojne nedoumice kad je reč o tom problemu i objavljivao ih na raznim internet portalima (najčešće na NSPM), smatram da ima mnogo toga što bi trebalo da se istraži i razjasni. Naime, većina onih koji se upuštaju u raspravu o, na primer, broju logoraša

Dragan Markovina Foto: HRT

Grad proustaških i antisrpskih slogana

Split je pretvoren u grad mržnje nakon nedavnog napada na vaterpoliste “Crvene zvezde” – antisrpski slogani i veličanje ustaštva postali su još jače izraženi u ovom nekada partizanskom gradu. Sadržaj poruka, slogana i grafita po gradu sadrži veličanje ustaštva, kukaste krstove, ustaško slovo “U”, pozive na ubistva Srba… Vrhunac slavljenja ustaške ideologije desio se na fudbalskoj utakmici između “Hajduka” i “Gorice”, na kojoj su domaći navijači, skloni desničarenju, na sjevernoj tribini Poljuda postavili transparent sa natpisom “Maksovi mesari” – napominju hrvatski mediji. Oni su tako slavili jednog od najvećih ustaških zločinaca, komandanta konclogora Jasenovac Maksa Luburića, čiji su odredi ubica brutalno likvidarali Srbe, Jevreje, Rome i antifašiste hladnim oružjem. Poznati

Jedan od hiljade života, koliko jedan život znači i kad on postaje samo brojka

Moj deda, Blagoja Rauš, rođen je 25.12.1934. godine u selu Crna Dolina kod Prijedora, umro je 10.06.2016. godine u Prijedoru u porodičnoj kući koju je sam izgradio i u kojoj je stekao porodicu, djecu, unučad i praunučad. Kao dječak bio je zatočen u logoru Jasenovac, sa svojom porodicom, majkom, braćom, prijateljima. Vidio je mnoge strahote, ubijanja, mučenja i klanja, o kojima samo bolesni um može da uživa. Od mog rođenja (1989. godine) jednom mi je pokušao da ispriča šta je sve doživio, jer me je to oduvijek zanimalo. Međutim, deda nije imao snage, svaki put kad bi krenuo počeo bi da zastaje, da muca i onda bi rekao: „Ne mogu…“.

Marina Ljubičić: Sjećanje Dragutina Čelice

Dragutin Čelica, iako u poznim godinama, veoma jasno se sjeća svoga djetinjstva, koje je obilježeno ratom i stradanjem najbližih članova porodice, drugova iz djetinjstva, komšija. Kao jako mlad susreo se leševima, ali i svojim očima gledao ubistvo. I sam je bio ranjen, ali je imao sreću da preživi. U svom svjedočenju, datom autoru teksta, on i pored vremenske di- stance veoma jasno razaznaje i naglašava ono što je lično vidio i ono što je od drugih saznao, sjećajući se čak i od koga je to saznao. Autor: Marina Ljubičić Kustos-istoričar; Memorijalni muzej na Mrakovici; [email protected] UDK 341.322.5(497.13)“1941/1945:929Čelica D. Ključne riječi: Dragutin Čelica, Novoselci, ustaški zločini, ustanak, Kozara Razgovor sa Dragutinom Čelicom

Tanja Tuleković: Sjećanje Milke Sumrak

 Milka Sumrak (1926–2008.), rođena u selu Demirovac, 1  preživjela je Pokolj na Mladi Božić 2 1942. godine. Ožiljak tog stradanja nije bio samo fizički, već i puno dublji, emotivniji. Svoje sjećanje podijelila je sa jednim jasnim ciljem, a to je da se istina o stradanju Srba na području Kozare i Potkozarja za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske što bolje dokumentuje, što dalje čuje. Njena misija je ispunjena: stradanje njene porodice, pa i nje same zabilježeno je, dokumentovano je i publikovano, te dostupno širokim masama istraživača ove teme. Autor: Tanja Tuleković, Viši kustos, JU SP Donja Gradina; [email protected] UDK 341.485:929Sumrak M. Ključne riječi: selo Demirovac, selo Draksenić, Kozara, logor Jasenovac, ustaše Milka Sumrak (r.

vladimir_umeljic.jpg

Vladimir Umeljić: „Sveti“ Alojzije Stepinac i Srbi

Sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca. Pismo Vladimira Umeljića Episkopu slavonsko-pakračkom Jovanu Ćulibrku Preosvećeni Vladiko, Vaš intervju Nedeljniku, koji je – sudeći po Vašem sledstvujućem prigovoru – od strane novinara dodatno politički konotiran (instrumentalizovan?), pogodan je da izazove u najmanju ruku nedoumice i sumnje, neće sigurno i nažalost ostaviti dobre tragove iz zlog vremena. Dozvoljavam sebi kritički ton, jer složićete se, u svetosavskom pravoslavljanju Nebeskog Svedržaoca nema Bogu hvala mesta nepogrešivosti, kao u vatikanskoj hijerarhiji. Šaljem Vam donji tekst, koji svedoči da i bez pogrešnog i grešnog oslanjanja na komunističku „pravdu i pravo“, sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca, te da Vaše: 

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Čitao sam dnevnik Alojzija Stepinca

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada . Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali

POLjA TIŠINE-poseta Jasenovcu i Donjoj Gradini

Danas se navršava tačno tri meseca kako sam posetio Jasenovac (Hrvatska) i Donju Gradinu (R.Srpska). Ujedno, danas je tačno i tri meseca kako ne znam kako svoje utiske da prenesem na papir. Još uvek i posle devedeset dana i noći sećam se jasno svakog pogleda, svake reči i koraka, svakog šapata… I te zaglušujuće bolne tišine. Nanese nas put u Jasenovac. Srpsko mesto sa leve strane Save, u Hrvatskoj. Putnici namernici. Znali smo gde idemo, ali nismo znali šta nas čeka. Došli smo sa uverenjem da znamo mnogo, a otišli sa osećajem da, u stvari, nismo znali ništa. Jednostavno o kompleksu logora Jasenovac se ne uči i ne saznaje kroz

Kusturica: Ne želim da molim za film kao Veljko Bulajić

Proslavljeni filmski reditelj Emir Kusturica i profesor Filološkog fakulteta Milo Lompar razgovarali su sinoć sa studentima Fakulteta političkih nauka o izostavljanju srpske tradicije i kulture u savremenom umetničkom stvaralaštvu u Srbiji. Kusturica je studentima kazao da ne želi da snima „prigodne“ filmove, nešto što je država odlučila. „Nema šanse da ja molim za film kao Veljko Bulajić. Mora neko da prepozna da je moj rukopis dovoljno valjan da prenese tako veličanstvenu temu kao što je Andrićeva ’Na Drini ćuprija‘, mada moram da priznam da se ministar kulture setio moje namere da snimim film o Jasenovcu“, rekao je Kusturica. Cenjeni reditelj je naglasio da istorijski filmovi epohe koje bi on snimao

Novak Dukić: DECA JASENOVCA

Prošle godine u januaru, u Njujorku, u sedištu Ujedinjenih nacija održana je kapitalna izložba pod nazivom “Jasenovac – Aušvic Balkana”. Istoimenu knjigu napisao je prof.dr. Gideon Grajf, jedan od najvećih stručnjaka za Holokaust, sa institiuta “Šem Olam”. Opštepoznata i često pominjana činjenica jeste da su se nad užasima koje su videli u logorima NDH zgražavali i najokoreliji nacisti, priradnici zloglasne SS divizije. O tome govori i Hitlerov ambasador pri tadašnjoj NDH, general fon Horstenau, koji je, tokom svog službovanja bio svedok bezbrojnih zverstava Ustaša, o čemu je, nakon završetka rata opširno pisao u svojim memoarima. Da se razumemo, Jasenovac nikako nije bio jedini logor smrti u NDH, ali o njemu

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.