arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Nova knjiga Đorđa Bojanića: „STRADANjA I ŽRTVE SRPSKOG NARODA U 20. VEKU“

Ovom istorijskom knjigom prof. Bojanić svoj srpski narod čini besmrtnim, uprkos visoko plaćenoj ceni, jer Srbin može da bude srećan samo kada je zdrav i slobodan. U večnoj težnji ka slobodi naš narod je tragično stradavao od pamtiveka i ostao nepokoren. Knjiga je pisana da prodre u suštinu SRPSKOG STRADALAŠTVA I PATNjE. Ovo svaki Srbin mora da zna, na to nas obavezuju ubijeni i izmučeni preci. RECENZIJU ZA KNjIGU napisala je akademik Radmila Tonković Cena besmrtnosti i slobode je velika. Ovom istorijskom knjigom  prof. Bojanić svoj srpski narod čini besmrtnim, uprkos visoko plaćenoj ceni, jer Srbin može da bude srećan samo kada je zdrav i slobodan. U večnoj težnji ka

Palanciste_parastos_i_komemoracija.jpg

Miloš Stojanović: Jasenovac – epicentar koncentričnih krugova zla

Odnosi Srbije i Hrvatske nikada nisu prestali biti važni, složeni, emotivno nabijeni, a do dan danas ostadoše nerešeni. Današnje odnose, uz sve aktuelne teme i probleme, prati senka nedovoljno rasvetljene i obostrano nepriznate prošlosti. Tako se Hrvati, kad god je potrebno objašnjavati uzroke neprijateljstva, lako sete onog što proglasiše dogmom u prvoj zajedničkoj državi – „hegemonije velikosrbijanske buržoazije“. A Srbi se, pak, sećaju, i moraju to zauvek pamtiti, nemerljivog zla koje ih je zadesilo po padu Kraljevine Jugoslavije (1918-1941) – ustaške Nezavisne Države Hrvatske (1941-1945). Slika te države su logori smrti i obezakonjeni Srbi (uz Jevreje i Cigane) koji su nemilosrdno proganjani i ubijani. Teret u svesti Srba koji proizvodi

Milan Bojić: Cela teritorija NDH bila je jedan veliki Jasenovac

Srpski narod opijen jugoslovenstvom dobio je Jasenovac, opijen komunizmom dobio je „Oluju“. Proces opijanja srpskog naroda ekumenizmom traje, a put do ekumenskog jedinstva sa rimokatolicima vodi preko gaženja Jasenovačkih žrtava. Uvod Dragi oče, braćo i sestre pomaže Bog. Došli smo danas na ovo sveto mesto smireni, sa osećanjem tuge i sramote. Osećanje stida nas obuzima kada stojimo na ovom svetom mučilištu osvećenom krvlju naših predaka, kada nedostojni stojimo pred njihovim svetim moštima. Došli smo ovde sa pognutim glavama pokajnički, jer smo narod koji zaboravlja svoje svete mučenike. Narod koji zaboravlja njihovu svetu žrtvu, njihovo, za nas decu 21. veka, neshvatljivo stradanje. Ima još mnogo svetih mesta u srpskim zemljama sa

Prof. dr Gideon Grajf

Gideon Grajf: Očigledno da moj prijatelj Zurof nije imao vremena da se detaljnije pozabavi pitanjima broja postradalih u Jasenovcu

Ja sam istoričar za koga činjenice predstavljaju najvažniju komponentu analize i izvođenja istorijskih zaključaka. Činjenice govore same za sebe. Kome je stalo do istine, a ne do bespuća povijesne zbiljnosti, jasno je o čemu se radi. Napomena redakcije: Prenosimo deo intervjua prof. dr Gideona Grajfa koji je vodila Biljana Đorović, objavljenog u magazinu Pečat i prenešenog na internet stranici Pravoslavne mitropolije crnogorsko-primorske. “Na suđenju Adolfu Ajhmanu u Jerusalimu 1961. svedok optužbe Aleksandar Arnon otkrio je da je u Jasenovcu ubijeno od 600.000 do 700.000 ljudi, dok je u drugim logorskim kompleksima NDH (Jadovno, pre svega) pobijeno još nekoliko stotina hiljada. Istoričar Menahem Šelah je u svojoj knjizi “Istorija holokausta- Jugoslavija”,

Svijece_001.jpg

Aprilske žrtve 1941. godine – popis

Aprilske žrtve Pokolja 1941. godine sa područja tadašnjeg Kotara Grubišno Polje. Popis je preuzet iz knjige Dr Đuro Zatezalo: Jadovno – Kompleks ustaških logora 1941., izdavač Muzej žrtava genocida, Beograd, 2007. BRZAJA (5) Gegić Adam, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Rebić Mile, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Sović Đuro, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Spajić Rade, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Trbojević Đuro, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. VELIKA BARNA (127) Babić Adama Andrija, 29 g., Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Babić Andrije Pavao, 46 g., Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu.

Đurđica Dragaš: Jasenovac – najtužnija srpska reč

Ko je mogao da pomisli da ćemo se na jednoj beogradskoj pijaci, decenijama kasnije, naći baš mi – potomci „izabranih“, čudom preživelih?! Nazovite to slučajnošću, ali ja ipak verujem da nas je spojila sudbina. Pre više od dvadeset godina, dok sam još bila student, radila sam nekoliko meseci kao prodavačica na tezgi na jednoj beogradskoj pijaci. Iako sam na početku brinula kako ću se snaći i kako će me prihvatiti ostali, iskusni prodavci, nedoumice su brzo rešene. Shvatila sam da moje „komšije“ uglavnom nisu prevejani preprodavci sumnjivih biografija, već „sapatnici“, zemljaci, izbeglice, ljudi kojima je pijaca silom prilika postala izvor prihoda. Da nije bilo rata, zla i neimaštine, ne verujem

Godišnjica proboja zatvorenika iz Jasenovca

Hiljadusedamdeset tri preživjela logoraša u zloglasnom ustaškom logoru Jasenovac pokušala su na današnji dan 1945. godine, u očajničkom jurišu na stražare, da se dokopaju slobode, ali je u tome uspjelo samo njih 169. U toj najvećoj „fabrici smrti“ na Balkanu u Drugom svjetskom ratu ustaše su ubile stotine hiljada mahom Srba, Jevreja i Roma. Koncentracioni logor Jasenovac bio je najveći logor smrti u tadašnjoj fašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, na prostoru okupirane Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata. Formiran je u avgustu 1941. godine, a osmislio ga je jedan od najvećih ratnih zločinaca tog doba Maks Luburić, koji bio i prvi komandant logora. Logor su uništile ustaše aprila 1945. godine da

Đurđica Dragaš: Zaklela sam se da neću preplakati „Daru“

Pre tačno godinu dana, na RTS-u je prikazan film „Dara iz Jasenovca“. Neko je plakao, neko bio besan, neko je tvrdio da je film previše „umiven“i da nije prikazana sva strahota Jasenovca. Bilo je i onih koji su se bavili sporednim stvarima, napadali autore, tvrdili da iza svega stoji politika. Jedino čega nije bilo je… ravnodušnost! Dara nas je prodrmala, potresla, naterala da stanemo na trenutak i zapitamo se… ko smo, gde idemo, ima li nam spasa! Ja se danas pitam šta smo uradili za ovih godinu dana. Šta smo naučili i da li smo ikako doprineli nezaboravu?! Da li smo učinili išta da sećanje na naše žrtve ne bledi?!

„MNOGO VAS JE OSTALO!“: Otvaranje spomenika u Jasenovcu i čuveno obraćanje Srbima od Titove desne ruke

Rano ujutru svi smo se okupili u sali Kulturnog doma u Jasenovcu, seća se Raja Nedeljković, tada prvi čovek SUBNOR Srbije. Uoči početka svečanosti primetili smo da nema ni Vladimira Bakarića, ni Steve Krajačića. Ivan Stevo Krajičić je inače bio komunista i član AVNOJ-A, svojevremeno predsednik Sabora Narodne Republike Hrvatske i Titova desna ruka. Inače je proglašen za počasnog građanina Zagreba i odlikovan je od Tita narodnim herojem. Svečanost je kasnila pola sata jer je predsednik Novske otišao na autoput da sačeka Stevu Krajačića, rekli su nam da zvaničnici ne mogu da se probiju do Jasenovca. Kada smo pitali narod koji je prolazio gde je zakrčen put. Oni nas začuđeno

Crkva sv. Ane

Svedočenje o stradanju Jele Rakić iz sela Strmen

Jelu su ustaše uhvatili, redom silovali, iskopali oči, nabili na kolac i bacili u staro korito reke Save. Jela Rakić je rođena 1928. godine u zemljoradničkoj porodici u selu Strmen, opština Crkveni Bok, srez Kostajnica, od oca Damjana i majke Marije-Mace, rođene Đuričić. Ubijena je od  strane Jasenovačkih ustaša 13.10.1942. Jela je detinjstvo provodila kao i sva deca toga kraja, pohađala školu, čuvala stoku i pomagala roditeljima oko seoskih poslova. Izbijanjem II svetskog rata i proglašenjem NDH, stanovništvo triju sela opštine Crkveni Bok (Strmen, Crkveni Bok i  Ivanjski Bok) bilo je prisiljeno ići na prekrštavanje iz pravoslavne u katoličku veru. Posle toga su živeli u relativnom miru sve do 13.10.1942.

FOTO: WIKIPEDIA

Dragoslav Bokan: Ubijali su nam decu – Ovo svaki Srbin treba da zna

Sav smisao istorije krije se u odnosu nekog naroda prema deci svojih neprijatelja. I tome da li su i oni tretirani samo kao „budući ratnici i osvetnici“ ili, ipak, kao deca: bespomoćni mališani što, poput svake svetinje, ne smeju da budu ni dirnuti – a kamoli plašeni, mučeni i ubijani. I u toj disciplini (duboko povezanih sa istinskim hrišćanstvom) mi, Srbi, smo se pokazali dostojnim svog „arhiepiskopa u večnosti“, Svetog Save, pa i njegovih (i Hristovih) zaveta. Za razliku od naših komšija sa zapadne, prekodrinske i prekosavske strane. Surovost onih koji su „imali dovoljno (demonski inspirisane) snage“ da odvajaju našu dečicu od njihovih majki i očeva, besprimeran je slučaj u

NAJPOTRESNIJI STIH SRPSKE ISTORIJE: Mlada Srpkinja u ustaškom logoru je svojom krvlju ispisala ove reči!

Ako se ne zaboravi, istina nikada ne umire. A dr Jovan Babić (81), lekar radiolog i profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, nikada nije zaboravio kako su februara 1947. godine, kada je bio sedmogodišnjak, u njegovu porodičnu kuću u Šidu banuli oficiri Ozne. Odveli su njegovog oca Dušana i odneli sav materijal koji je on, kao predsednik posleratne Komisije za ispitivanje zločina ustaša i nacista, do tada prikupio u sremskim selima, ali i u Jasenovcu. Dušanov dokazni materijal o žrtvama i zločincima oznaši su uništili u ime bratstva i jedinstva novoformirane Jugoslavije. Činilo se to uništenje nepovratnim, sve dok posle višedecenijskog traganja dr Babić nije pronašao treći primerak svedočenja preživelih

Podsećanje na stratišta zla u hrvatskom ustaškom logoru Jasenovac

(Odlomci iz knjige „U mučilištu-paklu JASENOVAC“ Đorđa Miliše, vlastito fototipsko izdanje, Zagreb, 1945, reprint: NIP Politika, Beograd, 1991.) Uslijed stalnog pridolaska, u paklu Jasenovcu sakupio se golemi broj zatočenika. O podne, svi zatočenici pred kazanima čekali su poredani po dvoje u dugim nizovima („repovima“). Ođednom dojurio do pred same kazane automobil i iz njega izašao Ljubo Miloš. Dozvao glavnog kuhara i upitao, koliko ima zatočenika. Odgovorivši da će odmah izviditi i javiti mu broj, Miloš jedva spomene: „Nije potrebno, vas je“… nastavi svom šoferu, da mu iz auta preda njegovu „šmajsericu“, s kojom prostrelja nekoliko stotina zatočenika. Svi ostali razbježani zatočenici morali su se vratiti i preko mrtvih drugova primati

RISTIĆEVA „ODBRANA“ ISTINE O JASENOVCU: Činjenice su potpuno jasne, licitacija brojem žrtava mora da prestane

Dok jedni tvrde da je kampanja navodne odbrane „istine o Jasenovcu“, koju ovih dana vode Dejan Ristić, čelnik beogradskog Muzeja žrtava genocida, i hrvatski povijesničar Ivo Goldštajn neka vrsta skrivenog revizionizma (kao, „Džeruzalem post“ širi laži, a mi, Ristić i Goldštajn, znamo istinu – u Jasenovcu nije bilo više od stotinak hiljada žrtava), a drugi se čude kako je istoričar Ristić, koji se nikad nije bavio ni NDH, ni genocidom, postavljen na tako važno direktorsko mesto, nama ostaje da napustimo teren nagađanja, pa da, kao i uvek, koristimo činjenice. A one su jasne. Bar kad je Jasenovac u pitanju. Hrvatski protektori, Nemci, to su dobro znali. Šef Upravnog štaba glavnokomandujućeg

Osuda relativizacije žrtava Jasenovca u Džeruzalem postu

Ministarstvo spoljnih poslova Srbije danas je najoštrije osudilo objavljivanje teksta u uglednom izraelskom listu Džeruzalem post, pod naslovom „Ovo sramotno ismijavanje Holokausta mora prestati“, u kojem se tvrdi da u logoru Nezavisne Države Hrvatske – Jasenovcu nije pobijeno više od 4.500 žrtava. Iz Ministarstva ističu da se ovaj tekst autora Davida Goldmana, objavljen 14. avgusta, izdvaja po svojoj besprizornosti u moru tekstova nastalih na talasu istorijskog revizionizma i „apologetike fašističke ideologije zla“. Napominjući da tekst obiluje netačnim i zlonamjerno plasiranim podacima, iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije ističu da su zatečeni ovim besramnim pokušajem revizije istorije i relativizacije najvećeg i najmonstruoznijeg zločina na ovim prostorima. – Na stranama uglednog lista, autor

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.