arrow up

Genocid u NDH – Pokolj

Istoričari usvojili novi termin za ustaško zatiranje Srba Sistematski državni zločin koji je nad pravoslavnim Srbima tokom Drugog svetskog rata počinila Nezavisna Država Hrvatska nazvan je – Pokolj. Ovom terminološkom odrednicom srpski narod pridružio se jevrejskom, koji je svoj genocid nazvao Holokaustom, odnosno romskom, koji svoje stradanje naziva Porajmos. Da zatiranje Srba u NDH dobije svoj termin i preciznu definiciju izborilo se Udruženje „Jadovno 1941“, koje je u izbor naziva i njegovu upotrebu uključilo i istoričare i istraživače. Novi termin u ponedeljak je promovisan u Beogradu, uz ocenu da su Srbi poslednji narod – žrtva genocida koji nije izabrao terminološki naziv za svoju golgotu. – Genocid nije najprikladniji izraz za

Jasenovac

ĐURĐEVDAN. Sarajevski „Đurđevdanski teferič“

Postoje oni koji ne veruju, oni koji se ne bore jer misle da ne mogu ništa da promene. Sa druge strane stoje oni puni vere oni za koje su problemi i prepreke samo deo života. Oni koji nikada ne odustaju, od njih se može uvek čuti da kako god je vreme sada na kraju ćemo pobediti. Naravno i jedni i drugi su u pravu biće im upravo onako kako veruju,kažu, misle i bore se. Svetosavci su uvek verovali, borili se i znali da će jednog dana za to biti i nagrađeni. Tako će i biti. Zlotvori su stavljali pred Srbe i nepremostive prepreke ali nikad nisu uspeli da izbrišu svetosavsku

Crkva i Stepinac u udžbenicima predstavljeni kao protivnici ustaša?!

U hrvatskom udžbeniku za 8. razred, Katolička crkva u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/ i Alojzije Stepinac proglašeni su za velike antifašiste, a relativizovan je karakter ustaškog režima?! Takav pogled na istoriju izaziva polemiku u Hrvatskoj i kritike na račun izdavačke kuće „Alfa“, koja je priredila udžbenik čiji su autori istoričari Stjepan Bekavac i Mario Jareb. „Alfa“ je poznata kao desno orijentisana izdavačka kuća, a njena udžbenička izdanja popularna su u raznim dijelovima Hrvatske. U ovom izdanju Crkva je opisana kao izrazito antifašistička, bez ikakvog pominjanja kolaboracije sa ustaškim pokretom i nacistima. „Veliki broj hrvatskih građana osuđivao je nasilje nad svojim sugrađanima, a u tome su najviše prednjačili mladi naraštaji i

Članice NATO ne vole da se sećaju intervencija

Preporučivanje država „nove Evrope” da se pretvore u američke vojne baze okrenute ka Rusiji moglo bi ponovo da se ispostavi kao greška Prilikom obeležavanja 20-godišnjice ulaska Poljske, Mađarske i Češke u NATO i 15-godišnjice ulaska Slovačke ove nedelje u Pragu visoke zvanice su se prisetile kako su se prijemom u ovu vojnu alijansu spasile od ruskog napada. Tog 12. marta 1999, kada se u Independensu u Misuriju dogodilo istorijsko ratifikovanje sporazuma o pristupanju pomenutih triju bivših članica Varšavskog pakta NATO-u, SR Jugoslaviju je delilo samo 12 dana od početka bombardovanja. Kao što je poznato, Srbiju 24. marta 1999. nije napala Ruska Federacija nego NATO. Tako su ove, tada novopridošle, članice

Napade na Srbe uvek pravdaju, a nikada nam ne daju da se branimo

„Novosti“ sa mati Anastasijom, igumanijom manastira Devič u Srbici , svetinje koju je pod opsadom držalo nekoliko stotina albanskih ekstremista Albanci su i 2004, ali 1999. godine obili i oskrnavili ploču ispod koje se nalaze svete mošti. Hvala Bogu da su mošti ostale u svetinji, jer su duboko zakopane u zemlju. Ovako rečima se mati Anastasija, igumanija manastira Devič u Srbici, priseća martovskog pogroma. Danas, osim monahinja u ovom manastiru, u prečniku od nekoliko desetina kilometara nema nijedne žive srpske duše. Svetinja je od martovskog pogroma, kada su konaci i deo crkve spaljeni, većim delom obnovljena. Na prilazu nalazi se punkt kosovske policije, koja je 2012. godine preuzela nadležnost od

Linta: Sarajevski Srbi opravdano strahovali

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta ocijenio je da su sarajevski Srbi bili prinuđeni da napuste svoja vjekovna ognjišta jer su opravdano strahovali da će biti ugnjetavani i diskriminisani, što potvrđuje tragičan položaj onih malobrojnih koji danas žive u Kantonu Sarajevo.   „Sarajevski Srbi su junački odbranili srpsku zemlju, ali su bili prinuđeni da podnesu veliku žrtvu i da napuste svoja vjekovna ognjišta radi opstanka Republike Srpske“, istakao je Linta povodom 23 godine od egzodusa sarajevskih Srba. Linta je ocijenio da je taj egzodus jedan od najtragičnijih događaja u istoriji Republike Srpske i srpskog naroda tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Prema njegovim riječima, sarajevski Srbi nisu pristali da

Otvaranje arhiva Vatikana može da rasvetli ulogu Stepinca

Otvaranje tajnih arhiva Vatikana doneće nekoliko odgovora. Među njima su – kakve su bile reakcije pape Pija Dvanaestog na informacije o događajima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) u Drugom svetkom ratu i zločinima ustaškog režima, kao i o ulozi zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Alojzija Stepinca, pišu „Večernje novosti“. List piše i da bi tajni dokumenti, ako svi budu dostupni 2020. kako je najavio papa Franja, mogli da trajno s dnevnog reda skinu pitanje proglašenja za sveca kardinala Stepinca. „Novosti“ prenose i izjavu jednog visokog sveštenika u vatikanskoj hijerahiji koji kaže da su i u Vatikanu svesni da je do sada jako malo poznato o prepisci između zagebačkog Kaptola i Vatikana i

Bikuša

Ljeta 1990. godine,  uzaludno sam tražio jamu Bikušu iznad Čelebića. Nije pomoglo ni to što mi je vodič bio Duško Šunjka, čovjek koji na tom terenu poznaje svako konačište divljači, svaki brlog divljih svinja, sve čeke, prelaze i priječce. Uzaludno smo se provlačili kroz gustiše i šipražje, peli na uzvišice i visočije drveće — more rascvjetalog jasenja je u svojoj bjelini sakrilo čak i bijeli kameni obelisk podignut poslije rata nad ovim stratištem Poslije mi, čini mi se, nije bilo ni žao što je nijesmo našli, što ni Duško Šunjka koji brdo Klanac i Livadnice poznaje kao svoj dlan nije pogodio pravi put do nje. Možda je tako i bolje.

Roditelji podstakli djecu da oštete srpske regisatrske oznake

U dubrovačkom naselju Nova Mokošica nekoliko maloljetnika oštetilo je registarske oznake tri automobila iz Srbije, jer su im roditelji rekli kako je riječ o „zločestim autima“, pišu dubrovački mediji. Oštećene su beogradske i somborske registarske oznake, koje su prethodno skinute sa parkiranih vozila, o čemu je upoznata i policija, ali, za sada, nema zvanične reakcije i informacije da li su roditelji ovih maloljetnika pozvani na ispitivanje u policiju. Mediji u Dubrovniku pišu da su registarske oznake oštetila djeca, ali da se ne može sa sigurnošću govoriti da li su ih ona i skinula sa vozila. „Kada im je jedna osoba prišla i pitala ih zbog čega to rade, maloljetnici su

Veljko Đurić Mišina: Šta bi sa srpskim memorijalom na Ušću

  Jedna od najbolnijih rana u novovekovnoj istoriji srpskog naroda jeste stradanje u 20. veku, a u tom kontekstu i ratne žrtve. Kada se pomenu ratne žrtve obično se govori o brojevima. I tu nastaje veliki problem. Jer, amateri i zaljubljenici u prošlost, kao i poneki profesionalni istoričar od ugleda i zvanja, započnu tiradu praznih tvrdnji. Kao školovani istoričar i direktor Muzeja žrtava genocida javljao sam se u raznim formama, od novinskog teksta do dugometražnih dokumentarnih filmova, sve u nameri da ispravim brojne zablude, gluposti i amaterizam, jer sve to donosi štetu u odnosu na naučno i stručno tumačenje određenih tema. Ovom prilikom želim da ukažem na brojne i isprazne

Prebilovke na domaćinskom tečaju 1939

Mrtvima vječna slava, živi budite budni

Piše Vesna Kapor Dok Milanović ponovo vitla nad Prebilovcima, svet u Hercegovini međusobno će razmenjivati smokve i kajmak, med i krompir, šljive i grožđe, peći lozu i šljivu… i kako to obično i biva, nazdravljati i sahranjivati, zajedno, između svih naših „klanja i oranja“ Obucite bijele košulje. Ta rečenica dugo se protezala, potiho u Hercegovini, kao okidač, kao poenta, i kao vrhunski cinizam duge istorije komšijko-bratskih odnosa, posle Drugog rata. I niko baš, od onih koji su potiho čuvali sećanja nije zaboravljao ovu jezivu rečenicu da dometne u priču. Ovu nevinu, obećavajuću, svetlu rečenicu. Za Srbe, kako se ispostavilo, ukopnu. Tako su nove vlasti NDH države, uspostavljene odmah1941, pozivale svoje

MARTOVSKI POGROM: Zločin bez kazne pred očima sveta

Nastradalo deset Srba, srušeno i zapaljeno 35 crkava i manastira Martovski pogrom i dalje traje… Danas se navršava 15 godina od etnički motivisanog nasilja i progona Srba od strane Albanaca 17, 18. i 19. marta 2004. godine, a odjeci ovog zločina traju do danas. Pred međunarodnom vojnom i civilnom misijom na Kosovu i Metohiji, oličenom u Kforu i Unmiku, dogodili su se nečuveni teror nad Srbima i njihov progon. Tada je na Kosovu i Metohiji bilo 38.000 vojnika Kfora iz 39 zemalja, kao i 8.000 policajaca UN iz 52 zemlje. I pored toga, nečuveno nasilje Albanaca prema Srbima odigralo se pred očima čitavog sveta. Posledice martovskog nasilja nikada nisu sanirane,

Sve barake u Slani bile su ograđene bodljikavom žicom u nekoliko redova

BILTEN: Glas Jadovna – Br. 1

Fašizam u praksi: Samo 30 odsto Hrvata veruje u suživot sa Srbima Samo 30 odsto ispitanika starosti od 14 do 29 godina smatra da postoje kvalitetni uslovi za suživot Hrvata i Srba u nekad ratom zahvaćenim područjima, a 23 odsto podržava pravo nacionalne manjine da koristi vlastito pismo i jezik u službenim prostorijama institucija. Srpske crkve bile su lomače U toj državi, u isto vreme i na istom mestu, spaljivani su i ljudi i knjige. Crkve su postale lomače, ponegdei klanice. Hramovi hrišćanskog, pravoslavnog bogosluženja pretvoreni su u stratišta samo zbog toga što su pripadali pravoslavnom obredu. Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate Godinama smo se pitali, gdje su im

Junak Milenko Pavlović- Nećete vi da ginete, ja ću

Marka s likom Milenka Pavlovića, komandanta 204. lovačkog avijacijskog puka, biće puštena u opticaj – kao podsetnik na junačko delo jednog Srbina, ali i na zločin počinjen nad njegovim narodom Napravili smo plan napada na srpsku protivvazdušnu odbranu, aerodrome i komunikacije. Hteli smo da oslepimo jugoslovensku vojsku eliminišući radare i da je onesposobimo uništavajući joj protivraketne sisteme. Osećao sam da će nas to glatko odvesti do sledeće etape operacije, ako to bude neophodno“, opisivao je kasnije general Vesli Klark prvi napad NATO-a na SR Jugoslaviju. Dvesta aviona i 50 krstarećih raketa premrežilo je naše nebo tog 24. marta. Ali Vojska Jugoslavije nije, kako se očekivalo, kapitulirala posle prvog udara. Nije

Obilježeno 75 godina od ubistva civila u Vršanima

U Vršanima kod Bijeljine danas je obilježeno 75 godina od stradanja 75 mještana ovog sela, koje su na današnji dan 1944. godine zvjerski pobili pripadnici zloglasne 13. SS Handžar divizije. Predsjednik Savjeta mjesne zajednice Vršani Nedeljko Mićić rekao je da su pripadnici 13. SS Handžar divizija počinili nezapamćen zločin nad mještanima Vršana i okolnih sela. „Pobijeni su uglavnom nejač i žene, čak i sveštenik i njegova porodica…Naša je moralna obaveza da ovaj datum nikada ne zaboravimo, da ga obilježavamo sa željom da se to zlo nikada ne ponovi“, rekao je Mićić novinarima. Mićić je naveo da su rijetki toga dana uspjeli da pobjegnu od sigurne smrti. Gradonačelnik Bijeljine Mićo Mićić

NAJNOVIJE VIJESTI

LJUBA

Da li je ovaj sunčani dan naš kraj? Ova svjetlost i plavo

Жivot posle NDH

Veliki broj unesrećenih koji su nekako preživeli pokolj kompenzovali su svoj bol

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.