arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
MARKO – MARKICA BOŠKOVIĆ

Osveta Marka Boškovića

Ono što ustaškim pokoljima u livanjskom kraju daje posebnu težinu i tragičnost jeste činjenica da je među žrtvama bilo ponajviše djece. Mnoge porodice su zatrvene do posljednjeg izdanka, a u onima u kojima je neko od roditelja i uspio nekim čudom da se spasi, obično se vraćao u prazan dom. Svi oni koji su poslije svega ipak smogli snage da iznova založe ugašena ognjišta, da iznova sviju porodična gnijezda, obično su, iz velike tuge i želje da izgubljenoj djeci barem ime ne pogine, a možda i iz nekog očajničkog prkosa i inata, spominjali i ponavljali imena poginulih. Tako su djeca koja su se kasnije rađala po pravilu dobijala imena onih

KO JE PRVI ZAPUCAO U SARAJEVU 1992.

Juče su skoro svi mediji u većem beha entitetu i „napredni“ mediji kod nas, objavili „danas je počela opsada Sarajeva“. Juče su skoro svi borci za ljudska prava i ljudskopravaški intelektualci, novinari i aktivisti zarežali protiv „srpskog fašizma.“ Izvor i autor: Boris Radaković – april 06, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Dozvolili smo sebi, „da nam svi koje smo oslobađali, kojima smo omogućili da postanu nacije sa svojim državama, poreknu našu oslobodilačku

Veritas – Saopštenje povodom golgote Kupreških Srba aprila 1992

Hrvatske jedinice, sastavljene od ZNG, HOS-a, HVO, 3. aprila 1992. napale su srpska sela na kupreškoj visoravni u jugozapadnoj Bosni. Brzo su napredovali, jer sa srpske strane nije ni bilo organizovane odbrane. Brojčano nadmoćniji, bolje naoružani i sa iskustvom iz rata u Hrvatskoj, do 6. aprila zauzeli su sva srpska sela, uključujući i opštinski centar gradić Kupres. Za nekoliko dana hrvatska vojska ubila je 54 srpska civila i teritorijalca, a oko 150 odvela u logore po zapadnoj Hercegovini i Hrvatskoj, u kojima su prošli pravu golgotu. Hrvati su 6. aprila u restoranu firme “Kvalitet” u Kupresu sakupili 60-ak teritorijalaca i civila i odmah po predaji, pred ostalim zarobljenicima, ubili Stevu

Dani(j)el Jadovnički Simić

Vama koji posjećujete naš portal Jadovno.com ili na tu adresu stižete posredstvom društvenih mreža na kojima nastojimo biti dnevno ažurni, sigurno nisu promakli tekstovi Dani(j)ela Simića. Oni u kojima na temu Jadovna, našeg ličnog, društvenog i institucionalnog pamćenja i zaborava piše, obznanjuje, ukazuje i upozorava. Piše: Dušan J. Bastašić Pero kojim piše je oštro, britko, umiveno, neokaljano ustručavanjem, kompromisima, zagonetkama i dodvoravanjima. Njime bilježi i ispisuje naravoučenije ovovremenim ali i još nerođenim Srbima, jadovničku istinu i tugu, glasove onih koji glasa nemaju. Ni jedan od onih devet osveštanih Časnih krstova koje su Jadovničani pronijeli Likom, uznijeli na Velebit ili paški rt Slana nije poboden a da ga i on nije

Srušen deo dvora

Dan kada su nacisti razorili Beograd

Adolf Hitler se 6. aprila 1941. godine svetio Srbima i Jugoslovenima za poraz Velike Nemačke u Prvom svetskom ratu Vojnici elitne nemačkog SS puka „Branderburg“ su pod okriljem noći između 5. i 6. aprila 1941. hladnokrvnim pokoljem usnulih ljudi počeli napad Hitlerovog rajha na Kraljevinu Jugoslaviju. Prešli su splavom Dunav i poubijali oficire odbrane Đerdapa u prenoćištu u Kladovu, omamljene narkotikom koje im je izdajnik nasuo u piće. Praksa da se žrtvama uskrati šansa da se brane, nastavljena je i na usnulim Beograđanima. Prestonica se pod razornim zapaljivim bombama pretvarala u prizor pakla na zemlji, dok su nedeljna crkvena zvona pozivala na jutrenje, zabeležio je pisac Stevan Jakovljević, tad u

Ranko Radelić: Slučajnost ili slučaj?

Podozrivost se pojavila još 2011. kada je novoosnovano Zavičajno udruženje „Bilogora“ organizovalo obilježavanje 20 godina od egzodusa iz zavičaja i parastos za stradale. Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. U naivnoj nadi da će to za tadašnje medije predstavljati vijest koja će se u bar dvije rečenice pojaviti i u udarnom terminu, a potomke Krajišnika ohrabriti da njeguju ono što se danas popularno

BOKAN: HRVATI TRAŽE OD SRBA DA SE „SUOČE SA PROŠLOŠĆU“ I DA „RASKRSTE SA SVOJIM ISTORIJSKIM GREŠKAMA”

Od kada je Hrvatska počela da predsedava Evropskom Unijom, ona je odmah na tapet stavila svoje omrznute komšije – sve nas – i od Srbije krenula da traži i dlaku u jajetu, opraštajući, pritom, sebi sve u Drugom svetskom ratu počinjene zločine, kao i etnički pogrom nad Srbima tokom avgusta 1995. godine.  Hrvatska sada dopušta i sugeriše ”ovakvu” ili ”onakvu” sudbinu ”otvaranja novih poglavlja” pristupu Eu za onaj deo srpske političke elite koja se još uvek bavi tom odavno anahronom i po nas manje-više besmislenom temom (sem, naravno, retorički, iz strogo diplomatskih i državno-strateških razloga).  Oni, tako, traže od nas da smesta ispunimo bezbroj njihovih strogih zahteva i, usput, pristanemo

Mirić: Reč Pokolj ne ostavlja ni trun zazora ili nedoumice šta se mahom dogodilo tadašnjem Srbinu

U Beogradu je 18. marta 2019. održana konferencija za medije udruženja Jadovno 1941. na temu: „POKOLj“ – Terminološka odrednica za genocid počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Na konferenciji je govorio i Momčilo Mirić, predstavnik Udruženja za odbranu ćirilice „Dobrica Erić“. Transkript i video zapis njegovog izlaganja donosimo u celosti: Naše udruženje za odbranu ćirilice „Dobrice Erić“ u potpunosti i sa ushićenjem podržava ovaj predlog od onog momenta kada smo čuli za njega i kada ga je gospodin Bastašić izložio i otvorio sajt. Ta inicijativa, da se stradanje Srpskog naroda tokom Drugog svetskog rata na teritoriji Nezavisne države Hrvatske nazove imenom Pokolj dovela nas je u situaciju

Mare Petrović: Zaboravljena heroina Velikog rata

Mare Petrović je nagrađena sa čak dvanaest odlikovanja, koliko je zadobila i rana Dosad je u domaćoj istoriografiji tvrđeno da je čuvena Milunka Savić najodlikovanija i žena sa najvećim vojnim činom. Slučaj anonimne Mare Petrović to demantuje. Ova ratnica preuzima njen pijedestal. Bez obzira na to njihova nenadmašna i neponovljiva dela večno ih krunišu divljenjem i poštovanjem. Ostavši rano bez jednog roditelja, majčine nežnosti, solidarnosti, Mara se našla u okruženju muškaraca koji su i od nje očekivali podjednaka požrtvovanja. Ni teže poslove na njivi nije odbijala. Porodična harmonija izgubljena je odlaskom muških članova u četničke redove. Mara se suočila sa novim iskušenjem ostavši sama i bez podrške. Sve ove tegobe

Ranko Radelić: Izvještaj sa druga strane pakla – Prikaz knjige troje hrvatskih autora

GUBICI KVISLINŠKIH SNAGA PORIJEKLOM SA ISTOČNE BILOGORE I NjIHOVIH CIVILNIH SARADNIKA U RATU 1941.-1945. G. I POSLIJE NjEGA. (Tekst je integralni dio još neobjavljene monografije MRAK I MAGLA – Žrtve Bilogore XX vijeka) Negdje u toku 2015. god, zahvaljujući Gojku Čizmiću iz Štutgarta, do mene je doprla knjiga koju je objavilo troje bjelovarskih autora: Anita Blažeković, Zdravko Ivković i Josip Vusić. Odmah me je privuklo ime jednog od njih, Josipa Vusića, mog profesora fizike sedamdesetih godina u bjelovarskoj Gimnaziji, kojem i danas dugujem što me je tada naučio strogom, egzaktnom pristupu, bar tamo gdje je to potrebno i primjereno. Iako je već naslov sugerisao da su nevina jagnjad bila žrtva

OBILjEŽENE 24 GODINE OD EKSHUMACIJE MASOVNE GROBNICE

U Mrkonjić Gradu danas su obilježene 24 godine od ekshumacije masovne grobnice u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci 181 srpskog borca i civila koji su ubijeni u napadu Hrvatske vojske, Armije BiH i Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/ na ovu zapadnokrajišku opštinu. Tim povodom služen je pomen za stradale, te položeni vijenci kod Spomen-obilježja masovne grobnice na pravoslavnom groblju. Predsjednik Skupštine opštine Mrkonjić Grad Milenko Milekić naglasio je da obilježavanjem ovih stratišta upućuju poruku cijelom svijetu da ovi zločini neće biti zaboravljeni i da će se stalno boriti za istinu i pravdu. „Najviše nas boli što su ovi zločini planirani, što se odvijaju u kontinuitetu u cijelom 20. vijeku, a naredbodavci

HRVATSKO MINISTARSTVO ODOBRILO TRGOVSKU GORU ZA ODLAGALIŠTE NUKLEARNOG OTPADA

Hrvatsko Ministarstvo za zaštitu životne sredine i energetike dalo je lokaciju bivšeg vojnog skladišta Čerkezovac u opštini Dvor na upotrebu Fondu za finansiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada nuklearne elektrane „Krško“. Iz Fonda je saopšteno da su juče od Ministarstva preuzeli ovu lokaciju namijenjenu za uspostavljanje centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada. U saopštenju se, između ostalog, navodi da će Hrvatska bezbjedno zbrinuti radioaktivni otpad i iskorištene izvore jonizirajućeg zračenja koje posjeduje, te da će tokom projekta Fond kontinuirano „sarađivati sa lokalnom i opštom javnošću, te prekograničnim dionicama“. Ova lokacija odobrena je uprkos upozorenjima iz BiH da bi gradnja odlagališta na ovom mjestu mogla ugroziti 250.000 ljudi iz sliva rijeke Une.

Marija Tošović iz Merdara u bombardovanju izgubila ćerku i muža : Rođenje Anđelke kao uteha za bolne rane

Sećanje žena koje su 1999. godine bile trudne na strepnju gde će se i kako poroditi: Bila sam u sedmom mesecu trudnoće kada su mi ubili najmilije Nikom nije bilo lako te 1999. godine, kada su gotovo tri meseca našu zemlju zasipale NATO bombe, ali je ženama koje su u tom momentu bile trudne bilo još teže: brigu i strah za živote nerođene dece nikada neće zaboraviti. Umesto uz smeh i zvuke muzike, najlepši period u životu provodile su uz zvuke sirena, u podrumima, a ne u parkovima i šetnjama. Uz stravične vesti o smrti najbližih, prijatelja i komšija, dok su strepele kako će se i gde poroditi, hoće li

Zašto – film o NATO agresiji

Dokumentarni film „Zašto“ pokušava da nađe odgovore zašto je 17 država članica NATO pakta izvršilo agresiju i bombardovalo Srbiju u proleće 1999. godine. Tom prilikom je počinjen stravičan genocid od NATO aviona iz vazduha, jer su NATO bombarderi bacali bombe sa osiromašenim uranijumom, koji ostavlja stravične posledice više od 100 godina. Ovaj dokumentarac prati priču, tj. ispovest nekoliko ljudi koji žive u Beogradu, kako su oni doživeli bombrdovanje Srbije 1999. Šta im se dešavalo, da li su bili ranjeni, da li su išli u podrume i zašto. Čega su se bojali, da li su im smetali zvukovi sirene za vazdušnu opasnost?… Prikazani su snimci iz 1999. godine, odnosno kako je

Dodik: 30. mart – jedan od značajnijih datuma u novijoj istoriji srpskog naroda

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik čestitao je veteranima službi bezbjednosti Republike Srpske 30. mart, dan kada je 1992. godine izvršena prva smotra milicije Srpske Republike BiH, naglasivši da se njihova djela, čast i požrtvovanost koju su iskazali tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata nikada ne smiju zaboraviti. – Vaša hrabrost koju ste iskazali kada je to bilo najpotrebnije predstavlja svijetli primjer borbe za stvaranje i očuvanje otadžbine – istakao je Dodik. On je naveo da će 30. mart 1992. godine ostati upisan zlatnim slovima na stranicama istorije stvaranja Republike Srpske i primjer budućim generacije kako se časno stvara i brani otadžbina, saopšteno je iz kabineta srpskog člana Predsjedništva BiH. Naglasivši da je 30.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.