
Istorik i Nedić
Veličina jedne ličnosti morala bi da se procenjuje i po broju spasenih ljudskih života! Kad me je deo inteligencije, ponajviše iz Demokratske stranke, optuživao da sam cepao, seckao, palio i uništavao knjige „Službenog glasnika” niko nije ustao u moju odbranu (izuzetak je Ratko Dmitrović), iako su svi znali da knjige nikada nisam bacao na lomaču. Svi su bili nemi, čak i one moje kolege kojima sam štampao jednu, dve, a ponekim i više knjiga. Bojan Dimitrijević je moj student i kolega, jedan od onih koji je tih dana bio nem, iako je dobro znao da se nisam ničim ogrešio u svom radu sa knjigama, ni kao profesor, ni kao direktor.













